Od 9. do 12. studenog u dalekom Čileu na jezeru Lago Rupanco odjedrilo se prvo Prvenstvo Južne Amerike za klasu IOM i u konkurenciji od 36 jedriličara sudjelovala su i dva jedriličara iz Hrvatske, Zvonko Jelačić i Vedran Vesanović i treba li posebno istaknuti da se Zvonko vratio u Hrvatsku s novom kontinentalnom titulom? :)
Prvenstvo Južne Amerike je prvo kontinentalno prvenstvo klase IOM a da nije riječ o Europskom prvenstvu. Do ovog eventa dvije najveće regate ove međunarodne klase bile su Svjetsko prvenstvo i Europsko prvenstvo, a koje su se izmjenjivale svake godine. Teško je reći koji je točno razlog zašto se ovo nije dogodilo ranije, ali u svakom slučaju južnoamerikanci su učinili svojevrstan povijesni korak, a mjesec dana nakon njih to planiraju napraviti i sjeverni im susjedi s Prvenstvom Sjeverne Amerike.
Naši predstavnici u Čile su stigli s različitih strana svijeta. Vedran Vesanović prvi je doputovao i donio svu opremu za sebe i Zvonka Jelačića koji je na južnu hemisferu doletio s regate u Kini dan prije početka natjecanja.
Foto: Julio Reyes Montt
Raniji dolazak u Čile Vedranu je omogućio lakšu prilagodbu i rasterećeniji ulazak u regatu, dok je Zvonko praktički pola regate jedrio s jet lag-om dok nije procesuirao 13 sati vremenske razlike u odnosu na početnu točku putovanja.
Kako sam već boravio u južnoj Americi i mogu usporediti svoja iskustva, mislim da je Čile jedna uređena i najrazvijenija država na kontinentu. U Santiagu sam proveo nekoliko dana i grad me je apsolutno oduševio, kako s povijesnim dijelom tako i s modernim kvartovima.
Ja sam bio zadužen za transport opreme iz Hrvatske i moram reći da sam imao malih peripetija prilikom ulaska u Čile. Carinici na aerodromu nisu baš bili uvjereni u priču o RU jedrilicama, pa sam morao sve raspakirati i pokazati im o čemu se tu radi i kako to izgleda. Zato su ljudi koje sam susretao bili izrazito prijazni i spremni pomoći i uputiti me gdje treba ići kad bi tražio znamenitosti po gradu.
Nakon Santiaga trebao sam još jednim letom ići dalje na jug, do grada Osorno koji je u blizini Lago Rupanca gdje je organizirana regata. Pogled iz aviona bio je stvarno fantastičan. S jedne strane beskrajna pješčana plaža na obali Pacifika, a s druge strane cijelo vrijeme nas prate Kordiljeri s vrhovima prekrivenim snijegom.
U Osornu sam se našao sa Zvonkom i tamo su nas "preuzeli" domaćini i prebacili svojim automobilima.
Pejzaž koji nas je dočekao na jezeru nadmašio je sva očekivanja. U relativnoj blizini nalaze se dva vulkana. Jedan od njih je prije četiri godine eruptirao, ali sad su im vrhovi pod snijegom. Inače, samo jezero je dosta veliko, recimo kao tri Kaštelanska zaljeva, ali dosta izduženo.
U okolini jezera su smještena odmarališta i vikendaška naselja, a mi smo bili smješteni na njegovom zapadnom kraju.
Organizatori su na mjestu gdje su predvidjeli jedrenje pripremili dvije lokacije, naravno, ovisno o vjetru i na obje lokacije postavili su skelu poput one koju smo imali na Europskom prvenstvu u Španjolskoj, tako da smo mogli upravljati s visine.
Vjetrovi su bili relativno stabilni po snazi i na granici između A i B riga s tim da bi se smjer znao promijeniti za 90° pa bi se morali s jednog regatnog polja prebaciti na drugo, ali jedan dan imali smo situaciju koja je bila baš ekstremna. Ujutro smo morali obući odijela za jedrenje i jedrili smo na temperaturi od 3°C s C rigom, da bi na kraju dana skinuli odijela i duge rukave i jedva s A rigom završili posljednja jedrenja. Nije kao kod nas da je jugo, pa imamo jugo par dana ili da je bura pa imamo buru par dana, kod njih se to sve izmijeni u jednom danu.
Foto: Julio Reyes Montt
Sustav jedrenja primijenjen na Prvenstvu Južne Amerike bio je HMS (Heat Management System). Riječ je o sustavu u kojem se stalno promoviraju najbrži iz lošije skupine prelaskom u bolju skupinu, a s istovremenim prelaskom najsporijih iz prethodne skupine u lošiju.
S obzirom da je na regati sudjelovalo 36 natjecatelja jedrilo se u dvije skupine i u četiri dana odjedreno je 13 plovova s dva odbacivanja.
Borba za vrh cijelo vrijeme vodila se između Zvonka i španjolskog šampiona Guillerma Beltrija. Njih dvojica su dominirala regatnim poljem i na kraju je pobjeda otišla u Zvonkove ruke za samo jedan kazneni bod.
Koliko su njih dvojica bili dominantni možda najbolje pokazuje jednostavna matematika u vidu zbroja njihovih kaznenih bodova koji je bio manji od broja bodova koje je imao trećeplasirani, a ujedno i najbolji južnoamerikanac, Čileanac Pablo Walper.
Foto: Julio Reyes Montt
Čileanci su nastavili niz započet u Rogoznici na Svjetskom prvenstvu kad je regata imala video prijenos u živo, te nastavljen na Europskom prvenstvu u Torrevieji.
Linkove na video materijale snimljene na regatnom polju, kao i na malu fotogaleriju možete pronaći na ovom linku, dok kompletne rezultate možete pronaći na ovom linku.
Naslovna foto: Julio Reyes Montt
