Europska smotra klase IOM za 2023. godinu organizirana u je u Španjolskom gradu Torrevieja, a jedrilo se od 9. do 13. listopada. Hrvatsku je zastupala reprezentacija sastavljena od devet jedriličara, a doma su se vratili s naslovom najboljeg za Zvonka Jelačića i petim mjestom za Antu Kovačevića!

Ovogodišnje EP ostat će zabilježeno u ljetopisima klase IOM po jednoj velikoj novosti. Riječ je o promijeni sustava jedrenja. Napokon je napravljen odmak od HMS sustava i primijenjen je sustav SHRS koji je inačica sustava koji je klasičan na svim regatama "malih klasa". Za one koji nisu upućeni u spomenute kratice predlažem čitanje starijih članaka posvećenih regatama klase IOM, a u kratkim crtama reći ću samo da je osnovna razlika u tome što se u HMS koriti sustav promocije najbržih u jakosnim grupama i "kažnjavanje" najsporijih, dok se u SHRS koristi velik broj kvalifikacijskih jedrenja da bi se formirale zlatna, srebrena i ostale jakosne skupine za finalni dio eventa.

Jedna od prednosti upotrebe ovog sustava jedrenja je i što je moguće da na regati sudjeluje veći broj jedriličara, a u ovom slučaju organizatori su se odlučili na četiri grupe po 20 jedriličara, što u konačnici daje flotu od 80 jedrilica, dok se pri upotrebi HMS-a kad se jedri u pet skupina po 20 jedriličara flota može brojati najviše 76 sudionika.  Inače, u Hrvatskoj se već dulji niz godina jedri po SHRS.

Prvenstvo u Španjolskoj organizirano je u gradu Torrevieja, smještenom malo južnije od Alicantea. U gradu se nalazi vrlo velika marina i u dijelu koji je koncipiran poput sidrišta, na jednom vrlo velikom gatu postavljena je baza i organizirana su jedrenja. Na istoj se lokaciji već nekoliko godina u mjesecu svibnju organizira jaka međunarodna regata tako da je s logističke strane event odrađen besprijekorno i na najvišem nivou! A ono što je sigurno njen najprepoznatljiviji znak je vrlo velika skela napravljena na spomenutom gatu s koje kormilari imaju vrlo dobar pregled regatnog polja. Premda velika većina kormilara nema ovakvu mogućnost na treninzima i na ostalim regatama mnogima se to sviđa, iako svi jedan dio vremena trebaju provesti u adaptaciji na novu perspektivu i način doživljavanja situacije na moru.

Uvjeti po kojima se jedrilo u Torrevieji bili su vrlo dobri. Jedrilo se samo s najvećim jedrima s tim da je vjetar bio u rasponu od slabog, pa do umjereno jakog za A rig. U čvorovima to bi bilo između 3 i maksimalnih desetak čvorova.

Prva jutarnja jedrenja, pa do otprilike podne - nekad i malo dulje, jedrilo se po laganom vjetru koji je puhao točno s kopna, geografski gledano riječ je o smjeru sjever - sjeverozapad. Nakon toga uslijedila bi potpuna utiha zbog tranzicije na istok - jugoistok. Iz ovog smjera stigao bi svjež vjetar koji bi se vrlo brzo formirao i bio bar duplo snažniji nego njegov jutarnji prethodnik.

Na regati je odjedreno 25 plovova, 15 kvalifikacijskih i 10 finalnih. Učinak naših reprezentativaca nije bio baš na nivou na kakav smo naviknuli od njih i u zlatnu skupinu plasirali su se jedino Zvonko Jelačić i Ante Kovačević. U srebrenoj su finala odjedrili Mirko Ukas, Vedran Vesanović i Bruno Marević. U brončanoj su prvenstvo završili Boris Bakotić, Tomislav Bezić i Hrvoje Duvančić, a u bakrenoj Miljenko Bezić.

Što se tiče jedrilica s kojima su jedrili, Jelačić i Kovačević nastupili su s prototipom iz SailboatRC-a imena Vissa, a svi ostali osim Duvančića jedrili su s Kantunom 2. Duvančić jedini nije nastupio sa svojom jedrilicom (također Kantunom 2) već posuđenim španjolskim BritPop-om.

Zanimljivo je da je Vissa porinuta par tjedana prije Europskog prvenstva, a projektirana je s ciljem da SailboatRC svoju ponudu proširi i na jedrilice za lagani vjetar. Trenutni flagship Kantun 2 je jedrilica s dosta dobrim prosjekom, odnosno s performansama koje su dosta zadovoljavajuće na vjetrovima jačim od 5-6 čvorova i s izrazitom dominacijom kad su u pitanju uvjeti iznad petnaestak čvorova. Međutim, kad se dogodi situacija poput one na Svjetskom prvenstvu godinu dana ranije u Rogoznici, kad je od šest dana regate pet bio vrlo slab vjetar, Kantun 2 nije mogao parirati modelu Venti.

Testiranja Visse u Splitu išla su u najboljem redu, a pokazala se dobrom jedrilicom i po jačim vjetrovima, tako da su Zvonko i Ante odlučili ići na rizik i nastupiti s njom na ovoj regati.

Ono što Vissu čini različitom od svih ostalih trenutnih IOM dizajna je njena avangardna paluba s kojom podsjeća na moderne America's Cup jedrilice. S ovakvom palubom sigurno se ne može pričati o jedrilici klasične ljepote, već o tehnološki dobro promišljenom mini stroju za jedrenje. 

Osim palube, na Vissi se mogla i primijetiti snast s novim načinom trimanja, a sigurno su u pitanju i neki detalji o kojima Zvonko još nije spreman pričati u javnosti.

Za sad Vissa još ne ide u masovnu proizvodnju, ali s pokazanim performansama sigurno je riječ o jedrilici sa svijetlom budućnošću ispred sebe!

Što se tiče jedrenja upotrijebljeni sustav pokazao je da ako se želi postići najbolji rezultat da se cijelo vrijeme treba jedriti isključivo na pobjedu i da više nije opcija da je dovoljno da se ostane u skupini A i da se bude u blizini vrha. Konstantnost u jedrenjima i u visokom rezultatskom prosjeku sigurno je imao Jelačić i jer ako se njegov učinak usporedi s društvom na postolju, drugoplasiranim Francuzom Alexis Carréom i trećeplasiranim Španjolcem Guillermom Beltrijem, može se vidjeti da je Zvonko imao dvije pojedinačne pobjede manje od obojice, ali u konačnoj sumi 20 kaznenih bodova manje od Carréa i 24 od Beltrija! Gledajući i bodove prije odbacivanja Zvonko je apsolutno dominirao na regati i imao je čak 40 kaznenih bodova manje od srebrenog i brončanog.

Što se tiče Antinog jedrenja, on je bio jednako uspješan po pitanju pojedinačnih pobjeda kao Carré i Beltri, međutim u finalnoj seriji koncentracija nije bila na jednakoj visini kao u kvalifikacijama i tek u zadnjem danu kreće s povratkom u vrh i zaustavlja se na petom mjestu, sedam bodova iza aktualnog svjetskog prvaka koji je naslov osvojio u Rogoznici 2022, Oliviera Cohena.

Gledajući po reprezentacijama, najbolji učinak imali su Španjolci kojih je bilo čak osam u zlatnoj skupini. Francuzi su održali svoj kontinuitet i petorica su bili u najbržoj konkurenciji, dok su jedriličari Velike Britanije imali svoja tri predstavnika u zlatnoj skupini, a Talijani jednog jedriličara.

Dosadašnji standard vrlo visokih plasmana ostalih naših jedriličara ove godine je izostao. Definitivno je kulminirao nedostatak Marija Škrlja i Marka Matića u sastavu reprezentacije koji iako su uvijek na raspolaganju i u blizini ipak mnogo više znače kad su dio tima na mjesta događanja.

Kompletne rezultate možete pronaći na ovom linku, dok u foto galeriji možete pronaći bogate foto izvještaje svih pet dana u Torrevieji, a u video galeriji sve finalne plovove zlatne skupine snimljene iz drona.