Indeks Članka

 

Vumira (jedrilicu klase Zvijezda) je otac napravio od okume - vrlo mekanog drva. Nije se smjelo po njemu gaziti u cipelama jer bi se odmah upalo u površinu boje, a boja se nije smjela oštetiti da ne bi drvo upilo more. Zato se po toj Stelli smjelo hodati samo u čarapama. U to vrijeme su se brodovi nakon treninga izvlačili vani, uglavnom s dizalicama na ručni pogon, pokrili bi se nekom tendom... jedino bi se ljeti ostavljali malo duže u moru kad su treninzi bili češći.

Za vrijeme Trogirske faze svoje jedriličarske karijere jedrio je za JK Mosor. U to vrijeme tamo su još jedrila braća Geić, Domian, Tončetić... skupina velikih entuzijasta.

Prvu Stellu u Trogiru napravili su trogirani i zvala se Trogirka, a Vumir je bio druga ili treća Stella tamo.

Linije za Vumira otac je snimio s jedne šampionske jedrilice kad je bio jednom u Švicarskoj na nekoj regati na jednom od njihovih jezera. Moguće da je čak riječ o  jedrilici Alibaba koja se spominje, a i može vidjeti na nekim od fotografija. A do mogućnosti snimanja je došao jer je znao uvjeriti ljude kad je nešto želio. Pustili su ga ispod tende, unutra u brod i on je sa šterikom (voštanom svijećom) snimio linije rebara s unutrašnje strane... kasnije je dodao debljinu oplate i te stvari...

Okuma, od koje je napravio Vumira, bila je korištena kao ambalaža za neke strojeve i opremu broda koji se tada radio u trogirskom škveru. To drvo se još zove i "fuma", može se reći da je najlakši oblik mahagonija... skoro bijele boje. Ali problem je bio što je bio vrlo mekan i to je znalo generirati neke smiješne situacije. Npr. jednom je bio na višednevnom jedrenju sa svojim kumom i stigli su do Sušca koji je tada kao vanjski otok bio pod stalnim vojnim nadzorom. Kad su se usidrili došao je dežurni vojnik, pod punom opremom u čizmama, da on hoće kontrolirati da vidi što ima u brodu. Na to su mu njih dvojica rekli da niti slučajno ne smije u čizmama na palubu, već da se mora izuti. Na to ih je ovaj samo pogledao, malo se sagnuo da vidi što ima ispod palube... naravno ničeg nije bilo... i onda je otišao.

Na slikama se može vidjeti i jedno prvenstvo distrikta koje se jedrilo u Kopru. Stanko je tada pobijedio i sjećam se da je za nagradu dobio Tomosov moped :)

U to vrijeme najveći sportski protivnik mu je bio Mario Fafangel, a koji se u zimu 1959. izborio za sudjelovanje na Olimpijadi u Rimu. Tada mi je otac postavljen da bude prva rezerva Fafangelu i on je to odbio i u principu se tada prestao aktivno baviti jedrenjem u Stelli. 

Osim u Kopru, prvenstvo distrikta se jedrilo i u Splitu, mislim čak i nekoliko puta u 50im godinama. 

Njegov forte su bili slabiji vjetrovi. Briljirao bi po njima, a "topio" se po jačim. Zato jer je brod bio građen po uzoru na avionske konstrukcije, tako da je bio najbrži do oko 6 bofora. U to vrijeme su već počeli i američki brodovi dolaziti u nas. Sjećam se da je Tonći Mitrović jedrio s Podgorkom, Stellom, ne istoimenim krstašem, koja je bila uvoz iz Amerike. Natjecanje protiv njega je bilo mukotrpno zbog promjenjivog uspjeha. Po jednim uvjetima dobivao je jedan, a po drugim uvjetima drugi.

U to vrijeme je jedrio i Kenk i Ante Marušić... bilo ih je još ali sam bio mali dječak pa se ne sjećam sviju :)

Slobodan Ninčević, sin

 

1950.

 

1951.

 

1952.

 

1953.

 

1954.

 

1955.

 

1956.

 

1957.

 

1958.

 

1959.

  

Back To Top