Marijan Urbany naglasio je važnost pomorskog žargona - tog lingvističkog fenomena: „Noštromizam je jedinstven u našem jeziku i ne možemo mu naći pandana u drugim jezicima. Stoga ni u leksikografiji ne nalazimo obilježje za taj pojam, koje bi odražavalo njegovu stilističku vrijednost koja je blizu onome što se naziva colloquial (colloq) i slang (sl), ali i njegov specijalizirani registar koji odgovara rječničkoj oznaci mar, naut i navy.“ (Urbani 1996: 205).
Noštromizmi imaju svoju stilističku vrijednost, pogotovo kada se želi prenijeti maritimni ugođaj. Iako nemaju svoj par u engleskom jeziku, oni su „bitno obilježje žargona naših pomoraca i njima se živo može dočarati žargon engleskih moreplovaca“ (Urbany 1994: 395).
Slijedi da je teško prevoditi književna djela s pomorskom tematikom bez uporabe žargona jer se tada gubi morski ugođaj na hrvatskome jeziku. Bez obzira na naprijed spomenuto, pedesetih se godina prošlog stoljeća gotovo ni jedan prevoditelj nije koristio noštromizmima.
Najvažniji razlog bio je taj što su prevoditelji, primjerice Petar Mardešić, slijedili put koji su zacrtali naši poznati lingvisti. Uz to, dio prevoditelja jamačno je vrlo slabo poznavao govor naših pomoraca, a slično je i danas.
Naime, korpus uporabnog jezika, uzualnog nazivlja ili govora koji se svakodnevno primjenjuje u praksi, znatno se razlikuje od korpusa u najraznovrsnijoj literaturi s područja pomorstva, a koji su dostupni prevoditeljima. Tako su „u hrvatskome jeziku razlike tolike da se gotovo radi o dva jezika: govornom i pisanom“ (usp. Pričard 1983).
Pogledajmo sad hrvatski prijevod romana Moby Dick iz 1954. godine, a koji je neizmijenjen bio ponovljen još pet puta. S engleskog su ga preveli Zlatko Gorjan i Josip Tabak, a nazive iz pomorstva preveo je Petar Mardešić koji je naveden samo u prvome izdanju, dok njegova imena više nema u ostalim ponovljenim neizmijenjenim izdanjima.
Uspoređujući nazivlje kojim se koristio Mardešić u svojim djelima, s jedne, te prevedenicama prevoditeljskog dvojca, s druge strane, vidljivo je da su prevoditelji nerijetko vrlo slobodno prevodili pojedine engleske nazive. Bit će da se Mardešić nije slagao sa prevoditeljskim interpretacijama pa vjerojatno nije pristao da se njegovo ime veže za previše slobodan prijevod pojedinih pomorskih termina.
Marijanu Urbanyju promaklo je da je prvi hrvatski prijevod romana Moby Dick bio objavljen 1954. godine jer se on referirao na neizmijenjeno izdanje iz 1985. godine. Stoga izvlači pogrešan zaključak da je prevoditeljima bila na raspolaganju dovoljno stručne literature, što nije točno (usp. Stepanić 2011a: 181). Naime, zbog mnogobrojnih bilježaka u prijevodu, njih gotovo pet stotina i to s prilično opširnim objašnjenjima, Urbany zaključuje da su oni „u svojemu mukotrpnome radu savjesno rabili najraznovrsniju literaturu“ (Urbany 1992: 241). Međutim, najveći dio predmetne literature tada još nije bio objavljen.
Dok u engleskom izvorniku ima vrlo malo bilježaka koje pojašnjavaju pomorske pojmove, u hrvatskomu ih ima, vidjeli smo, popriličan broj. Prevoditelji su u bilješkama često pojašnjavali naše pomorske nazive, što govori da su smatrali da ih čitatelji nisu poznavali. Ali, na nesreću, ni oni ih nisu najbolje poznavali bez obzira što pojedine prevedenice možemo držati dijelom licentiae poeticae. Nisu bili previše precizni u pojašnjavanju pojedinih izraza, a nerijetko su ih prevodili neujednačeno.
Neujednačenost prijevoda možemo npr. odmah vidjeti na primjeru engleskog izraza rigging. Prevoditelji su ga najčešće preveli kao snast, zatim jedrilje, pa pripone i sartije te jednom kao sintagmu oputa i vrv.
Pogledajmo još engleski izraz mate koji su najčešće prevodili izrazom časnik, ali i nestandardnim izrazom božman. Neobično je to što prevoditelji ni jednom nisu posegnuli za izrazom noštromo koji je puno rašireniji od izraza božman, i to duž cijele naše obale.
Zbog više različitih prevedenica za jedan te isti engleski izraz, pojedini naši autori, primjerice Lia Dragojević, brzopleto zaključuju da je hrvatski pomorski leksik bogatiji od engleskog:
„Analizirajući imenice pomorskog obilježja romana Moby Dick zaključeno je da ukupno 37 engleskih imenica daje 69 različitih hrvatskih prijevodnih inačica. Time je uočeno da je bogatstvo hrvatskog jezika nadmašilo engleski jezik“ (Dragojević, 2004:122).
Upravo je obrnuto. činjenica što postoji veći broj različitih prevedenica, nerijetko nepreciznih, za isti engleski izraz ukazuje na siromaštvo, tj. na nesređenost i nedovoljnu standardiziranost, a ne na bogatstvo našega pomorskog jezika.
iz knjige "Nenadjedrive priĉe o pomorskom nazivlju"
Dr. sc. Željko Stepanić
*Stavovi izneseni u ovom članku su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije regate.com.hr