Još jedna uspješna Mediteranska regata ostala je u brazdi Ivice Kostelića i njegovog Optimus Primea. Ovog puta jedrio je u društvu dva slovenska jedriličara. Jedan je Uroš Kraševac i bio je u ulozi sukormilara (co-skipera), a drugi je Vid Slapničar koji je bio zadužen za kreiranje medijskih sadržaja. A sad, kao i uvijek, detaljnije o svemu pročitajte u izvještaju koji je pripremio Ivica.

PALERMO - MONTE CARLO

Sutra, 22.08. u podne, starta regata Palermo - Monte Carlo koja se broji za Prvenstvo Mediterana u Klasi 40. Ovo će biti moj drugi nastup na ovom mediteranskom klasiku nakon 2019., a uz mene će ovoga puta biti Slovenci: co-skipper Uroš Kraševac i mediaman Vid Slapničar.

Uroš je skipper minija 759 - "Ashika II" (klasa Mini 650) i predstoji mu nastup na Mini Transatu u listopadu.

U međuvremenu je odlučio po prvi put okušati u Class40!

Ruta regate od oko 500 nautičkih milja vodi iz zaljeva Mondello pored Palerma do obaveznog prolaza na istočnom ulazu u Bocche di Bonifacio. Od tamo brodovi mogu izabrati hoće li ostaviti otok Korziku lijevim ili desnim bokom, prije ulaska u cilj u Monaku. Ove opcije su poseban taktički izazov za posade.

Očekujemo lagane do umjerene uvjete, početno iz pravca sjevera, koji će postati promjenjivi prije prolaza Bonifacio. Od tamo se prognoze razlikuju, ali valjalo bi očekivati jačanje jugozapadnjaka. 

PALERMO-MONTECARLO D+2

Start ispred Mondella bio je opozvan dva puta, što nije bilo loše za nas, jer smo svaki puta startali sve bolje.

Zahvaljujući dobrom startu, zauzeli smo vodeću poziciju koju smo držali do prve noći.

U južnom Tirenskom moru vjetar je bio pretežno NNE oko 10 čvorova i bilo je vrlo vrućce. Class40 grupa na čelu sa starim mačkom Kito de Pavant otpala je od vjetra i odlučila iskoristiti dnevni zaokret vjetra "cum sole" dok smo se mi držali bliže laylinea, prema Porto Cervu. Drug Kito i brodovi te skupine profitirali su ovim potezom i mi smo do prvog jutra regate pali na drugu poziciju. 

Drugi dan regata bio je vrlo taktički s malo vjetra iz prvog i četvrtog kvadranta. Marco Guerra - Med Racing Sailing Team, na #171 uzeo je riskantnu opciju odlaska pod Sardiniju, očekujući termički vjetar, ali se opcija nije isplatila.

Druga dva broda, #142 (Pavant) i #49 (Bernabo) - Crossingroutes bila su u solidnoj poziciji bliže Sardiniji u odnosu na nas, ali lokalni uvjeti su nam dozvolili revanš.

Pozorno smo pratili brojne promjene u smjeru vjetra kao i prognoze te smo upornim, sitnim vezom uspjeli vratiti vodstvo, a u noći ga još učvrstiti. Tek u noci prevladavali su stabilniji uvjeti te nam je solidni NNE dozvolio približavanje Sardiniji kamo smo stigli rano ujutro, u području rta Camino. 

Danas očekujemo slabu do umjerenu termiku koja bi nas večeras trebala dovesti do prolaznih vrata ispred Porto Cerva. Tamo trebamo odlučiti hoćemo li na putu prema Monaku zaobilaziti Korziku s istočne ili zapadne strane. 

Moram pohvaliti svoju posadu, Uroša i Vida. Sve funkcionira besprijekorno i veselim se nastavku regate s ovim momcima. 

Foto: Vid Slapničar

PRVAK MEDITERANA 2023

Brod se ljuljao na mareti i sasvim polako prelazio ciljnu crtu nošen noćnim povjetarcem što je puhao s kopna, donoseći miris zemlje i zvukove grada koji je živio svoj život.

Kao lupeži primicali smo se iz mraka prema svjetlima grada. Ispred nas, na obroncima strme obale, uzdiže se osvijetljeni Monako, svjetska metropola iluzije i taštine. 

Pramac ostarjelog ratnika presjekao je još jednu ciljnu crtu. Svi ožiljci koje su na njemu ostavili oceani, sva pokora i veselje u njegovom sjećanju, tisuće priča koje je samo on znao, tog su trenutka izblijedili. Silni Optimus Prime, pobjednik oceana, vladar valova činio se malen ispod svjetla grada.

Sjećaš li se, stari moj, one teške noći kada sam ti obećao da cu te odvesti daleko od sivog sjevernog oceana i da ću ti pokazati nalipše more na svitu? Eto te sada tu i vidim da ti je lijepo. Nije to isti onaj ocean, ali si isti ti, pobjednik. Nakon Atlantika, sad si pokorio i Mediteran. Kamo god išao, vjerni moj prijatelju, ti ćeš uvijek biti pobjednik!

Dopustit ćete mi ovu kratku posvetu mojem brodu. Povezanost broda i mornara me je uvijek i oduvijek očaravala, pa je pravo da se mornar prije svega zahvali svojem brodu.

A sada povratak regati. 

Trećeg dana regate uhvatili smo se istočne obale Sardinije i jedrili po ugodnoj termici od 10-15 čvorova. Bili smo u vodstvu.

Prolaz kroz labirint Magdalenskih otoka bio je kao sprintanje kroz rush hour na Times Squareu; tisuće brodova svih veličina, namjena i ambicija, nezgodna mareta i gungula, a mi smo napravili valjda sto pojlabandi. Bio je to dobar intervalni trening!

U prolazu Bonifacio je zapuhao furiozni jugozapadnjak, a zatim je isto tako tako furiozno prestao puhati i nastala je bezvjetrica.

Nemoćno lamatajući na bonaci, morali smo gledati kako se Kito de Pavant - Made in Midi, primiče na jakom vjetru i nadoknađuje 6 milja zaostatka. Mi smo stajali u toj bezvjetrici cijeli sat vremena, a Kito- taj stari mačak s devet života, stigao je, zaustavio se na minutu i dobio vjetar s kojim nas je prestigao. Nevjerojatno!

Toga trenutka sam mislio da ga više nećemo vidjeti, ali ostatak regate je donio još mnogo prevrata.

Prognoza je, za razliku od prvog dijela regate, bila uglavnom promašaj pa se na routing nije moglo osloniti nego ste trebali imati "šesto čulo" za lokalne uvjete. To je posebno potvrdio barba Mauro Pelaschier koji je divno jedrio u lokalnim uvjetima kakve smo imali na obalama Sardinije i Korzike. A nama, mornarima bez sreće i bez šestog čula, ostao je samo teški rad.

Posebno moram pohvaliti Uroša koji se je na svojim noćnim gvardijama borio kao lav usprkos svim nepovoljnim okolnostima.

Foto: Vid Slapničar

Ujutro četvrtog dana regate uspjeli smo opet sustići Kitu zahvaljujući promjenjivim uvjetima i životinjskoj energiji koju smo uložili.

Situacija se mijenjala relativno brzo i nepredvidivo, ovisno o volji Fortune. Sjetih se onih stihova "tko bi gori sad je doli, a tko je doli gori ustaje". Nas je pritiskao drugi Class 40, "Vaquita" Crossing Routes - a different sailing project  i morali smo pripaziti na njih. 

Napokon probija najavljivani jugozapadnjak i krećemo na layline od Korzike prema Monaku. Grupa od 10-ak odličnih brodova i posada koja se držala zajedno veći dio regate sada pritišće iz sve snage. Bilo je lijepo opet biti u vjetru i na valu! 

Kito je bio u malo povoljnijoj poziciji i nisam ni sumnjao da će je iskoristiti. Odjedrio je odlično i pobjedio. Mi stizemo drugi, 42 minute iza pobjednika. Ali ono najvažnije, ovim drugim mjestom osigurali smo titulu PRVAKA MEDITERANA U KLASI 40!!!

Zahvaljujem se posadi. Jako vrijedni "fantje" i skladna ekipa. Siguran sam da ćemo opet jedriti zajedno, a njima želim svu sreću na predstojećem "Mini Transat-u". Zahvaljujem se i Saši Fišteru koji je bio naša kopnena potpora.

Do kraja sezone ostala je još jedna regata, Middle Sea Race krajem listopada. Premda se radi o ozbiljnoj offshore regati, za starog "Optimusa" i mene to će biti počasni krug. Jer pobjeda je već osigurana!

Pozdravlja vas vas, Mediterraneo

Naslovna foto: Salvatore Lopez