Indeks Članka

 

Stanko se konačno skrasio u Zenti. Kad se gradila lučica ponudio je da bude jedan od udružioca za vez svog trimarana, a još bi oformio i vodio modelarsku radionicu. To su bile osamdesete i u to vrijeme je bila još jaka i modelarska radionica u Mornara. Nju je vodio Lenko Jakelić i u njoj su svoja modelarska znanja sticali Zlatko i Jozo Jakelić, Mate Arapov... kasnije Tonči Stipanović, Filip Jurišić... Tako da je to vrijeme bilo po pitanju modelarskih aktivnosti vrlo zanimljivo i nadasve kompetitivno.

Sistem rada koji smo imali u našoj modelarnici je bio da smo se nalazili tri puta tjedno. Radili smo i teoretski i praktično na modelima koje smo sami izrađivali i naravno, izlazili smo jedriti.

Jedrenje u to vrijeme nije bilo na moru, već smo trenirali na POŠK-ovom bazenu jer je većina nas najmlađeg uzrasta jedrila bez uređaja za daljinsko upravljanje, koje je imala nekolicina starijih.

U to vrijeme je Stanko dosta surađivao s Martinom Olujićem koji je u to vrijeme bio ravnatelj jedne splitske osnovne škole i vodio je modelarnicu u JK Split, a danas je predsjednik Zajednice tehničke kulture grada Splita.

Na početku nas je Stanko educirao o radu s različitim materijalima i same tehnike gradnje, čitanje nacrta, korištenje alata, izrada rebara, uzdužnica, oplate... odvajanje trupa... kolombu... plastificiranje... a nacrti po kojima smo radili su bili njegovi i od Lenka Jakelića. Uglavnom su to bili modeli od 70cm, a kasnije Marblehead i metarski.

Cijela modelarska scena u to vrijeme u to vrijeme je bila vrlo aktivna. Osim naših regata bila su organizirana i prvenstva osnovnih škola i stalno se nešto događalo. To je stvarno bilo masovno, neusporedivo s trenutnom situacijom.

Tada je bila i vrlo intenzivna suradnja s modelarima iz ostatka Europe. Stanko je s njima razmjenjivao nacrte, razmjenjivali su savjete... i ono što je najvažnije, sva ta znanja je usmjeravao prema nama koji smo bili polaznici njegove modelarske radionice. A ono što posebno želim istaknuti je njegov iznimno strpljiv i jednostavan način kako je on usmjeravao sve nas. Stvarno je bio izniman pedagog. Najbolji primjer je možda i to što je nas malenih znalo biti po 10-15 u malenoj Zentinoj radionici i gdje smo se laktovima borili na radnom stolu da što više prostora imamo dok smo radili na modelima.

Mi smo kao klub (JK Zenta) dosta puta kasnije tražili nekog tko će nastaviti njegov rad, ali jednostavno takvu osobu nismo mogli naći. Takvi ljudi se stvarno ne rađaju često... da znaju tehniku, metodologiju i da znaju to prenijeti najmlađima!

Ante Kovačević, RU jedriličar

 

1976.

 

1977.

 

1984. -->

 

 

 

Back To Top