42. Južnodalmatinska regata odjedrila se od petka 5. do nedjelje 7. kolovoza na svojoj standardnoj ruti od Orebića do Dubrovnika, a koja je bila podijeljena u tri etape.
Sudjelovalo je 36 posada s cijelog Jadrana, a uz klasični Open sustav slaganja rezultata ponovno je na snazi bio i ORC kao službeni sustav razvrstanja koji je ujedno korišten za proglašenje ukupnog pobjednika. Na žalost po ORC-u se prijavilo samo 30% posada, ali uglavnom su to bile ujedno i najbrže jedrilice na regati koje su bila na vrhu poretka i po Open-u.
Vremenski uvjeti nisu bili pretjerano zahtjevni po pitanju spremnosti posada, ali zato su tražili poseban angažman taktičara uz određenu dozu sportske sreće.
Priču iz prve ruke pripremili smo u suradnji s kormilarom posade koja je podignula pobjednički pehar, a riječ je o jedrilici Adriatica čiji kormilar bio je Andrej Šooš Maceljski:
Mi smo otišli na regatu bez pretjeranih ambicija da ćemo ostvariti neki poseban rezultat po ORC-u, eventualno samo u svojoj grupi, a i iskreno nismo ni znali tko nam je sve konkurencija jer lista sudionika nije bila objavljena sve do početka regate.
Posada je bila u sastavu ljudi koji i inače jedre, ali nisam siguran da smo ikad svi zajedno zajedrili i na Adriatici. Uz mene su bili Luka Jerčić kao taktičar, Ante Kriletić, Marko Kvesić i Jan Pecina. Osim jedrenja i druženje je bilo odlično, puno pjesme, dobre zezancije... stvarno veselo.
Na start regate stigli smo iz Lumbarde po nekakvom levantu koji je puhao i oko prvih pola sata regate. Kao po buri, ali nije bura... tako da je start bio u krmu. Taj vjetar je bio stvarno lagan i nakon starta se povlačio.
Nakon starta jedrilo se prema bovi ispred Korčule, nakon čijeg okreta smo imali orcu.
Mi smo startali više s desne strane linije i sve ono otočiće ispred Korčule ostavili smo s desna, a kad smo stigli do Lumbarde polako je počeo popunjavati maestral.
Odmah od starta definirala nam se direktna konkurencija koja se nije promijenila do samog kraja regate. Riječ je o jedrilici Pinocchio koji nam je odmah nakon starta puhao za vratom. Bili smo i zajedno u grupi iako je on trebao biti u manjoj grupi, ali vjerojatno nije bilo dovoljno jedrilica za nju pa je ubačen u našu. Uglavnom s njima smo bili po 100 metara što iza što naprijed u sve tri etape!
Taj naš match race bio je stvarno zanimljiv. U prvoj etapi prva grupa brodova, u kojoj smo bili i mi, u cilj je ušla unutar 20 minuta i nakon što smo ušli u cilj vjetar se povukao.
Tu etapu smo vrlo lako uzeli po ORC-u jer npr. je Dubrovnik ušao u cilj s nama, a oni su brži brod, tako da smo ih odmah pojeli po ORC-u, a Pinocchio je tu etapu ušao 2 minute ispred nas pa je tu etapu uzeo realno.
Druga etapa nije bila pretjerano zahtjevna. Nakon starta mi smo se držali visoko... lijevije, po nekom laganom zapadnjaku s kojim smo jedrili do Lirice. Ostali su se oprezno držali donje strane, a mi smo išli gore po rubu vjetra i na Liricu stigli kao 4. ili 5. brod.
Na Lirici nas je opet prošao Pinocchio jer je vidio da smo dignuli gennaker, a kako smo ga mi dignuli tako je vjetar pao na nulu i nismo ga mogli napuhati. Oni su ostali na drifteru, a bili su oko 300-400 metara iza nas i dok smo mi napuhali gennaker prolaze nas i ostavljaju oko 200 metara iza sebe.
Kad je zapuhalo i oni su digli gennaker i prvi dio te treće etape jedni i drugi smo vozili uz Pelješac... repiket tu i tamo... i na oko pola puta do Prožure odlučujemo da zajedrimo preko kanala na drugu stranu.
Taj dio regate jedrili smo u grupi u kojoj su bili još Dubrovnik, Južni vjetar i Pinocchio, a malo ispred nas bili su Totto, Mareus 3, Fatamorgana, Farr 45 i Stravaganza.
Tu smo svi tražili neke svoje rute, neko više lijevo, neko desno... tako je Dubrovnik bio desno uz Mljet i ostao u nekoj rupi, a mi i Pinocchio s lijeve strane sustižemo Totta i na oko 500 metara od cilja svi stajemo u totalnu nulu.
U toj nuli smo uspjeli uhvatiti par driceva s kojima smo uspjeli proći i Totta i Pinnochia i taj rezultat nam je dao šansu da idućeg dana prestignemo Pinnochija u našoj gtupi.
Inače, dan je završio obrnuto od prethodnog. Kako smo mi stali tu u bonaci, tako je cijela flota stigla od iza s vjetrom i tu su nas svi pojeli po ORC-u.
Sad se situacija po ORC-u stvarno zakomplicirala i nekoliko brodova moglo je ostvariti dobar rezultat. Tad je npr. maleni Lero preuzeo vodstvo jer je imao 3. i 2. mjesto i mislim da je bio stvarno velik favorit da uzme cijelu regatu.
Treći dan, meni najljepša dionica, isto je obilježila nekakva burica u nestajanju. Linija je bila postavljena kao da je orca bila prema Boka falsi (prolaz Veliki Vratnik). Na donjem dijelu linije vjetar se povlačio, a mi smo se povukli gore lijevo i držali se te strane i u principu smo uspjeli ostati u buri sve do Boka false, dok su svi koji su bili na desnoj strani ulazili u nulu ili u neki drugi vjetar koji se počeo formirati s krme. Tako da smo mi vozili s drifterima, a oni s gennakerima i bili totalno inkrmani.
U Boka falsu prvi ulazi Mareus 3, a za njim se priključuje par velikih brodova koji su bili na desnoj strani. Mi smo do tog prolaza stigli kao peti, a Pinocchio ponovno na par stotina metara iza nas i uskoro nam se totalno priključuje, brod na brod. A iza nas bila je Stravaganza koja je kasnije uzela cijelu regatu kao najbrži brod. Oni su nas prošli tek kod Šipana.
Tada počinje dizati maestral koji sad pokriva cijelu flotu. Mi u tom dijelu regate jedrimo s lijeve strane otočića Mišnjaka, Pinocchio koji nas je tada već stigao ide s njegove desne strane, ali sad mi njega ostavljamo 400-500 metara, ulazimo u jedan jači reful od oko 15 čvorova i jurimo s 11.5 i tu smo s vodećim brodovima u 200-300 metara, grupa od 6-7 brodova. Mislim da je u tim trenucima Mareus i dalje vodio, a Stravaganza bila posljednja u skupini.
Kod Šipana ponovno dolazi do promjene vjetra. Ulazimo u nulu i čekamo da ponovno uhvatimo nešto novo, mijenjamo u drifter i u tom prijelazu Mareus ostaje u nuli na sredini kanala dok smo se mi ostali provlačili uz Šipan.
U međuvremenu ponovno dva puta izmijenimo pozicije s Pinocchiom i ulazimo u zonu u kojoj je bilo pokušaja traženja vjetra s različitih strana Koločepa. S unutarnje strane izgledalo je kao da je zabonacalo i mi se kladimo da će to popuniti.
Na kraju smo u toj bonaci ostali oko minut-dva, Pinocchio diže drifter, a mi ostajemo na gennakeru i radimo odlučujuću razliku s kojom smo se odvojili od njega.
Za to vrijeme su se veliki brodovi izvukli i pobjegli, ali to je realno bilo oko 10-15 minuta i do cilja stižemo kao 6. ukupno i par minuta prije Pinnochia.
Tad nam je uslijedilo čekanje da vidimo hoće li konkurencija stići dovoljno brzo da nas ugrozi po korigiranom vremenu. Što se tiče velikih brodova oni nisu imali više šanse (Dubrovnik i Farr 45) jer su ostali iza nas i još smo se jedino bojali Lera. Znali smo da smo blizu, ali tek kad su izašli rezultati mogli smo odahnuti :)
Tako da je regata ispala iznad očekivanja!
Kad pogledam unatrag stvarno smo sve dobro odradili, ali imali smo i sreće, ali to sve ide ruku pod ruku.
I još moram reći da smo si namjerno pojednostavnili brod. Nismo uzimali ni J0 ni A0. Imali smo samo flok, drifter i gennaker. Išli smo na to da točno znamo kako koje jedro reagira, a ne da imamo hrpu "oružja" i u tome se pogubimo.
Po pitanju Open-a bilo je vrlo tijesno i može se reći da su rijetke regate koje okupe ovoliko rasnih jurilica.
Titulu najbržih u realnom vremenu ponovno uzima Stravaganza i to čak s boljim rezultatom nego lani. Ove godine do titule "line of honours" dolazi s dva prva i jednim drugim mjestom, skoro pa idealnim rezultatom.
Drugo mjesto osvaja posada jedrilice Mareus 3, a na postolje se penje još jedna Orsanova posada, ekipa s još jednog ekstremnog morskog bolida, Outsider-a.
Kompletne rezultate po Open-u možete pronaći na ovom linku, dok za ORC nažalost još nisu objavljeni kompletni rezultati, već samo za prva dva dana.
I za kraj jedna fotografija snimljena na startu druge etape, a čiji su glavni junaci Mr.J i Totto:
Foto: Leonard Kvarantan
Inače, kompletnu fotogaleriju g.Leonarda Kvarantana s ovogodišnje Južnodalmatinske regate možete pronaći na ovom linku.
Naslovna foto: Leonard Kvarantan