Nakon što smo vam približili pristajanje, jedrenje, razne manovre i slično, došlo je vrijeme da vam pokažemo i kako ćete se orijentirati na moru, to jest kako ćete u svakom trenutku znati gdje se nalazite i kamo idete, odnosno koliko vam treba da negdje dođete.

Sve to obuhvaćeno je zajedničkim pojmom navigacija, a ona se prema načinu određivanja pozicije dijeli na terestričku, astronomsku, elektronsku i možda još nekakvu drugu.

Naravno, nije ista stvar odrediti poziciju jedrilice krstaša u laganom jedrenju povoljnim vjetrom u Viškom kanalu ili taktičke nuklearne podmornice koja roneći ispod vječnog leda treba doploviti na randevu sa svojim opskrbnim brodom, ali pred vas se i ne postavljaju zadaci kakvi se rješavaju u pomorskim školama, jer mnoge od njih ni mi koji smo taj ispit prošli, nikad u plovidbi trgovačkim brodovima, a pogotovo u jedrenju, nismo u praksi susretali. To znači da za astronomsku navigaciju koja se koristi sfernom trigonometrijom
te se pomaže raznim matematičko-nautičkim tablicama, unatoč njenoj ljepoti, nećemo imati vremena u ovoj našoj školi za početnike pa ćemo određivanje geografske širine uz pomoć visine sunca ostaviti kao mogućnost za hobi. Isto tako, bilo bi bespredmetno da se uhvatimo elektronske navigacije i Dopplerovog efekta; dovoljno je da znamo
upotrebljavati GPS uređaj koji sve to ima ugrađeno u sebi. Da bismo se snašli kad zajedrimo izvan akvatorija luke našeg jedriličarskog kluba, dovoljne će nam biti osnove terestričke navigacije.

Štoviše, za osnovnu orijentaciju na moru u priobalnoj plovidbi, dovoljni su nam temeljni principi peljarenja, odnosno plovidbe u kojoj nam je uvijek u vidokrugu obala ili neki drugi fiksni objekt koji lako raspoznajemo.

S druge strane, i u ovakvom će se jedrenju često dogoditi da kiša, magla, noć ili neki drugi razlog ograniči vidljivost pa ćemo morati stalno voditi zapise o brzini i smjeru plovidbe da
bismo uz povremene vizualne kontakte s fiksnim objektima odredili svoju poziciju. Upravo se ta vrsta navigacije, koja se koristi kompasom, eventualno brzinomjerom te osnovnim priborom kao što su pomorska karta, olovka, gumica, šestar i nautički trokut, naziva terestričkom. Ime je dobila od latinske riječi terra - zemlja, jer je vizualni kontakt s obalom, otokom ili prepoznativljim fiksnim objektom s pomorske karte jedino što nam s vremena na vrijeme u uzobalnoj plovidbi treba.

⇑ Slika nam pokazuje gotovo uobičajenu navigacijsku opremu svakog iole većeg krstaša u čarter flotama na Jadranu. Uz pomoć instrumenata na slici, kormilar može precizno odrediti položaj, kurs ili brzinu. Bez obzira na mogućnosti ovih elektronskih pomagala, nemojte osnove navigacije shvatiti olako. Dovoljno je samo malo trave ili školjaka u lopaticama brzinomjera da glavni podatak ovih instrumenata ne bude točan. S krivom brzinom sve je netočno: smjer vjetra, prijeđeni put, brzina vjetra. Ponekad, ako je i autopilot jednostrano umrežen, ni na njega se ne možete osloniti. Stoga, za sigurnost na moru potrebno vam je osnovno poznavanje terestričke navigacije i dobivanja pozicije. Za to koristite samo magnetski kompas, dobro oko te poznavanje karte i procedure ucrtavanja. Za GPS uvijek imate vremena, a za dobro razumijevanje GPS-a opet trebate znati isto - osnove navigacije.

Malteški križ

Evo i osobnog primjera koji potvrđuje da navigacija ne mora biti vezana za veliku matematiku, nego da je po srijedi vještina povezana s mokrom palubom, snalaženjem u noći, morskom bolešću i voljom navigatora da dobije poziciju kojoj može vjerovati.

Prije desetak godina, dobio sam ponudu da s prijateljem prebacim englesku jedrilicu duljine 35 stopa na Maltu. Naknadno sam uvidio da poslije dugogodišnje eksploatacije u najmu na Jadranu, jedrilica i nije u savršenom stanju te da od navigacijskih instrumenata posjeduje samo kompas i dvogled. Ipak, nakon višednevne plovidbe, u kojoj nam je već drugi dan otkazao i motor, našli smo se na dnu Sicilije. Do La Valette, na Malti, dijelilo nas je još sedamdesetak nautičkih milja otvorenog mora. Nakon svih tehničkih poteškoća koje su nas pratile putem i koje je moj kolega, inače vrijedan i precizan inženjer brodogradnje, uspješno svladavao, čekao nas je vjetar snage 30 čvorova i to ravno u pramac. 

Jedrenje oštro u vjetar proteglo se na cijeli dan, cijelu noć i sutradan ujutro. S obzirom na udaljenost, Maltu smo trebali već odavno ugledati, no još ništa nismo imali na vidiku. Moj partner je već s pravom posumnjao u moju navigacijsku taktiku tijekom koje smo neprekidno točno nakon svakih šezdesetak minuta letali i mijenjali uzde te u procjenu da nam se brzina vrti oko 5 milja, jer brzinomjer naravno nismo imali. Već smo se pomalo pitali ne jedrimo li nekud prema Africi, kad se u našoj blizini našao veći trgovački brod. Nakon kontakta putem radiostanice, gotovo jedinog uređaja koji smo imali, objasnili su nam da se La Valetta nalazi nekih dvanaest milja točno pred našim pramcem. Za pola sata i mi smo ugledali nisku Maltu, a vrlo brzo i kuće same La Valette. Bila je to najbolja moguća potvrda valjanosti terestričke navigacije i metode zbrajanja pozicija. Ali, vratimo se s tumaranja Mediteranom natrag u školu.

iz knjige "Jedrenje - mornarske vještine" Emila Tomaševića

Knjige nema u slobodnoj prodaji, ali je dostupna svim polaznicima Ultra škole jedrenja