Spuštanje jedara

Budući da na kraju svakog jedrenja treba složiti jedra i pospremiti jedrilicu, naučimo i to. Jedrilicu će nam još ovaj put privezati instruktor, a mi ćemo se tom poslu posvetiti sljedeći put kad budemo obrađivali privez i odvez. Jedreći prema privezu, prvo spuštamo letno jedro te ostavljamo dovoljno vremena za uredno slaganje glavnog jedra. Letno jedro ili flok možemo spustiti na tri načina.

Prvi je način da kormilar prihvati ravno u vjetar, član posade otpusti podigač, a mornar na pramcu spusti flok na pramac.

Drugi način je da kormilar otpadne do sasvim niz vjetar, pa u trenu kad flok uđe pod zavjetrinu glavnog jedra otpustimo podigač, a mornar na pramcu, povlačeći flok za zadnji porub, složi sve na palubi.

Treći način je i najteži, a koristimo ga kad moramo spustiti flok bez mogućnosti okretanja jedrilice. U ovom slučaju pošaljemo jednog mornara na vrh pramca, a drugog postavimo na zadnji porub. U trenutku kad slobodni član posade otpusti podigač, ostala dvojica istovremeno povlače i slažu flok na palubi. Spuštanje jedra za razliku od spuštanja floka moramo izvesti okrenuvši brod pramcem u vjetar. Na ovaj način jedro leprša bez snage te otpuštanjem podigača samo pada na palubu.

⇑ Prilikom kruženja ili bilo kakve manovre, kormilar je zadužen da sve izmjene kursa izvede postepeno i s jasnom najavom, da bi mornari mogli pravovremeno izvršiti svoje obaveze

U slučaju privezivanja na jedra moramo voditi računa da jedro spustimo tek kad imamo dovoljno brzine da do priveza dođemo. Brzina je najvažnija da bi nas kormilo uopće slušalo. O privezu sljedeći put, a sada se pripremite, jer spuštamo jedro!

• Nategnite podigač buma (gondolijeru) da nam drži bum u zra-ku nakon otpuštanja podigača, a ako vaš brod nema gondolijeru ili teleskopski priteg buma (vang), postavite jednog mornara da u toku spuštanja pridržava bum.
• Zatvorite glavni ulaz u potpalublje da biste bili sigurni da nitko neće propasti kroz ulaz tijekom spuštanja jedra.
• Otpuštajte podigač dok ostali članovi posade vuku jedro niz jarbol. Cijelo vrijeme, sve dok jedro potpuno ne spustimo, treba držati pramac u vjetar da se jedro ne bi napuhalo. Zapamtite, da bismo ga spustili, jedro mora lepršati bez ikakve snage.

⇑ Izmjena prednjih jedara u regatama često može biti presudna manovra u kojoj se odlučuje o konačnom plasmanu. U tim trenucima, dobro uigrana posada u stanju je steći prednost i nad nekoliko suparničkih jedrilica

...i slaganje

Nakon spuštanja i napornog dana, slijedi nam slaganje jedara i posprema palubne opreme. Jedro slažemo prvenstveno da bismo ga zaštitili od sunca i nepotrebnog prelamanja kojemu slabi materijal.
Slažemo ga paralelnim zahvatima na bumu, moramo paziti da nam letve budu složene paralelno s bumom i da u svakom sloju uhvatimo istu širinu koju možemo prekriti navlakom.
Uredno složeno jedro slika je i prilika posade, duže traje i neće vas izdati kada je najpotrebnije. Ako jedro skidate s buma na duže vrijeme, a pogotovo ako su posrijedi regatna jedra od posebnih materijala, možete ga i zarolati izvadite li prethodno letvice iz džepova.

Jednako se slažu flokovi i genove.

⇑ Shema pravilnog preklapanja letnoga jedra prilikom slaganja

Vodite računa da letna jedra više vlaži more i da ih je s vremena na vrijeme potrebno oprati u slatkoj vodi te dobro osušiti. Jedra su bit jedrilice, o njima ovisi brzina i sigurnost, a pravi se jedriličari prepoznaju i po brizi o svojim jedrima.
Jedreći dugo u Fincu naučio sam da regatno kevlar jedro traje samo trideset sati jedrenja. Isto takvo jedro piše svoje radne sate stoji li na visokoj temperaturi i ispod tende za sunce, što je čest slučaj s jedrima regatnih krstaša. Takvo jedro na regatnom krstašu veličine 12 metara košta kao omanji gradski automobil. Ako ga dva puta ne složite i ne stavite u potpalublje, razbili ste potpuno novi gradski automobil, i to bez brze vožnje. Sve je na Vama, budite pravi mornari.
Slaganjem jedara nismo gotovi, bila bi sramota iskrcati se s broda dok ne složite podigače oko vitla, škote i škotine i dok brod, kako Englezi običavaju kazati, ne bude ship shape, odnosno dok niste sigurni da je sve složeno i spremno za brzo isplovljavanje u slučaju nenadane nevere ili promjene vjetra na vezu.

⇑ Na slici vidimo dosjetljive mornare škole jedrenja koji koriste bum jedrilice da bi olakšali slaganje floka i dobili na prostoru kojega u ovome poslu uvijek nedostaje

Recepti za sigurno kruženje

Kod kruženja ili pojlabande, kako jedriličari u Splitu običavaju kazati, valja biti oprezan jer će glavno jedro, ako ga ne kontrolirate, prelazeći na drugu stranu rušiti sve pred sobom. Kruženje, po definiciji, okretanje je jedrilice krmom preko smjera vjetra s istovremenim prebacivanjem jedara na drugi bok jedrilice. No, da bih vam ilustrirao kako to nije uvijek lako izvesti, ispričat ću vam doživljaj s natjecanja u olimpijskoj klasi Laser. U Hyèreskom zaljevu jedrili smo čuvenu predolimpijsku regatu pri mistralu brzine 35 čvorova. U tako jakoj regati i po vjetru takve snage, borba je, naravno, bila jako “bliska”. Na plutaču oko koje smo mijenjali kurs niz vjetar došao sam u vodećoj grupi s desetak jedrilica. Neposredno prije plutače, usred manovre kruženja, među nas se sručio jak udar vjetra. Jureći u punoj brzini među prevrnutim konkurentima s kobilicama u zraku, hvatao sam zrak pred presudni trenutak prebacivanja jedra na drugi bok, baš kao košarkaš uoči slobodnog udarca. Nagli udar vjetra i skučen prostor natjerali su me na preuranjenu manovru te sam se i sam našao u zapjenjenom moru. Tragikomičan je bio trenutak kad sam izronivši, ugledao posljednji brod iz grupe kako se prevrće na potpuno jednak način. Nakon male stanke poispravljali smo lasere i nastavili utrku, a prizor je ovjekovječio i objavio lokalni fotograf uz komentar: “Neka me Bog spasi na plutači kruženja!” Kruženje na većim i stabilnim krstašima nije tako opasna manovra, ali pri jačem vjetru nisu rijetki slučajevi da se zbog loše izvedenog kruženja paraju jedra i lome jarboli, da ljudi padaju u more, a ponetko razbije glavu. Budući da je naša zadaća da vas na ovim stranicama naučimo jedriti, a ne da vas odbijemo od jedrenja, ove priče služe samo tome da privučemo vašu pažnju, ukažemo vam na moguće probleme i uputimo vas kako ih izbjeći.

⇑  Na slici vidimo probleme nekontroliranog prihvaćanja sa spinakerom uslijed lošeg rada nedovoljno pripremljene posade škole jedrenja. Nakon manovre podizanja spinakera ili kruženja, jedra postaju naglo izložena vjetru te stvaraju efekt trkaćeg motora na autu ili motociklu. Naglim dodavanjem gasa na takvom automobilu, vozilo pogonskim kotačima pleše po cesti, a vozač muku muči s uspostavljanjem pravilnog smjera kretanja. Isto se događa i školskoj jedrilici na slici. Posada nespremna za jedrenje po jačem vjetru sa spinakerom ne uspostavlja ravnotežu jedrilice pomicanjem težine u privjetrinu. Istovremeno, nema laganog popuštanja jedra ili zavjetrinske škotine spinakera i brod uslijed naglo naraslih sila naginjanja-prihvaćanja bježi u vjetar. Niti potpun otklon kormila u lijevo ne pomaže (vidi brazdu). Zapamtite, kormilari se jedrima i težinom posade, a ne samo kormilom. Sada ste na trkama!

Nevolje s kruženjem

Pa što se to kod kruženja javlja kao problem? Kod kruženja jedra nikada ne gube snagu. Ako mu dozvolite, glavno jedro prilikom promjene smjera plovidbe nekontrolirano prelazi na drugu stranu i ruši sve pred sobom. Prilikom zaustavljanja na sada novom zavjetrinskom križu jarbola, s obzirom na silu udara može se pokidati jedro, a u gorim slučajevima slomit će se križ, što može izazvati i pucanje jarbola. Drugi problem koji se javlja kod nekontroliranog kruženja jest bježanje jedrilice pramcem u privjetrinsku stranu sve do trenutka kad jedrilica ne izgubi brzinu zaustavivši se točno pramcem u vjetar. Pri tome dolazi i do naglog naginjanja.
Da nam se ovakve stvari ne bi događale, postoji nekoliko trikova koji nam ovu, na krstašu relativno bezopasnu manovru, znatno pojednostavljuju.
Najvažnije je skratiti putanju buma glavnog jedra. To najlakše radimo tako da nešto duže zadržimo jedrilicu u kursu točno niz vjetar dajući priliku mornaru na škoti da jedro pritegne gotovo u sredinu broda. Na ovaj način stabilizirali smo jedrilicu na smjeru točno niz vjetar, i što je još važnije, znatno smo smanjili zalet jedra na novu zavjetrinsku stranu. Nakon što zadnji porub jedra napravi trzaj, uslijed udara vjetra sa sada nove privjetrinske strane i počne prebacivati jedro, popuštamo prije nategnutu škotu amortizirajući udar jedra u pripone. Onaj tko je na kormilu mora paziti da sve promjene kursa izvodi lagano kako bi mornar na škoti jedra imao dovoljno vremena za rad, a ispred jedrilice niz vjetar ne smije biti zapreke koja bi omela manovru.

Pojlaabanda idee!

Sada smo objasnili što sve treba napraviti i što je sve moguće, i dosta je filozofije jer krećemo. Pojlabanda ide!

• Kormilar zapovijeda: “Pripremite se za kruženje!”, kontrolira je li netko u radijusu buma i lagano okreće jedrilicu u smjer sasvim niz vjetar.
• Posada se miče dolje ili u stranu izvan dosega buma, ostavlja dovoljno prostora u kokpitu za mornara koji već lagano priteže škotu glavnog jedra privlačeći bum u sredinu, ostatak posade prebacuje letno jedro na drugi bok u “leptir” i uzvraća: “Spremni za kruženje.”
• Kormilar: “Idemo, kruženje!” Daje dodatni impuls kormilom prebacujući krmu preko vjetra. Mornar na škoti jedra nakon udara i prijelaza jedra brzo popušta škotu i amortizira prelet jedra na novi bok.
• Kad se krstaš smiri na novim uzdama (bez bježanja u privjetrinu), kormilar daje posadi zapovijedi o razmještaju i položaju jedrilja za novi kurs te lagano okreće u novi smjer.

Vjerujte, ako ovako izvježbate kruženje i ne podlegnete lažnom osjećaju zatišja pri jedrenju niz vjetar, manovra će vam uspjeti i po jačem vjetru. Ipak, u jedrenju pod ekstremnijim uvjetima, postoji nekoliko načina za izbjegavanje posljedica lošeg kruženja.

Kinesko kruženje - Chinese Gybe

Ova priča baš i nema neke veze s Kinom, nego s upravljanjem velikim uzobalnim baržama, koje su najčešće bile opremljene velikim sošnim jedrima respektabilnih površina. Da bi se pri jakom vjetru napravilo kruženje teškim brodom, koji po stabilnosti i tromosti možemo uspoređivati gotovo s plutajućim pontonom, i to uz pomoć jedra čija je površina u kvadratnim metrima najčešće prelazila brojku 100, bila je potrebna naročita vještina. Možete zamisliti kakav je udar izazivalo zaustavljeno ogromno jedro nakon kruženja i preleta teškog deblenjaka s jedne strane na drugu.
Da bi izbjegli štetu, dosjetili su se naglom kruženju bez pritezanja škote ogromnog jedra. Pri ovakvoj manovri važno je bilo okrenuti brod što brže pramcem što bliže vjetru na novim uzdama. Ako vam uspije ovako nagli okret pramcem prema vjetru za vrijeme prelaženja buma, jedro će se upravo zahvaljujući novom smjeru vjetra zaustaviti i zatresti prije nego što udari u pripone.
Vjetar koji uslijed okreta pramca u njegovom smjeru oslobađa veliko jedro sile potiska, zaleprša sada potpuno onemoćalo jedro. U ovom trenutku bitno je jedino okrenuti ponovo niz vjetar na novi smjer plovidbe dok brod još posjeduje nešto brzine i dok kormilo sluša.
Savjetujemo vam da iskušate ovakav način kruženja po srednjem vjetru da biste stekli osjećaj za nagli okret krmom preko vjetra te brzo prihvaćanje u vjetar. Ova je manovra jako prikladna za teške i stabilne jedrilice, koje se ne naginju previše prilikom ovakvog okreta. Baš kao stare bracere, posadi spremnoj za tu manovru današnji moderni krstaši s dubokim kobilicama i odličnim stabilitetom pružaju mogućnost da ju izvede. Naravno, bez spinakera na pramcu.

Letanje umjesto kruženja

U teškim uvjetima, pogotovo na lakšim i nestabilnijim jedrilicama koje su zahvaljujući svojim brzinama veoma okretne, uvijek se kao sigurna alternativa kruženju nudi letanje. Prilikom te manovre, koji splitski jedriličari u žargonu nazivaju vira la banda, važno je da, dok radite okret veći od nekih 270 stupnjeva, lagano prihvaćate u vjetar pritežući škotu da ne biste gubili na brzini. Nakon letanja, brod treba što brže okrenuti niz vjetar na novi smjer naglo popuštajući škotu glavnog jedra.
Prilikom pripreme ove manovre - koju inače savjetujemo svim početničkim posadama koje osjećaju da pri jačem vjetru ne vladaju jedrilicom - treba prethodno provjeriti ima li oko broda dovoljno slobodnog mora.

Kruženje genakerom

Na kraju ove početničke priče imamo i desert ili kako neki kažu, šlag. Početna škola jedrenja, prema stavu naših instruktora, nije dovoljno dobra ako njeni polaznici nisu sposobni samostalno nakon tečaja, iznajmiti jedrilicu i odmah pobjediti sve druge “čarteraše”.
Da biste to napravili u ljetno vrijeme po slabijim maestralima, potrebno vam je na vašoj iznajmljenoj jedrilici imati dodatno jedro za jedrenje u pola krme i niz vjetar - genaker. Genaker, u sparnim ljetnim mjesecima s manje vjetra, dođe kao idealna zabava u podužim traversadama srednjedalmatinskih kanala... npr. na ruti Split-Hvar-Vis, no o tome i genakeru nešto kasnije... Dizanje i spuštanje genakera potpuno je bezopasno kada posjedujemo dodatnu podiznu vreću, o tome kasnije. A sad o kruženju.
Prije samog početka imenujmo naše članove posade, kako bi ih lakše pratili. Broj 1, naravno je djevojka za kormilom, broj 2 je veoma važan mornar na škoti - djevojka u crvenim hlačama. Broj 3 i 4 su djevojke u sredini ispod buma koje rade sa škotinama genakera. Na kraju ili na početku je mornar broj 5 djevojka na pramcu. Sad kad smo se dogovorili, tko je tko, hajdemo na manovru kruženja s genakerom.

• Broj 1 priprema posadu na kruženje i otpada do smjera “sasvim niz vjetar”, broj 5 odlazi na pramac i hvata privremeno neiskorištenu privjetrinsku škoticu genakera. Broj 3 i 4 saginju glave ispod radijusa buma i spremaju se za njegov prelet, broj 3 se priprema i za naglo popuštanje zavjetrinske - radne škotice genakera.
• Broj 1 počinje odlučno okretati brod na novi smjer i započinje kruženje, uz očekivani uzvik upozorenja, poojlabanda idee! Broj 2 spreman na komandu te hitro kao i u uobičajenoj manovri kruženja počinje prebacivati jedro, naglo pritežući škotu jedra. Broj 3 počinje naglo popuštati zavjetrinsku škotinu genakera. Broj 4 počinje pritezati privjetrinsku škotinu genakera, koja zapravo za nekoliko sekundi postaje zavjetrinska - radna škotina.
• Jedro prelazi središnjicu broda, broj 1 se približava novom kursu i lagano umiruje kretanje broda. Broj dva kao i u uobičajenom kruženju radi sada već poznat i veoma važan posao popuštanja jedra koje u zamahu prelaženja prolazi sredinu, time amortizira udar zaustavljanja jedra na novoj lijevoj zavjetrinskoj strani. Tako čuvamo jedro i križeve smanjujući mo-gućnost nekontroliranog prihvaćanja jedrilice. Broj 5 vrijed-no, zajedno s brojem 4 ispod jedra povlači novu radnu-za-vjetrinsku škoticu i genaker uz malu pomoć broja 5 prolazi svojim zadnjim rogljemkrajem između svog prednjeg djela i leta s roll flokom.
• Uspješno i kordinirano kruženje broj 1 privodi kraju sve manjim otklonom kormila i prihvaćanjem na novi kurs. Broj 2 u potpunosti amortizira udar jedra popuštanjem škote, broj 5 nakon prelaska genakera napušta sklisku zonu pramčane palube, a broj 4 i 3 se izmjenjuju na novoj radnoj-zavjetrinskoj škotini, konačno namještaju genaker, ponovno, škotinu preuzima broj 3 jer se nalazi u puno boljem i slobodnijem položaju za rad.
• Manovra je završila na novom kursu, na desnim uzdama, posada i brod se smiruju na novom kursu i na svojim pozicijama, broj 3 lagano popušta dodatno škoticu genakera, da bi u početku kretanja novim smjerom umanjila silu eventualnog neželjenog prihvaćanja.

Vjerujem da uz malo vježbe ovakvo kruženje možete izvesti i vi. Osnovni trik je u nešto bržem okretanju na novi nešto oštriji kurs od strane broja 1, te brzo prebacivanje genakera brojeva 5 i 3. Pri završetku manovre brojevi 2 i 3 lagano popuštaju škoticu genakera i škotu jedra da bi amortizirale želju jedrilice naglog prihvaćanja pod novom silom jedara.

⇑ Na većem i manje okretnom krstašu ili po jačem vjetru, kružiti se može i nešto sporije, vozeći dosta duže “sasvim niz vjetar”, okrećući genaker uz pomoć vjetra potpuno izvan i ispred broda. Nedostatak je što genaker duže treperi na vjetru, a treba nam i više prostora. No, manovra je u smislu ponovnog napuhavanja genakera sigurnija i znatno manje zahtjevna.

Manovra letanja u praksi

Prvi dan pravog jedrenja možemo iskoristiti i za uvježbavanje drugih postupaka: jedrenje bočnim smjerom, namještanje jedrilja u idealan položaj tijekom jedrenja i letanje radi okretanja na protukurs da se vratimo na vez.
Samo jedrenje bočnim vjetrom nećemo posebno opisivati jer smo o tome već govorili u prošlom poglavlju. Napominjem da je u ovom smjeru jako važna usklađenost kormilara i mornara na škoti glavnog jedra. Ako mornar naginjanje i bježanje jedrilice u vjetar uspješno korigira popuštanjem škote glavnog jedra, onda kormilar pri jačim udarima vjetra ne mora ispravljati brod snažnim otklanjanjem kormila. Na taj način jedrilica ne gubi brzinu, a mi se vozimo “ko u karoci”. Tek kad smo isprobali i shvatili što to znači biti “u okovima” zaustavljene jedrilice bez poriva i kontrole kormila, možemo se ozbiljnije posvetiti manovri letanja.
Letanje, koje jedriličari na srednjem Jadranu nazivaju i viravanje, nije ništa drugo nego prebacivanje jedrilice pramcem preko vjetra s jednih uzda jedrenja na druge.
Prilikom okretanja jedrilice pramcem preko vjetra na velikim valovima ili na slabom vjetru, jedrilici prijeti da se, kada joj je pramac okrenut ravno u vjetar, zaustavi i bude “bačena u okove”, u trenutku.
Da nam se ovo ne bi dogodilo, ako nam to uvjeti nalažu, potrebno je jedrilicu okretati uz kormilo i letnim jedrom, zaustavljajući ga duže na jednoj strani. Sjetite se priče o upućivanju broda, a uostalom prednje trokutno jedro ne naziva se bez razloga letnim jedrom, dakle jedrom koje nam omogućava i olakšava letanje.

⇑ Na ilustraciji vidimo jedrilicu koja leta mijenjajući smjer jedrenja s lijevih uzda na desne, odnosno mijenja smjer kretanja za 90 stupnjeva ulijevo.
1 - jedrilica jedri sasvim oštro u vjetar na lijevim uzdama, ima vjetar s lijeve strane i jedra, ne dajte se zbuniti, na desnoj strani
2 - jedrilica ide u letanje, zapamtite pramcem preko vjetra, u našem slučaju ulijevo
3 - jedrilica upravo prelazi pramcem preko smjera vjetra i jedra trepere, gubi brzinu, valovi iz smjera vjetra još više je usporavaju
4 - prešla je pramcem preko vjetra, vjetar već prebacuje jedra na lijevu stranu broda
5 - letanje je završeno, jedra su napuhana i zategnuta.
Jedrilica jedri sasvim oštro u vjetar na desnim uzdama.

Pri srednjem vjetru i uvjetima bez mnogo valova, tešku jedrilicu možemo polaganije okretati. Na taj način zbog manjeg otklona kormila manje se izgubi na brzini, a i jedrilica se popne nekoliko dodatnih metara u vjetar. Meni je manovra letanja osobito draga, posebno laganom jedrilicom. Ona će se već i odgovarajućim naginjanjem okretati gotovo bez kormila, a ako to pravilno izvedete još će i ubrzati. Vrhunski jedriličari u manjim klasama letanje izvode skladnim pokretima tijela pa već nakon dva letanja po slabijem vjetru možete vidjeti tko je “pravi”. Na velikim i teškim jedrilicama kod manovre letanja bitna je usklađenost posade te osjećaj za brzinu broda, kako kormilara tako i posade. Inače, jedna od zanimljivijih stvari u sportskom jedrenju je borba letanjima u dvoboj jedrenju u kojoj vodeća jedrilica nastoji oduzimati vjetar drugoj jedrilici ostajući na istim uzdama. Ova druga odgovara naglim letanjima na koja prva mora odgovoriti praćenjem.
Nerijetko utrku presuđuje bolje izvedena manovra letanja.
Upamtite, kod letanja je bitno držati glavu duboko ispod buma, paziti da letno jedro ne zapne u prijelazu, a kormilar kao dirigent orkestra kutem otklona kormila daje ritam cijeloj akciji.
Nakon letanja, jedrilicu valja smiriti na drugim uzdama i ne dopustiti da letanje prijeđe u nekontrolirano okretanje broda. No, pustimo
sad priče. Vrijeme je za viru! Pojasnit ćemo postupak ove manovre korak po korak.

• Kormilar zapovijeda: “Pripremite se za letanje!” Kontrolira je li posada spremna, to jest je li privjetrinska škotina pravilno postavljena na vitlo, odnosno zavjetrinska spremna za popuštanje.
• Kormilar: “Ide vira!” 0kreće jedrilicu pramcem preko vjetra dok se posada prebacuje s jedne strane na drugu. Kad jedrilica dođe pramcem točno u vjetar, jedra počinju lepršati jer ostanu bez sile. U tom se trenutku letno jedro prebacuje na drugu stranu popuštanjem zavjetrinske škotine i zatezanjem privjetrinske koja naknadnim otpadanjem broda postaje zavjetrinska, a ona druga privjetrinska.
• Istovremeno se s glavnim jedrom događa ista situacija, samo je manovra jednostavnija jer škota glavnog jedra ostaje jednako zategnuta i imamo samo jednu. Treba biti oprezan da se pri prebacivanju jedra netko ne nađe na udaru buma.
• Kad se jedrilica ustali na novom kursu, kormilar daje posadi zapovijedi o razmještaju i položaju jedrilja za novi kurs te prosuđuje kada će ponovno krenuti s manovrom letanja.

Vježbama letanja završavamo naš drugi dan na moru. Nakon letanja i jedrenja bočnim vjetrom na istoj liniji, nema ništa ljepšeg nego vratiti se žuljavih ruku natrag u luku na zasluženi odmor.

⇑ Niz fotografija pokazuje ispravno izvedenu manovru letanja u lijevo

Pokretanje jedrilice

Sada uz pomoć podignutog jedra treba pokrenuti jedrilicu. Za ovaj postupak Englezi imaju zgodnu frazu getting out of irons, koja znači osloboditi se okova, a potječe iz doba pomorskih bitaka pod jedrima.
Manovra letanja i kruženja tako teškim brodovima gdje su se sva jedra morala prebaciti s jedne strane na drugu radom posade, trajala je desetak i više minuta. Pritom je brod gubio brzinu, a da bi se ponovo vratio na kurs u kojem je jedrenje bilo moguće, trebalo je puno vremena. Za to vrijeme se kaže da su bili u okovima, jer je neprijatelj mogao pucati na njih kao u streljani, a k tome bi, kad bi pali u zarobljeništvo, uistinu bili bačeni u okove. Zato je bilo presudno održati brod u kretanju.
Vama, naravno, ne prijete takve strahote, ali kormilo sve dok ne pokrenete jedrilicu uopće ne sluša ili sluša jako slabo pa ako je blizu kopno ili pličina, ne treba posebno objašnjavati u kakvoj ste opasnosti.

⇑ Na slici vidimo posadu koja vrlo spretno pokreće jedrilicu iz stanja mirovanja otvarajući rol flok i napuhujući ga na suprotnoj strani jedra. Na taj način ubrzavaju okretanje pramca ulijevo niz vjetar i pokretanje jedrilice.

Za manovru i pokretanje broda, najpogodniji je upravo vjetar brzine 5 do 15 čvorova. Na slabijem vjetru jedrilica se, pogotovo teža, teško pokreće, dok po jačem vjetru treba mnogo više vještine da svladate sve sile koje djeluju na brod pod jedrima.
Kormilar se treba nalaziti na pravom mjestu, a to znači na privjetrinskom boku s kojeg može lako kontrolirati položaj jedra te smjer vjetra i jedrilice u odnosu na vjetar. O smjeru kretanja jedrilice i silama koje djeluju na jedro govorili smo u prethodnim poglavljima, a sada ćemo to isprobati na moru.

• Da se jedrilica pokrene, kormilar je mora postaviti pod pravim kutem na vjetar. Zapitat ćete možda kako će to učiniti ako smo malo prije rekli da se ne krećemo, što znači da kormilo ne sluša. No, u prethodnim ulomcima rekli smo također da je težište podvodnog dijela negdje po sredini trupa, što znači da se jedrilica opuštenih jedara i bez poriva sama okreće bokom na vjetar. Još lakše nam je okrenuti jedrilicu bokom na vjetar iskoristimo li letno jedro čije je težište znatno naprijed u odnosu na težište podvodnog dijela. U ovom slučaju nategnemo letno jedro na stranu prema vjetru. Sila guranja pramca koja se tada stvara na letnom jedru tolika je da lako okrećemo brod bokom na vjetar. Kod ovog trika bitno je da glavno jedro bude potpuno opušteno i da prebacimo letno jedro na pravu, zavjetrinsku stranu kad okrenemo jedrilicu.
• Kad se jedrilica nađe bokom na vjetar, možemo iskoristiti samo glavno jedro za početni poriv i to tako da ga nastojimo održati što dalje od sredine broda, a da istovremeno samo malo trese uz jarbol. Na taj način jedrilica će najlakše i gotovo bez bočnog zanošenja hvatati brzinu. Ovako održavamo komponentu P velikom, a komponentu Z što manjom (vidi ilustraciju na strani 38).
• U trenutku kad jedrilica počne razvijati znatniju brzinu kretanja, jedro zbog prividnog vjetra ponovo počinje treperiti uz jarbol. Tada je potrebno dodatno pritegnuti škotu, ali polagano da ne izazovemo veći bočni zanos.
• Kada se jedrilica uputi, kormilar drži još neko vrijeme brod na istom kursu dok se ne ustali u vožnji, a tada laganim okretom kormila mijenja smjer u željenom pravcu. Kod ovakvog upućivanja bitno je da lagano pritežemo škotu dok jedrilica gradi brzinu. Kod manjih jedrilica može pomoći i nagli trzaj rudom kormila u privjetrinu. Ako se možemo služiti i letnim jedrom, natežemo ga toliko brzo koliko nam brod dopušta da ga kontroliramo kormilom.

Zapamtite! Pokretanje jedrilice najbolje se vježba u praksi. Najbolji osjećaj za ovo imaju upravo jedriličari koji su stjecali iskustvo na “malim brodima” jer u svakom trenutku osjećaju što brod od njih traži.

Podizanje jedara

Koncentrirajmo se sada na podizanje jedara nakon isplovljavanja, a o manovrama i isplovljavanju pričat ćemo u nekom od sljedećih poglavlja. Za podizanje glavnog jedra, koje u pravilu prvo podižemo i posljednje spuštamo (zbog manjih brzina i izjednačenijih težišta manovra je lakša, pogledajte prethodno poglavlje), potrebno je brod postaviti ravno pramcem u vjetar. Ako jedrilica ima motor, to neće biti veći problem, važno je samo da priteg buma (vang), kratovi glavnog jedra i naravno sama škota glavnog jedra prilikom podizanja budu potpuno opušteni. Ako pak nemamo motor, da bismo okrenuli pramac u vjetar potrebno je nakon otiskivanja od obale doći do stanovite brzine.
Zato moramo prvo podići letno jedro pa čim uhvatimo dovoljnu brzinu, okrenuti brod ravno u vjetar i što brže podići glavno jedro. Ovakva manovra moguća je s lakšim jedrilicama i po slabijem vjetru gdje otpadanje pramca od vjetra zbog podignutog letnog jedra možemo donekle korigirati kormilom.
Kod težih jedrilica, u slučaju da trebamo dići jedra bez pomoći motora, brod se može još na vezu okrenuti u smjeru vjetra ili se, što je još jednostavnije, glavno jedro diže dok je krstaš usidren sidrom po pramcu i stoji točno u vjetar. Naravno, prilikom podizanja glavnog jedra posada treba biti izvan domašaja buma, uvijek spremnog na kojekakva iznenađenja dok se jedro ne napuše.

• Postavljamo jednog mornara uz jarbol da prati jedro na mjestu gdje ulazi u žlijeb (grativ) jarbola. Veći krstaši najčešće imaju i klizače ušivene u jedro pa je u tom slučaju korisnije da mornar na jarbolu povlači podigač jedra (gindac) svom svojom težinom na mjestu gdje izlazi iz jarbola.
• Drugi član posade mora biti na kraju podigača blizu vitla spreman da podigne jedro.
• Treći član posade (ako postoji) mora biti na kraju buma da ga pridrži prilikom podizanja jedra da ne bi udarao po brodu.
• Čovjek najbliži kokpitu i škoti jedra mora paziti da škota bude posve opuštena da bi se jedro dizalo bez poteškoća. Kad je sve spremno, čeka se zapovijed kormilara, koji za to vrijeme okreće pramac u vjetar.
• Kad kormilar naredi “Diži jedro!”, namotajte podigač jedra oko vitla, otpustite vezice koje drže jedro na bumu i počnite podizati jedro.
• Prilikom podizanja, pazite da jedro ne uđe ispod križeva ili između letećih pripona (pataraca). Ako zapne, otpustite malo podigač da ga oslobodite pa tek onda nastavite s podizanjem.
• Kad dođete do kraja, podigač još malo pritegnite dok se jedro sasvim lagano ne istegne uz jarbol u smjeru dizanja. Nakon svega, učvrstite podigač, složite sada već oveći ostatak podigača i spremite ručicu vitla.

⇑ Na slici vidimo podizanje velikog regatnog genakera. Za uspjeh, važan je kut vjetra na brod i dobra podjela posla. Na većim krstašima istovremeno radi više članova posade, a pri složenijim manovrama dobro je da se posada prije dogovori. Ako se prilikom podizanja genaker napuše prije nego je podignut, možete biti u problemima. Po jačem vjetru jedra poput ovih se povezuju vunicom u kobasicu da se ne napušu prije nego se podignu.

Za prve ozbiljne korake na moru važno je izabrati prave vremenske uvjete i ljude s kojima ćete jedriti. Stari mornari kažu da istinskog prijatelja prepoznajete tek na brodu. Vremenske uvjete ne možemo uvijek birati, ali u stabilnijim razdobljima godine bit će puno pogodnih dana za izlazak na more.

Pođimo napokon i na more, na pokazno jednodnevno jedrenje u kojem ćemo objasniti osnovne načine i smjerove kretanja u odnosu na smjer vjetra. Budući da smo vam u prošlom poglavlju predočili kako jedra djeluju na brod, brzo ćete shvatiti o čemu je riječ. Istina, nećete još naučiti jedriti jer je od shvaćanja do znanja dug put vježbanja, ali - isplovimo!

Sjećate li se one čudne životinje Gurnime-Povuciga iz Dr. Dolittlea? Pa što radi vjetar s jedrom? Gura ga ili ga vuče? Možda jedno i drugo? Pitanje nije jednostavno. Zato ćemo uz pomoć ljudi koji su cijeli život proučavali jedra i donekle im srodna krila aviona, potražiti valjana objašnjenja nastojeći jezik stručnjaka pretvoriti u nešto čime ćemo se lakše služiti na moru.

Da biste uskoro jednog lijepog dana kad zapuše, recimo, umjereni maestral stvarno zajedrili, najprije ćemo vam objasniti osnovne dijelove jedrilice. I kad ste kretali na svoju prvu vožnju automobilom rekli su vam čemu služi volan i što su one tri pedale ispod vozačevih nogu.