Najzahtjevnija jesenska regata na srednjem Jadranu ove godine bila je unatoč svom izvornom naumu i posvećenosti jedriličarima koji vole u jesensko/zimskim uvjetima jedriti sami, bila ekskluzivno okupirana 100% mnogoljudnijim posadama, odnosno s dvojcima kojih se u JK Mornar okupilo četrnaest.

Uglavnom su na start stigli jedriličari koje smo već viđali na ovoj i sličnim regatama, također je tu bilo i jedrilica koje su na ovoj regati startale više puta, a sigurno jedna od ikona regate bila je malena Silvana na kojoj je još jednom jedrio veteran off shorea u nas - Darko Prižmić, a i ove godine ponovno s Tomislavom Grubelićem. Inače je Silvana i njena posada odnijela pobjedu prije dvije godine kad je na njoj jedrio i Ivica Kostelić kao trenutno posljednji jedriličar koji je nastupio kao solista. Te godine rutu je odjedrio na svom miniju Libera.

Ni ova godina nije prošla bez Satana i Marija Lulića, a sudjelovale su i tri jedrilice koje su sudjelovale na regati Rolex Middle Sea Race koja starta s Malte i na koju se nakon 500NM svi moraju vratiti. To su Adio pameti i najnoviji Munjek - Munjek RS, te ovogodišnji pobjednik u realnom vremenu (Sv.Nikole, a ne Malte) Crazy. Sudjelovao je i Leo Lemešić koji je jedreći zaokružio ovaj naš globus, a i ostali sudionici su iskusni jedriličari koji su jedrili na dobrim jedrilicama, a o kome je točno bila riječ možete pročitati u startnoj listi.

Što se tiče rute regate ona je zadržala element tradicionalnosti po tome što je jedan dio rute vodio u Komišku valu, ali ove godine nije bilo jedrenja niti oko Blitvenice na sjeveru, niti oko Palagruže na zapadu. Start i cilj su bili u Splitu, a za oblik rute može se reći da je uglavnom bio trokut. Iz Splita se jedrilo prema otočiću Stipanska (ispred Maslinice na otoku Šolti), pa oko bove postavljene ispred Komiškog parapeta, zatim otočića Pločica (u sredini trokuta Šćedro - Pelješac - Korčula), te natrag na Stipansku i u Split.

Start je signaliziran u petak 3. prosinca, ujutro u 10:00 i praktički je prva etapa regate, dio od Splita do Komiže, bila i najbrži njen dio. Sve što se događalo nakon izlaska iz Komiške vale bilo je u klasičnom duhu Dlamatinskih regata jer su se izmjenjivale dionice s vjetrom i one bez njega, pa su i izmjene u redoslijedu bile poprilične, a o svemu malo detaljnije ispričao je Boris Žižić, sukormilar jedrilice Crazy, koja je prva presjekla ciljnu ravninu:

Mi smo u Vodicama ostali bez motora i dijela propele, pa nakon što ns je Šime Stipaničev izvukao iz porta, ja i Vice smo odjedrili do Splita.
Čim smo stigli u Split izvadili smo brod vani i uhvatili se posla. Cijeli taj dan pred start bilo je totalno ludilo... tokari, dizalice... i kao šlag na kraju, navečer u 8, Majin (Maja Mimica) sin dobije temperaturu i ona mora s malenim ostati doma.
I na kraju sam na regatu išao s Petrom Milunom. On nam je došao pomoći dok smo popravljali motor i kad se sve to desilo rekao sam mu da nema druge nego sad on mora ići :) Rekao sam mu da ja ne odustajem, makar morao ići sam...
I tako da smo nas dvojica večer pred regatu, do 10 sati penjali se na jarbol, trimali ga i sređivali ostale detalje. Uglavnom, na start smo stigli na vrijeme.
Startali smo konzervativno i bili smo dosta dobri do Maslinice, stalno oko 2. i 3. mjesta, sve dok nam kod Stipanske nije pukla jedna spektra koja drži baštun da ne ide u stranu. Naime, baštun nam ima mogućnost micanja u stranu i zato što nm je pukla ta spektra morao sam zavoziti u čistu krmu.
Dok smo gledali što ćemo i kako ćemo to popraviti genaker je izgledao kao da je napuhan, ali u stvari čarapa u koju se on skuplja se gore na vrhu zamotala. Napravila je nekih dvadesetak krugova i shvatili smo da to jedro nećemo moći skinuti.
ZAto smo namjerno zamotali genaker oko provenog štraja, da ga ne iskidamo i onda smo krenuli s penjanjem na jarbol. Ta penjanja i otpetljavanja trajala su od Maslinice do Komiže!
Par milja od Barjaka (hridi na ulazu u Komišku valu) uspijevamo skinuti taj genaker i dižemo flok. Do tada smo vozili samo na glavno jedro.
To se sve dešavalo u zoni gdje smo trebali biti najbrži, gdje smo trebali ostavriti prednost.
Također smo imali i problem s autopilotom jer mu kompas radi neke probleme, pa smo se nas dvojica izmjenjivali na provi i to rješavali.
U Komiži smo 4. ili 5. okernuli bovu i onda smo svi upali u bonacu. Samo su Magnum i Republika uspjeli proći.
Do Pločice smo imali, možemo reći, naše uvjete. To smo dobro odvozili i sustigli smo sviju osim Magnuma. Njega smo uhvatili malo iza i bili ispred njega dok nije vjetar pao, a onda je on sustigao nas. I tu smo se malo izmjenjivali u vodstvu.
Na Stipansku smo opet stigli prvi i tamo smo ponovno upali u bonacu. Mislim da smo od Stipanske do Splita vozili četiri sata, a ovi što su došli iza... Seascape, Farabut i ostali, sve to su prošli s nekom friškom tramuntanom za malo više od uru.
Mišljenja sam da je tu bio konstantan vjetar da bi nas teško netko dobio i u korigiranom vremenu, a ovako smo stajali malo ispred Stipanske, pa malo vozili, pa na par milja ispred Čiova smo totalno stali na sat vremena. Brod je gledao u Split, a strelica od instrumenta je pokazivala da idemo prema Nečujmu :)
Tu je Lovre (More Fun) najgore prošao. On je bio iza nas možda dvije milje, a More 55 je još teže od nas... on je dosta dobro prolazio dok je bilo laško i dok je puhalo. Do tuda su i oni prošli Magnuma, ali kako je vjetar pao i on stao, njega su baš svi zaobišli. Mi smo se kasnije uspjeli izvući i bar u realnom vremenu prvi ući u cilj, ali Lovre i Bruno su ispali najveći tragičari regate :)
A korigirano su nas svi pojeli. Prvo smo izgubili prednost kad smo stali kod Komiže... i mi i More 55. Tamo smo oboje na punti stajali bar sat vremena. Tu smo došli sa šest čvorova i stali, kao da smo udarili u zid.
Ono što mi je bilo najzanimljivije bilo je to da su svi ostali dolazili za nama s genakerima i što su sve imali i gledali nas kako stojimo i opet se zabijali na nas. Nitko nije htio ići ni lijevo ni desno.
Tu je najbolje prošao J80, on nas je sviju prošao. Oni su vozili možda metar od kraja. Dobro je prošla i Marina 36. Mislim da su oni okrenuli bovu sigurno između 45 minuta i uru iza nas i prošao nas je.
Slobodno mogu reći da je tu bio ponovni start.
A što se tiče prednjih jedara, taj nesretni genaker smo skinuli doslovno u krajnjem trenutku kad ga je trebalo skinuti na Barjacima i podignuti flok. S flokom smo dalje jedrili skoro cijelu rutu, sve do "metle" između Šolte i Splita. Tamo smo dignuli drifter.
Tu se Leo nadao da će nas proći. Mi smo s drifterom vozili 3, dok je on jedrio 5.5 do 6 čvorova, ali zbog prednosti koju smo do tu napravili nije nas uspio proći.
Ostali dok smo mi stajali u toj zoni dolazili su od Maslenice i sa sedam čvorova. To je vjerojatno bilo sa svježom tramuntanom. Inače je cijelo vrijeme puhala bura koja je polako okretala u tramuntanu. Bilo je u prosjeku 14-15 čvorova, ali bilo je dosta vala. Iskreno, na dionici između Komiže i Pločice odgovaralo bi nam da je bilo i više vjetra. Nije da je 16-17 čvorova malo vjetra, ali za Class 40 ipak treba malo više da razvije svoju pravu snagu i da budemo puno brži od ostalih.
Kod Hvara vjetar je pao na 4-5 čvorova i tu nas je Leo prošao. Oboje smo prošli s unutrašnje strane Paklenjaka, između njih i Hvara. Tu nas je Leo prošao bez problema.
Čim bi vjetar digao oko 15-16 mi bi ga prošli, kad bi pao ispod 10 on bi prošao nas...
Moram baš pohvaliti slovensku ekipu sa Seascapea, baš su srčani! Njih legne do mora, oni se malo istresu i nastave s genakerom juriti dalje. Pa opet nakon par stotina metara sve iz početka... ali nema skidanja genakera! Ja sam vidio da ih je do Maslinice bar 5-6 puta tako istreslo.
Naši svi su vozili stvarno konzervativno, pa i mi među njima, a ekipa s Republike je odmah sa starta krenula na najjače. Nitko od naših nije na startu digao ništa od većih prednjih jedara, već su čekali da malo odmaknu, ali ovi momci su se ispalili odmah na startu!

Boris Žižić, jedrilica Crazy

 

 Boris Žižići Petar Milun jedrili su zajedno i na ovogodišnjoj Jabuci.

Ove godine regatu je obilježilo je i jedno odustajanje. Srećom razlog nisu bile ozljede ili nekakvi lomovi, već problem grativa floka i tuff luffa. Dvojcu sa Zlarina, na jedrilici Ća sa, flok je ispao nekoliko puta iz tuff luffa, a posljednji problem je bio takav da ga nisu mogli više ni skinuti. Dobro je bilo to što se ta situacija dešavala na južnoj punti Komiške vale, tako da su se s te pozicije uputili u Komižu i večer proveli s Komižanima na njihovom adventu.


Foto: Antoni Biberica

Duljina ovogodišnje rute iznosila je oko 130NM, a Crazyju kao najbržoj jedrilici u realnom vremenu do cilja je trebalo je18 sati, 56 minuta i 36 sekundi! Da nije bilo problema s genakerom taj rezultat bi sigurno bio i bolji, a ovako su drugoplasiranog Magnuma ostavili iza sebe za malo manje od 16 minuta! Stvarno, ova godina na svim regatama obiluje ovako malim razlikama u cilju neovisno o duljinama ruta.

Ostali su nastavili u cilj stizati u pravilnim vremenskim razmacima, a posljednji ne kasni previše i regatu završava nakon 28:39:03.

Po pitanju korekcije, službena po kojoj su se na kraju i proglasili najbolji bila je Sušac Open hendikep. Po koeficijentima i vremenima ubačenim u ovo staru splitsku formulu pobjedu na regati odnijela je srčana slovenska posada na Seascapeu 27 - Republici Palma de Coco, a u sastavu Urban Jerman i Uroš Kraševac. Oni su bili za skoro jedan korigirani sat brži od veterana offshore jedrenja u Hrvatskoj, posade Duško Tomić - Bruno Gjidera s Munjeka RS.

Treće mejsto na postolju zauzima dvojac koji je ove godine sigurno odjedrio najviše milja u dvoje na odobalnim rutama, Tomislav Gotić i Mato Mužević na J80 - My Way. Oni su kasnili za osam i pol korigiranih sekundi za Munjekom.

Crazy nakon matematičke obrade regatu završava kao 7. a raspored i vremena ostalih možete pronaći na ovom linku. Također je kroekcija napravljena i po THC-u, samo što su izračun rezultata po njemu zatražilo samo šest posada, a po njemu je pobjedu odnijela Makakada - Marina 36 Sport s Davorom Bumbakom i Nikolom Smoljenovićem. THC rezultate možete pronaći na ovom linku.

Između 28 imena na startnoj listi ove godine našle su se i tri ženska! Nisam siguran koliko ih je, odnosno da li je uopće, do sad već neka jedriličarka sudjelovala na ovoj regati. Ove godine ma Firstu 30 - Spyridia uz Darka Bravića jedrila je Albina Hržić, a na Elanu 45 - Maslina uz Natka Mateljaka navigaciju je odradila Marija Kurah. A osim što je na jedrilici Farabut jedrila i treća djevojka, Anđela de Micheli Vitturi, treba istaknuti ovu posadu kao raritet jer je Anđela jedrila u kombinaciji s bratom Markom.

Prošla godina ostat će zabilježena u analima regate po tom što je još jednom došlo do prekida u kontinuitetu održavanja. Razlog je bila mnogo stroža nacionalna situacija po pitanju Korone i pratećih mjera, ali zato su se jedriličari spontano okupili na moru i odjedrili rutu koja inače nije u posljednje vrijeme korištena u regatne svrhe, a kako je izgledala i što se uopće dešavalo 2020. na moru možete pročitati na ovom linku.

Naslovna foto: Sv.Nikola za samce i dvojce Facebook

 

Back To Top