- Detalji
Dubrovčanin Mato Vodopić objavio je 1868. godine, dvije godine prije prvoga hrvatskoga pomorskog rječnika Bože Babića, pripovijetku Tužna Jele koja daje zornu sliku o stanju tadašnjega pomorskog nazivlja.
Lažni mitovi i proizvoljne legende nepotrebno su dodatno zamutile ovaj problem pa još uvijek nemamo općeprihvaćeni hrvatski pomorski rječnik iako ih je nekoliko objavljeno. Za neke od njih vjerojatno nikada niste ni čuli. Nekoliko starijih rječnika, objavljenih prije Drugog svjetskog rata već sam spomenuo, a sada ću navesti one koji su objavljeni poslije.
Jedrenjak je nepovratno otplovio u prošlost, ali zato se pojavila jedrilica. Znači, danas su skiperi ti koji su naslijedili brodove na jedra, a ne kapetani duge plovidbe koji uglavnom nemaju iskustva plovidbe pod jedrima. Zato je u našem pomorskom leksiku najveći kamen spoticanja upravo jedriličarsko nazivlje, a ono čini vidljivo manje od 5% pomorskog leksika. Pomutnju, zapravo, radi nekoliko desetaka izraza koji izgledaju kao mali kamenčići u cipeli, ali i ovako maleni neugodno žuljaju.
Prve naznake promjena već su se naslućivale od druge polovine sedamdesetih godina kada je Tito već vidljivo ostario. A njegovom smrću popustile su sve stege i tada se moglo ipak malo lakše disati i pisati. Tako se Radovanu Vidoviću osamdesetih godina prošlog stoljeća ukazala prilika uvesti u našu pomorsku leksikografiju do tada nepostojeću tradicionalističku struju. On je bio prvi predstavnik te struje.
Drugi svjetski rat je završio. Talijani su bili gubitnici, a Hrvati s Titom pobjednici. Tako su Talijani izgubili sve što je Pavelić morao ustupiti Mussoliniju. Štoviše, Talijani su izgubili i teritorij koji su oteli nakon Prvoga svjetskog rata. Opet imamo istog mrskog neprijatelja pa opet nije dolazilo u obzir koristiti se njihovom terminologijom. No, ovaj put, za razliku od razdoblja između dva svjetska rata, napisano je puno više pomorskih udžbenika na našem jeziku.