Ivica Kostelić nastavio je s nastupom na Prvenstvu Mediterana u kategoriji dvojaca, a na regati Massilia Cup Offshore partner u kokpitu bio mu je Damir Čargo.

Ova regata podijeljena je u dvije etape. Prva etapa startala je 26. lipnja u 13:10 na ruti Marseille - svjetionik Planier- rt Scorno (Sardinija) - Giraglia - Macinaggio (Korzika) i duga je 325NM, dok je druga etapa krenula iz Macinaggiae 29. lipnja s tim da joj se ruta određuje neposredno pred start u ovisnosti o najavljenim vremenskim uvjetima.

Glavnu riječ ponovno preuzima naš regatni putopisac Ivica:

Prva etapa

Ne znam pokušava li nam Mediteran pokazati svoju raskoš ili smo se baš slučajno namjerili na tutta forza uvjete? Uglavnom, iza nas je intenzivna prva etapa regate "Massilia cup offshore" koja se jedri u Lionskom zaljevu, uzduž obala Sardinije, Korzike i Provanse, a izgleda da još nismo vidjeli sve.

Nakon kratkog startnog naguravanja, Class 40-iji uputili su se prema jugu, u međusobnom taktičkom nadmudrivanju, ne poštujući bas preporuke svojih jedrara.

Foto: Yohan Brandt

Na čuvenom mistralu koji je u suncu i sjaju puhao 20-25 čvorova, gazili smo A2 spinaker daleko preko predviđenih limita: sada mogu reći da sam jedrio s velikim spinakerom na 27 čvorova iako sam ga već na 22 čvora trebao zamijeniti manjim jedrom. 

Damir i ja hrabro smo pregazili prvih 200 milja, testirajući šavove našeg najlonskog diva od 200 kvadratnih metara i to tako vješto da smo na okretu uz Sardiniju bili u vodstvu i to ispred ni više ni manje nego legendarnog Kite de Pavanta. 

Tada je Kito odlučio održati lekciju. U dugačkom reachu uzduž zapadne obale Korzike, na 15-20 čvorova zapadnjaka, Kito je stavio svoj glasoviti mali gennaker i prošao pored nas bez pozdrava, ostavivši nas da se češkamo po zatiljku. Jer stari je "Optimus" davao sve od sebe, ali je stari lisac preciznim izborom jedara pokazao širinu svojeg iskustva i izvlačio čvor brzine više od svog broda.

Foto: Yohan Brandt

Nama je ostalo da branimo drugu poziciju, a i ona je ubrzo došla u pitanje.

Francusko/Belgijski duo Foulquier- De Broer neumorno nas je slijedio i čekao našu pogrešku, a tu su bili i Talijani sa svojim modernim brodom. U noćnom košmaru, kod mjesta Calvi, ispali smo iz vjetra vlastitom krivom procjenom i prosuli 10 milja prednosti, unakazivši sav dotad uloženi trud s jednom prilično glupom pogreškom.

Nakon dva sata stajanja i lupetanja na mareti mogli smo vidjeti navigacijska svjetla svojih konkurenata kako brzo prolaze mimo nas i jedre u jakom i povoljnom vjetru. Gorčinu tog trenutka teško je opisati. Belgijanci i Talijani su od 10 milja minusa sada bili 6 milja u plusu!
No, mi smo se nekako uspjeli vratiti iz groba kojeg smo si duboko iskopali te smo opet uhvatili vjetar pa je sada bio red na konkurenciju da upadne u tu crnu rupu iz koje smo se mi netom iskobeljali.  U noći je vrlo teško vidjeti gdje vjetar puše, a gdje ne. Sada su oni stali, a mi smo ih zaobišli. Ova zona tranzicije na sjeveru Korzike u analima će ostati zapisana kao "groblje kod Calvija".

Ipak, ujutro kod Giraglie smo nabasali na Belgijance koji su bili još 2 milje u prednosti. Slijedio je trosatni match-race u kojem su oni vješto obranili svoju poziciju i ušli u cilj ispred Macinaggia s tri minute prednosti (nakon dva  i pol dana jedrenja). Etapnu pobjedu su odnijeli super-iskusni Kito de Pavant i Laurent Camprubi, a Cargo i ja smo osvojili treće mjesto.

Foto: Yohan Brandt

Vremena etapa će se zbrajati u ukupnom rezultatu regate.

Sutra ujutro starta povratna etapa Macinaggio-Marseille. Prognoza obećava vrlo teške uvjete s mistralom do 40 čvorova. Tko preživi, pričat će. Ali prije toga se treba naspavati i najesti...

'Amo ća!

Druga etapa

Start u Macinaggiu, za vrijeme izlaska sunca u predivno ljetno jutro, bio je za idealan za romantičnu šetnju, jutarnje trčanje uz more ili filozofiranje s ekipom uz burek i jogurt, ali nije bio idealan za jedrenje jer je bila mrtva bonaca. Slika starta u kojoj brodovi bespomoćno plutaju u bonaci bila je sušta suprotnost s događajima za vrijeme regate.

Bonaca nikome nije išla u prilog, posebno zato jer smo se svi željeli požuriti prema Marseilleu u nadi da će nas što manje pogoditi jaki kontra vjetar što je najavljivan u prognozi.

Foto: Yohan Brandt

Klasa Mini 650, kojoj je ovo kvalifikacijska regata za Mini Transat, već je dobila skraćenje rute i cilj u okolici Toulona, kako bi se izbjeglo izvjesno orcanje u 30-40 čvorova vjetra na preostalom putu do Marseillea. 

Jutarnji povjetarac iz smjera istoka nas je pogurao do Giraglie i routing nas je vodio na sjeverozapad, u očekivanju jačanja sjeveroistočnjaka. Čargo i ja smo se stavili južnije, bliže laylineu kako bismo profitirali okretanjem vjetra.

Vjetar koji je došao nije bio onaj koji je najavljivan u prognozi (ah ta meteorologija!) ni u smjeru, ni u snazi, pa smo se cijeli dan vukli u smjeru Monaka, što je naravno predstavljalo prilično udaljavanje od cilja. No grupa je bila solidna, u njoj su bili skoro svi brodovi pa tako i naši konkurenti za postolje pa je nismo napuštali. Kito je imao 2 sata prednosti iz prve etape i nisam se zavaravao da bismo starom liscu mogli toliko pobjeći da bismo nadoknadili taj zaostatak. Cilj nam je bio ostaviti Belgijance iza sebe i zadržati prednost nad ostalim brodovima. U noći smo držali četvrtu poziciju, ali smo svi bili u vidokrugu.

Na 20-ak milja od Azurne obale, u visini Antibesa, dnevni vjetar je napokon presahnuo i počelo je noćno nadmetanje u vrlo laganim i promjenjivim uvjetima. To je tip jedrenja u kojem su jadranski šegrti prilično vješti pa se naša pozicija malo popravila iako smo i dalje bili četvrti.

Pri promjeni gvardije u neko gluho doba noći, Čargo me obavještava o sijevanju na horizontu. Vidim da je sijevanje na zapadu-sjeverozapadu i sjetim se vječnog mornarskog postulata "che lampizza in ponente, non lampizza mai per niente!" (ako sijeva na zapadu, ne sijeva bez veze).

U svojoj koncentraciji na mistral što nas čeka između Toulona i Marseillea, posve sam previdio da će noćas preko nas prijeći vrlo aktivna fronta. Vjetar mijenja smjer u jugozapad i počinje jačati. 

Ubrzo počinje grmjeti oko nas, pa stiže i kiša. Vidimo da je u floti počela masovna "bježanija" prema obali. U sasvim laganoj svjetlosti nadolazeće zore vidimo ogromni zid oblaka s mračnom, niskom podnicom iz koje tu i tamo zabljesne munja. Nema drugo, ravno pred nama je "land of Mordor", pa i mi skrećemo prema obali.

Ono što je slijedilo bila je klasika: pljusak i naglo jačanje vjetra.

Bum! Kakvo jutro! Radim na provi, ne mogu gledati od kiše koja pada vodoravno, i pokušavam pripremiti promjenu jedara dok brod luduje. Čargo mi je došao pomoći, ali za njega koji više nije u naponu snage, to je veliki napor na rubu mogućnosti. I kada smo pripremili sve za podizanje trinkete, kiša posustaje, vjetar pada, a na zapadu se vidi razvedravanje.

Foto: Yohan Brandt

Osvrćemo se oko sebe. U tom kaosu uspjeli smo prestići dva broda i sada smo drugi iza Talijana! Kasnije ćemo saznati da je ovo kratkotrajno nevrijeme bilo kobno za Belgijance koji su zbog bliskog udara munje izgubili struju na brodu i zbog toga se povukli iz regate. 

Sunce i plavo nebo, lijepih 15-20 čvorova vjetra u provu pratili su nas uz otoke Porquerolles.

Išlo nam je dobro: stari lisac Kito de Pavant - Made in Midi  bio je iza nas i nije nam mogao ništa, a Talijanima smo se približili.

Znali smo da jaki vjetar dolazi i umjesto da se za njega pripremimo u zaklonu otoka, mi smo izašli na otvoreno more kao tukani, spuštenih gaća. Sad je bilo kasno za kajanje: vjetar je otišao na 30 čvorova, a more je bilo već jako uzburkano. Sljedeća epizoda mogla bi se savršeno uklopiti u izreku Jackieja Stewarta "Kad potrošiš sreću onda dolazi peh".

U tim i takvim uvjetima, odoh na provu jer je hitno trebalo zamijeniti jedra. To ionako nije lagan posao, a sada sam vidio da su podigači na vrhu jarbola zamršeni. Užas! 

Našao sam se u jedinstvenoj vježbi ravnoteže i koncentracije: nagnuti brod lupeta po valovima koji me prskaju, a ja gledam prema vrhu 19-metarskog jarbola i razmrsujem konope.

Pilot nije mogao držati brod u prihvatljivoj amplitudi pa je Čargo uzeo kormilo. Morali smo značajno oduzeti gas i izravnati brod kako bih ja uopće mogao ostati na palubi.

To razmršavanje je trajalo dobrih 20 minuta + promjena jedara. Konkurencija je za to vrijeme jedrila full gas i otišli su nam. Nakon ogromnog napora, napokon smo na odgovarajućem profilu jedara. A rock'n'roll je tek počinjao...

Na zapadnoj punti Toulona, refuli poklapaju brod. Najjači reful, sjećam se, bio je 42,6 čvorova. Bio sam na kormilu, brojke su se vrtile na ekranima, ali ne tako brzo kao što su se vrtile informacije u mojoj glavi, procesirajući svake sekunde ogroman broj informacija o vjetru, valovima, krijestama, otporu na timunu, brzini, lupanju i naginjanju broda.

Na tom dijelu je zaista luđački puhalo i bio sam sretan što je dan. Vjetar rijetko kada pada ispod 35 čvorova, a kratki i strmi valovi mistrala nam dolaze skoro pod okomitim kutom pa se brod lansira u zrak i pada u dolinu vala uz veliki tresak.

Kao i uvijek, pogledavam prema jarbolu i naviru sjećanja s Route du Rhuma...

Čargo je "atento", šćućuren ispod krova kokpita, izgledao mi je izmučeno i zabrinuto.

U ovakvim uvjetima naprezanje za brodove je jednako kao i naprezanje za ljude. Svaki manevar zahtjeva puni fokus, a eventualne pogreške dolaze brzo i udaraju silovito. Ništa ne iscrpljuje čovjeka tako kao kao štreta orca u jakom vjetru na teškom moru.

Oblaci su opet zastrli nebo. U sivilu se lako raspoznaje fluorescentno narančasto olujno jedro. To neka jedrilica traži put kući kroz teško more.

Čim smo mogli, virali smo prema zaljevu Saint Cyr i blizina obale bila je oslabila i vjetar i more. Uslijedilo je daljnje probijanje prema Marseilleu na 30-35 čvorova, a Kito i Marco su uvijek u našem vidokrugu. Činilo mi se da Marco i njegov co-skipper Guillermo nisu dobro jedrili ovu dionicu; mi smo ih sustigli, a Kito ih je prestigao. Bilo mi je zato još više žao zbog naše greške kod Toulona.

Strepili smo prije ulaska u zaljev Marseillea gdje bi mistral prema prognozi trebao biti najjači, ali tu je bilo "samo" 20-25 čvorova koji se čine kao dječja igra nakon prolaska kroz onih 40.

Pred sam kraj doživjeli smo još jedno lijepo iznenađenje. Obilazimo otoke Frioul i kod prilaza cilju kod otoka d'If približava nam se brzi gumenjak, a na njemu su naši zlatni jedriličari, braća Fantela. Došli su nas pozdraviti i čestitati nam. Jako su nas razveselili, mene su baš dirnuli i opet potvrdili odanost šampionskom duhu. Oni su u bazi hrvatske jedriličarske reprezentacije na otoku Frioul gdje se pripremaju za Olimpijske igre.

Foto: Yohan Brandt

U cilj smo ušli kao treći, što nam je bilo dovoljno za drugo mjesto ukupno. Tome smo težili, to smo i ostvarili. Na pontonu slijedi dobrodošlica organizatora i šampanjac.

Vjetar je još pojačao s dolaskom noći. Sretan sam što smo mi vezani u luci i strepim da sve druge brodove koji su ostali tamo vani, na tom neljudskom polju.

Srećom, svojom razboritošću ili zbog oštećenja brodova i opreme, sve posade su odustale od regate i povukle se u luke oko Toulona. Od 27 brodova na startu, do cilja su stigla samo tri broda: Made in Midi (Pavant/ Camprubi Laurent Camprubi ), Socomec (Guerra/ Giordano) i ACI 40 (Kostelić, Čargo). U probranom društvu profesionalaca, našao se i jadranski šegrt. Ne mogu reći da nisam ponosan...

Foto: Yohan Brandt

Hvala mojem co-skipperu Damiru, bilo je lijepo  zajedriti s njim opet nakon dugo vremena. Drugo mjesto donijelo nam je puno bodova u borbi za Prvenstvo Mediterana u Klasi 40.

Prošlo je pola sezone i stojimo na vrhu poretka, a sada idemo natrag- u Palermo! 

'Amo ća!

Naslovna foto: Yohan Brandt