S još jednim svojim izdanjem regata koju zajedničkim snagama organiziraju YC Zlarin i JK Kon Tiki Croatia potvrdila je status jedne od najatraktivnijih i najtežih Jadranskih regata, jedino je šteta što to nije prepoznala šira Hrvatska jedriličarska javnost, te i dalje većinu flote čine inozemne posade.
Organizatori su na već nekoliko izdanja limitirali broj posada koje mogu zajedriti na 25. Taj broj se redovito popuni, ali kao i na ostalim regatama, u zadnjim trenucima uvijek netko pošalje svoju odjavu. Ovog puta par dana pred start to su napravile dvije posade, dok je još jedna svoj nastup otkazala doslovno pred isplovljavanja sa Zlarinske velike rive.
Svi prognostički modeli danima pred regatu najavljivali su jako i vrlo jako jugo. Na startu situacija nije izgledala toliko strašno, bar prvih desetak milja nakon Zlarina. Međutim, na otvorenom moru vjetra je bilo više nego dovoljno, a forte je nastupio u drugom dijelu noći.
Zbog ovakve prognoze organizatori su izabrali smjer obilaska Velog rata (sjeverna punta Dugog otoka)sa zapada prema istoku, odnosno dolazak je bio po otvorenom moru, a povratak unutrašnjom stranom uz Ugljan, Iž i ostatak Zadarsko - Šibenskog arhipelaga. Odluka je bila više nego logična. Posade se nije htjelo nepotrebno izlagati jakom jugu u orcu. Istina, ni s unutrašnje strane vjetar nije bio mnogo slabiji, ali bar su bili pošteđeni valova koji su imali mnogo veći prostor da razviju mnogo veću veličinu i snagu.
Start je signaliziran u četvrtak 26. listopada u 18:00. Startalo se "kiteovima", odnosno s gennakerima i drifterima, već kako su posade donijele odluku ovisno o mogućnostima jedrilica i izabranim rutama.
Većina je odlučila zajedriti najkraćom rutom, kanalom između Tijata i Zmajana. Chilli je izabrao najjužniju rutu, jedrenje oko južne punte Žirja i mogućnost da prvi zajedri u svježem jugu. Aloha se odlučila nijansu drugačije. Njena posada je također zajedrila na jug, ali u kanalu između Žirja i Kaprija okreće na sjeverozapad i na otvoreno izlazi iza sjeverne punte Žirja.
Najmanje odstupanje u odnosu na flotu izabrao je Mr.J koji je nakon Zlarina zajedrio između Prvića i Tijata i u Murtersko more ušao kroz Logorunska vrata. Do tog poteza doveo je splet okolnosti, ali o tome malo više u nastavku.
Dio regate do sredine Dugog otoka uglavnom je prošao u redu i posade su respektabilnim brzinama jurile prema sjeveru. Ali oko jedan iza ponoći počinju stizati obavijesti o odustajanjima. Prva se iz regate povukla posada Chillija. Oni su svoje povlačenje objavili u 1:19. Malo manje od sat vremena iza njih s istom informacijom javlja se i posada Erco D'. Do kraja regate povukli su se još Elan Ka i Gatsby.
Spomenuta povlačenja malo su pojednostavnila procjene rasporeda u vrhu. Analizom startne liste i poznavanjem mogućnosti jedrilica i posada s ostalih regata dobre rezultate moglo se očekivati od posada Erco D', Mr.J, Elaya, Farabut. U floti je bilo još izvrsnih jedrilica, ali uglavnom su to plovila iz chartera koja su na regatu stigla nakon duge sezone i unatoč svojih performansi nije se moglo očekivati da će se netko od njih ubaciti na postolje.
U prvoj trećini regate i jedrenju niz vjetar još su se koliko toliko svi držali na pozicijama koje su se očekivale od njih s obzirom na performanse i mogućnost posada da izdrže noćno jedrenje s punim gennakerima tako da su se vrha flote držali i Seascapeovi 27, te Grand Soleili 44 i Salona 44. Pravi filter nastupio je nakon okreta Dugog otoka kad se zajedrilo u orcu.
Više o situaciji na moru možete pročitati u nastavku gdje je jedrenje svoje posade opisao Damir Desabota, kormilar pobjedničke posade s jedrilice Mr.J:
Za odvajanje od glavne grupe i obilazak Tijata s istočne strane morali smo se odlučiti isključivo zbog tehničkih razloga, jer smo krivo zakačili gennaker, točnije A2. Konkretno, zamijenili smo clew i tack... To smo shvatili tek kad smo ga pokušali dignuti i dok smo to sanirali malo smo otpali, pa smo morali orcavati na puntu Tijata.
Na pola puta do nje shvatili smo da nećemo uspjeti je izorcati, a kako je bilo dobrog pritiska, odlučili smo se s tim spinakerom spustiti prema Logorunskim vratima. To jest malo duži put, ali spinaker je bio lijepo pun.
Iz Logorunskih vrata smo izašli paralelno s flotom, ali niže od njih i morali smo mezzavati prema ulazu na Opat. Brzina je bila vrlo dobra, ali morali smo spinaker skinuti na milju-dvije prije Opata.
Kad smo prošli Opat, između Lunge i Prišnjaka izlazimo van na otvoreno more.
Prije nas na otvoreno je prošao Farabut. Njega nismo ni vidjeli koliko je bio ispred. Ispred nas bili su još Elaya i Erco D' i paralelno s nama bio je Sportski vuk - Grand Soleil 44.
Tu smo imali 17-18 čvorova, a na momente juga je bilo i oko 20 čvorova. Tu smo punom brzinom vozili na flok.
Kad smo izašli na otvoreno dignuli smo A5 i pokušali smo hvatati Elayu koja je išla unutarnjim dijelom kanala. Mislim da su oni izašli na otvoreno kod Rašipa na oko pola milje ispred nas i to je bilo jedino svjetlo koje smo vidjeli ispred nas, jer je Erco otišao lijevo.
U nastavku smo sustigli Elayu, ali u zadnjoj trećini Dugog otoka imali smo dvije ozbiljne štraorcade pa smo skinuli A5 i na flok obišli Veli rat.
Elaya ga je obišla desetak minuta prije nas, dok ga je Farabut okrenuo još ranije.
Povratk u orcu išao je kroz kanal između Sestrunja i Velog boka. Tu smo odmah ušli u okršaj s Farabutom i Elayom i onda smo se mi u jednom trenutku odvojili i krenuli zapadnom stranom Velog Iža, dok su oni izabrali kanal s njegove istočne strane.
A u ovom dijelu regate jugo je bilo preko 20 čvorova. U zoru ga je bilo preko 25, a u nastavku je kontinuirano jačalo i najviše što su nam instrumenti pokazali bilo je 32-33 čvora!
Do južne punte Pašmana mi i Elaya prošli smo Farabuta. U nastavku mi smo odmah ušli u Murtersko more, dok je Elaya prošla iza Gangara i Vrgade. Tu smo u čistoj orci prašili do sredine Murtera, napravili još jedan repiket i zajedrili prema Logorunskim vratima i Zlarinu.
Kod Arte Elaya se prebacuje na olujni flok i tada počinje zaostajati. Dobro, nismo ni mi napravili preveliku razliku. Jedrili smo s prvim kratom i teškom dvojkom jer nismo imali trojku. Ipak je to bilo previše jedrilja za te uvjete.
Analizom trackinga može se primijetiti da je Farabut imao značajno slabiji kut u orcu od ostalih jedrilica. Ipak je u pitanju jedrilica čiji forte je jedrenje u laškim kursevima gdje uz pomoć vodenih tankova postiže mnogo više i od mnogo većih jedrilica, a što se vidjelo u jedrenju niz vjetar. Ali Farabutova iskusna posada uspijeva izdržati sve pokušaje velikog Grand Soleila 44 - Sportski vuk da ih prođe u posljednjoj fazi regate, te u cilj ulaze kao trećeplasirani.
Ostale posade pomalo su ulazile u cilj jedna za drugom, a najsporijima je trebalo malo više od 24 sata jedrenja.
Kompletne rezultate ulazaka u cilj možete pronaći na ovom linku, dok rezultate onih koji su svoju šansu potražili i po ORC-u možete pronaći na ovom linku, a playback jedrenja možete pronaći u nastavku.
