Ivica Kostelić i Leo Lemešić zajedrili su na regati koja obilazi pet rtova sjeverozapadne Sicilije: Omo Morto i Cavazzi (otok Ustica), Scolio Porcelli, capo San Vito i capo Gallo. Ruta je duga 140 milja, a start je bio 8. srpnja točno u podne.

Kao i uvijek riječ odmah prepuštamo Ivici:

REGATA DEI CINQUE FARI 

Teška regata s puno tranzicija i malo vjetra, tipična ljetna regata u Sredozemlju.

Start se odgađao zbog bonace i kad smo napokon startali, do prvog okreta oko otoka Ustice bilo je oko 35 milja pripetavanja s brzim brodom Farr 45.

Kad je istočnjak pojačao preko 10 čvorova, odvojili smo se od našeg pratioca i napravili prednost.

Istočnjak je polako slabio do večeri i dolaskom noći vjetar se ugasio, a mi i naš pratioc smo potpuno stali u blizini rta San Vito. Ostatak flote, kojeg smo već ostavili za 5-10 milja, došao je do nas nošen ostacima ocvalog vjetra. Sad smo opet svi bili u krugu od 2-3 milje.

Talijani imaju komični izraz za vjetar koji puše odostraga i zovu ga "vjetar škovacera": pokupi svo smeće odostraga i donese ga naprijed. Jedriličari među vama će dobro znati za ovu situaciju.

Uglavnom, počelo je noćno mučenje u bonaci, najsličnije batrganju luđaka u luđačkoj košulji. Sad puše 2 čvora, pa 3, čas stojimo čas gmižemo.

Nakon 2-3 sata smo se pokrenuli i vjetar s juga je pojačao na 15-20 čvorova. Moj brodić je napokon došao na svoje i ponovo preuzimamo vodstvo koje je bilo pod upitnikom.

Odabiremo rutu bliže kopnu zbog povoljnog vjetra i mirnijeg mora. Naša točka okreta ispred luke Trapani je sve bliže i zadovoljni smo. A onda opet udaramo u zid i ostatak noći provodimo u kalmoj bonaci ispred Trapanija.

Naš konkurent, Farr, pronašao je svoj dašak vjetra na otvorenom moru i zaobilazi nas te okreće točku okreta, hrid Scoglio Porcelli i mislili smo da ga više nećemo vidjeti.

Mi okrećemo Scoglio u društvu ostalih brodova nakon što smo se domogli nekog jutarnjeg lahora. Brodovi oko nas su brži u ovakvim uvjetima i mi ne možemo učiniti ništa da to promijenimo, koliko god se trsili.

Leo, poznat kao vrlo vješt u laganim uvjetima, dao je zaista sve od sebe. U međuvremenu je Farr zaglibio u bonaci i gubi vodstvo od 10-ak milja.

Vrlo je vruće, oko podneva puše maestralčić 10-ak čvorova, a povratak vjetra znači i naš povratak u igru. Probijamo se naprijed sa šestog na drugo mjesto i pritišćemo vodećeg - počinje tinjati nada.

Foto: Soc. Canottieri Palermo

I onda nas je Eol iznevjerio, pa ga je Leo počastio masnim psovkama i pred ciljem vjetar pada ispod 5 čvorova, a nas prestižu tri broda. Završavamo na 5. mjestu od 25 brodova, sa 13 minuta zaostatka iza pobjednika. 

Stajanje u bonaci na +35°C nije moj omiljeni dio jedrenja/plutanja. Bonaca je za mene kletva. Pa iako bila kletva, to su uvjeti po kojima se mora jedriti, ili bolje rečeno, to su uvjeti koje treba "podnositi". Štoviše, na nekim morima to su i česti uvjeti u kojima su se jedriličari iskovali i izvještili pa si tepaju izrekom "u bonaci se poznaju junaci".

No treba reći da je esencija jedrenja vjetar, isto kao sto je esencija (alpskog) skijanja strmina. Zato mi se uvijek činilo da je, u odsustvu esencije, jedrenje po bonaci isto sto i skijanje po ravnini. 

Naslovna foto: Soc. Canottieri Palermo