U ovom članku je tvornička ekipa North Sails-a koja jedri na monotip jedrilicama klase J70 podijelila s nama svoja iskustva o nekim od načina trimanja koja se primjenjuju u regatnom jedrenju. Riječ je o posadi koja zajedno jedri dvije godine, tako da većinu onog o čemu ćete čitati oni u praksi primjenjuju na uigran način bez potrebe za „trošenjem previše riječi“ i gubitkom energije i koncentracije na objašnjavanje neiskusnijim članovima posade što i kako treba napraviti.
Spomenuti preduvjeti omogućili su im da stalno budu brzi u širokom rasponu različitih uvjeta.
Jedrilica J70 zbog dimenzija jedrilja i trupa je brod koji stalno balansira po vrlo tankoj liniji između „underpower“ i „overpower“ stanja. Stoga je imperativ na prilagodbi jedra i položaja posade kako bi se pravovremeno mogli prilagoditi i uvjetima nedostatka snage i uvjetima kad je snage u jedrima previše, jer je rijetko kad jedrilje idealno namješteno.
Trim jedra po lantini
Ovo je jedna od kontrola glavnog jedra koju je najlakše postaviti i zaboraviti. Ali to je jedna nevjerojatno važna postavka za definiranje snage.
Zbog velikog omjera širine i visine glavnog jedra na J70 (visoko i usko), natezanje po lantini utječe na veću površinu nego na jedru s manjim omjerom širine i visine. Tako da će brzo popuštanje po lantini dati jaki impuls sile (povećati snagu) odnosno razlog zbog kojeg će se posada morati ponovno izbaciti van ogradice.
Prilikom korištenja ove opcije trima posada mora biti uigrana i koordinirana po pitanju popuštanja i natezanja po lantini i izbacivanja van ogradice i povlačenja tijela natrag u brod.
Trimera floka se nastoji što dulje ostaviti na njegovoj poziciji da bi što dulje mogao imati pogled na flok. Ako se nalazi u brodu, po lantini se ostavlja popušteno da se dobije na snazi i što ranije postići to da se posada mora „visiti“. Razlog za izbacivanje posade je veličina zakretnog momenta, a veći moment za posljedicu ima veću brzinu!
S ovako postavljenim jedrom po lantini, najdublje mjesto izmežđu lantine i jedra je oko 15-20 cm.
Čim brod zajedri kako želimo i posada visi na boku ponovno natežemo po lantini i činimo jedro plićim i smanjujemo mu poprečnu siluetu koja stvara otpor.
Svaki put kad se trimer floka giba po brodu, pridružuje se posadi koja visi na boku i vraća se na trimanje floka, potrebno je raditi ove prilagodbe nategnutosti jedra po lantini.
Foto: Chris Howell
Trimm baze floka / Inhaul
Mjera privlačenja baze floka prema simetrali broda može se smatrati popriličnim izazovom. Važno je postaviti prsten kroz koji prolazi škotina na mjesto gdje trimer floka može ga privući toliko da se dobije više snage u floku ili popustiti natrag da se izravna donji porub floka i otvori vanjski porub. Kad se prsten postavi na pravo mjesto to se može raditi bez da se dira škotina.
kod trimanju floka razmišljajte o položaju klizača floka i položaja prstena na jednak način kao što je definirano trimanje glavnog jedra po lantini.
Po laganom vjetru ili kratkom i oštrom valu potrebno je više snage u donjem dijelu floka što za sobom povlači veću dubinu u dnu floka nego kad je jači vjetar ili more bez vala.
Kod jedrilice J70 dobro je pravilo postaviti dno floka da dira kabinu što je više moguće da bi se spriječilo da zrak prolazi ispod donjeg poruba.
Ako je vjetrovito potrebno je malo povući klizač floka da bi se smanjila snaga u floku, a kako bi se mogla baza floka privući kabini.
Ako je lagani vjetar klizač se treba gurnuti prema naprijed da bi se dobilo dovoljno dubine u floku (više snage) dok je dno floka uz kabinu.
Dobar raspon za klizač floka je 6 – 7.5 rupica gledano od prednjeg dijela klizača i krajnjeg prednjeg tvorničkog vijka u vodilici.
Cunnigham
Cunningham ima tendenciju zanemarivanja, jednako kao i „outhal“ – trim glavnog jedra po lantini. Većinu vremena to nije najkritičnija prilagodba koju treba napraviti, ali ima trenutaka kad postaje najbolji prijatelj.
Poznato je da je najbolje postaviti tenzije za stabilne uvjete, a kad dođe reful dati sve od sebe da ga se odradi najbolje kako se može i to su onda trenuci kad cunningham dolazi do izražaja.
Ako je rig previše labav, a stigao je reful, prvi potez je da se stegne krmeni štraj da bi se ispraznilo glavno jedro i prednji štraj nategnuo. Ali problem je u tome što će bez odgovarajuće tenzije u snasti, nategnut krmeni štraj prebrzo isprazniti glavno jedro ostavljajući vas s ogromnim naborima na jedru. A prednji štraj je još uvijek nestabilan i otežava jedrenje.
Ovo su trenuci kad stvarno trebate pomoć cunninghama! Pri tom se ne misli samo na izravnavanje nabora, već da ga se nategne koliko je god to moguće.
Velika tenzija cunninghama stvara najdublji dio jedra bliže jarbolu i vraća jedru njegov oblik. Tada to omogućuje da se u krmeni štraj doda još više tenzije da bi se moglo lakše kontrolirati prednji štraj.
Sarće u privjetrini će biti labave i vijorit će na vjetru, ali prednji štraj će biti pod kontrolom, a glavno jedro će imati oblik i formu – iako dosta plitko.
Dok se jedri u orcu jedan član posade sjedi daleko naprijed, a cunningham mu je stalno u ruci. Kad reful popusti, on popušta cunningham, dok kormilar popušta krmeni štraj, da bi se ponovno povećala snaga u jedrilju, a kad dođe idući reful obojica ponovno trimaju cunningham i krmeni štraj.
Držite na oku „inverzijski“ nabor na jedru koji počinje od stražnjeg okova glavnog jedra i ide do unutarnjeg ruba donje letve. Kad je previše snage ovo je jedini nabor kojeg želite vidjeti i to je trenutak kad se koristi cunningham da se uklone nabori ispod i ispred nje.
Više cunninghama = veća mogućnost natezanja krmenog štraja = bolja kontrola prednjeg štraja
Foto: Chris Howell
Raspored mase
Za jedrenja u orcu, J70 voli da je masa posade postavljena naprijed. Zapravo, po laganom vjetru, teško je otići dovoljno naprijed. Neke posade su eksperimentirale postavljanjem najisturenijih članova posade ispred sarći i čini se da se dobija na brzini kad je vrlo lagan vjetar.
Treba imati na umu da pomicanje posade naprijed/natrag pomaže u oblikovanju dijela trupa koji se nalazi uronjen u more, a samim tim i na performanse u jedrenju.
Pomicanje mase prema naprijed poboljšava kut jedrenja u vjetar, dok pomicanje prema krmi pomaže u podizanju pramca što je korisno prilikom jedrenja niz vjetar.
Pri slabom vjetru također je važno razmišljati o otporu kroz zrak. Treba nastojati sakriti tijela od vjetra što je više moguće, tako da se približite kabini ili da članovi posade sjede što bliže jedan drugom. Naravno, treba misliti i o postavljanju tijela u odnosu na vjetar da bi se dobila što aerodinamičnija i manja silueta. Umjesto da posada sjedi tako da je ramenima okomita na vjetar, trebaju se zarotirati tako da torza budu u smjeru vjetra. Zvuči beznačajno, ali smanjenje otpora je dio jedrenja.
Uvijek je važno kritički i kreativno razmišljati o tome kako postati brži. Krivulja učenja neka bude strma i gledajte kako se vaši rezultati poboljšavaju!
