Dubrovčanin Mato Vodopić objavio je 1868. godine, dvije godine prije prvoga hrvatskoga pomorskog rječnika Bože Babića, pripovijetku Tužna Jele koja daje zornu sliku o stanju tadašnjega pomorskog nazivlja.
Vodopić je rabio riječi „mrnarske“, tj. talijanizme udomaćene na brodu, a pojašnjavao ih je u bilješkama. Jedna njegova bilješka sve govori:
„Priopćih ovi pomorski dogagjaj onako prost kako sam ga ja čuo iz usta jednoga Gružanina... Izjasnio sam što sam bolje znao talijanške riječi u dodacima, ali ne bi mi moguče sve do konca; er za nekijeh osobitijeh imena jedara i brodarstva trebovalo bi kovati novijeh riječi, što se ne usudih. Taj posao ostavljam Jugoslavenskoj Akademiji i cijenim kada bi stavila ruku na to, da bi ne malu korist učinila našem jeziku. Inglezi, Francuzi, Talijani, pomorci Baltikanski služe se svojijem jezikom u brodarstvu; za što ne bi mogli i pomorci jugoslavljanski? Cijenim da bi. Neka akademija pokuša“ (Vodopić 1868: 42).
Godine 1884. Juraj Carić objavio je prvi pomorski putopis na hrvatskome jeziku Slike iz pomorskoga života. Carić je u predgovoru pojasnio zašto se odlučio za noštromizme:
„Nego me tišti jedna, koju nemogu a da nenapomenem. Sašav u još neobradjeno polje naše knjige, susreo sam pojmova, za koje sam trebao novih rieči… Znam samo to, da je barem za me stvar bila škakljiva, posao mučan. Dvie su me protivne dužnosti jednako tištile. Dužnost s jedne strane, da se jezik čisti od talijanštine; dužnost s druge, da ga se nekvari nespretnim kovanjem novih riječi. Ja sam svakako volio griešiti protiva prvoj dužnosti nego protiva drugoj. Mnogi su me razlozi na to nutkali; a prvi medju ostalima taj, što mnogo pomorskih izraza, i ako su od prve bili tudji, kasnije su se odjenuli hrvatskim oblikom i postali su naši“ (Carić 1884: druga stranica nepaginiranog uvoda).
U tom razdoblju, sve do kraja Drugoga svjetskog rata objavljeno je vrlo malo književnih djela s pomorskom tematikom. Među njima tri su zanimljiva naslova:
Morski vuk Jacka Londona djelo je iz 1926. godine. Prevoditelj Zlatko Turković koristio se standardnim nazivljem: brod, brodolomac, čamac, časnik, duga plovidba, dno ladje, jarbol, kljun, kolotur, košnjača, krmilar i krmilo, ladja, momčad, oplata, paluba, pramac, poklopac na grotlo, potpalublje, prečka, trokutno jedro, veliko jedro, vitlo, trupina. Jedra su se dizala, razvijala, napinjala, smanjivala i spuštala, užad se popuštala i premetala, a na palubi se nalazila kućica na krmi, krov kabine i ograda, te rijetki noštromizmi kao što su kajita i kaštel.
U romanu Zlatni otok R. L. Stevensona,54 prevedenom 1928. godine ima vrlo malo pomorskih naziva, a prevoditelj Branko Storov također se koristio standardnim izrazima: brodar, čamac, jarbol, konopac, korito lađe, lađar, momčad, paluba, pomorac, posada, pramac, priječka, prveno, veliko i krmeno jedro, osjeka, časnik, sidrište, sjevernica, soha, valovlje, zapovjednik i zavjetrina, dok se jedra dižu i spuštaju, a lađa plovi punim jedrima.
Prva knjiga u nas za širu publiku s podosta pomorskih naziva objavljena je 1937. godine: Brodovi i njihovi putevi Hendrika Willema van Loona, u prijevodu Josipa Torbarine. U toj knjizi su mahom samo standardni nazivi. Tako striženje ili krstarenje znači: „promijeniti pravac lađe koja plovi s vjetrom, okrenuvši joj pramac prema vjetru i pritegnuvši krstove, tako da lađa plovi pod istim kutom s vjetrom na drugoj strani jedra“ (Loon 1937: 67)
Iza Drugoga svjetskog rata počela se intenzivno prevoditi svjetska književnost s pomorskom tematikom. Zapravo, iznenaĊuje broj prevedenih naslova u tom poratnom razdoblju. Tijekom kasnih četrdesetih te pedesetih godina prošlog stoljeća prevedeno je više od tridesetak „slanih“ naslova.
U toj prevodilačkoj beletristici dominiraju standardni pomorski izrazi. Oni su osjetno zastupljeniji od noštromizama, iako prevoditeljima, kao i tada rijetkim domaćim autorima koji su se također koristili daleko više standardnim izrazima, nije bilo nimalo lako pronaći odgovarajuće pomorske termine jer je tada bilo još vrlo malo pomorskih rječnika i priručnika.
Pomorska enciklopedija još nije bila tiskana, ali zato je Petar Mardešić, još od kasnih tridesetih godina prošlog stoljeća pa do polovine pedesetih godina objavio niz stručnih djela. često je bio i prevoditeljem, a drugi prevoditelji nerijetko su ga zvali kao stručnog savjetnika. Za primjer, pogledajmo knjigu Putovanje oko svijeta Jamesa Cooka iz 1950. godine koju je s engleskog preveo Stjepan Krešić. U Tumaču pomorskih naziva na kraju knjige, kojemu je pridodan crtež barka,55 s nazivima osnovnih dijelova, uopće nema noštromizama:
„bark, barkača, deblenjak, gaz, grotlo, izba, jarbolje, jedrilje, jedro križno, jedro sošno, kobilica, koloturnik, košnjača, krat, kružiti, letati, motovilo, nadvoĎe, obodnica, oglav, oputa, otpadati, paluba, praće, prečka, pripone, snast, soha, sošnjak, suskrenuti, teklac, ubralje, vjetrulja, vršnjača, zaputka, zateg, zavlačiti…“ (Cook 1950: 391-403).
Iste godine objavljena je i knjiga Djeca kapetana Granta Julesa Verna koju je s francuskoga preveo Petar Mardešić, a u kojoj se takoĊer nalazi crtež broda s nazivima osnovnih dijelova. Evo kratkog opisa toga jedrenjaka:
„Duncan je bio opremljen s dva jarbola. Prveni jarbol nosio je prvenjaču, prvenu sošnjaču, košnjaču i sljemenjaču. Na velejarbolu bijahu razapete sošnjača i vršnjača. Osim toga brod je imao prečkicu, prečku i prečnjaču te letna jedra. Jedrilje mu je imalo veliku površinu, pa je mogao iskoristiti vjetar i jedriti kao obični jedrenjak, ali povrh toga raspolagao je u svom trupu mehaničkom snagom“ (Verne 1950: 36).
Spomenut ću još knjigu našeg autora Viktora Klobučara Jedrilicom oko svijeta iz 1951. godine gdje je na kraju pridodan Rječnik pomorskih naziva na čak 33 stranice. Tamo su navedeni isključivo standardni izrazi te samo s jednom iznimkom: uz nekoliko crteža koji prikazuju dijelove broda samo s novim hrvatskim nazivima, Klobučar je dao i crtež gajete s dijalektalnim i odgovarajućim standardnim nazivima (slika 14).
Slika 14. Dijelovi gajete s folklornim i standardnim nazivima iz knjige Jedrilicom oko svijeta iz 1951. Godine
54 Izvorni engleski naslov Treasure island preveden je u kasnijim prijevodima kao Otok s blagom.
55 Bark je velik jedrenjak za prekooceanska putovanja. Ima tri do pet jarbola. Krmeni jarbol ima uzdužno jedro, a ostali križno jedrilje, dužine je 40 do 60 metara.
iz knjige "Nenadjedrive priĉe o pomorskom nazivlju"
Dr. sc. Željko Stepanić
*Stavovi izneseni u ovom članku su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije regate.com.hr