Vedran Kabalin, jedriličar kojeg šira javnost najviše poznaje preko njegove Mini TransAt životne avanture i dalje neumorno jedri, a u ovom kratkom putopisu upoznao nas je sa svojom novom akvizicijom, Pogom 8.50 i pratećim, 1300NM dugim transferom iz Španjolske!

Uživanje s iskustvom

Postoje razdoblja u životu kad se počinju mijenjati kriteriji za biranje svojih aktivnosti i ljudi koji vas okružuju. Npr. pitanje wc-a na jedrilici, ili možda kuhinjskog bloka i kreveta. Ili možda biti u društvu iskusnih kuhara i frajera poput Robija i Gigija zajedno na 1300NM dugom transferu od Rosesa u Španjolskoj do Malog Lošinja.

Vesela posada

U veljači smo Miran i ja otputovali u Roses (pored Barcelone) na susret s Joelom Feraudom i njegovim plavim Pogom 8.50 imena Yaghan 2.
Nakon što sam prodao J80 došlo je vrijeme za idući potez i dogovorio sam se s Miranom da se udružimo u Pogo avanturi.
Napravili smo provjeru stanja broda, održavanog extrasupermega dobro i odluka je donesena - uplaćen je polog i dogovoreno je da ga preuzmemo u travnju. Međutim, submikroskopski infektivni tajni agent stavio je do znanja da će naša priča s jedrilicom morati pričekati bolje vrijeme.
Mjeseci su prolazili i napokon je stigao listopad i sve je dogovoreno za naš 1300NM dug transfer to Pogove nove matične luke - Malog Lošinja. I moram reći da je to bio dobar potez jer se taj submikroskopski fucker ponovno počeo brzo razmnožavati.
Roko i Matko su nas prebacili do Rosesa gdje smo obavili posljednje pripreme za transfer doma.
Kad smo se uvjerili u kvalitetu lijepe kuhinje, hladnjaka i ostalih cool dodataka krećemo u shopping i pribavljamo popriličnu količinu hrane i pića.
Izračunata ruta predviđala je da nas čeka 9 dnevno jedrenje bez zaustavljanja oko južne punte Sardinije, kroz Mesinski prolaz ravno do otoka Visa.

Napuštamo Katalanske vode

Vremenska prognoza predviđa povoljne vjetrove, a mi smo željni ispitivanja Njifinih (ex Yaghan 2) performansi.
Prilagodba životu na brodu trajala je pola dana po laganom vjetru, a idućeg dana vjetar se diže na dvadesetak čvorova i osigurava nam vrlo lijep prosjek slijedećih nekoliko dana.
Za to vrijeme imao sam nekoliko flashbackova iz moje "Mini" životne faze i doživljavao sam Poga 8.50 kao veću verziju Minija i počeo sam se iskreno osjećati sigurno i mirno. A također sam mogao spavati u pravom krevetu, nuždu obavaljati u wc-u i hranu pripremati u kuhinjskom posuđu. Oh mama!
Robi je izvrstan kuhar, pa je gastro iskustvo bili izvrsno, a ukrcali smo i nekoliko paketa piva i vina tako da je boknulovički dio jedrenja bio osiguran!

Gdje je ono vino?

Kako smo se približavali Sardiniji vjetar je počeo okretati na zapad i nakon nekoliko dana s vjetrom u bok stiglo je vrijeme da dignemo spinaker.
Njifa nije regatni brod i Joel se nije mnogo opterećivao s regatama, tako da smo i mi cijelim putem bili u kruzing modu. Ali baštun je spreman, neka jedra su već naručena, tako da će se oko Njife more sigurno zapjeniti.
Mi smo imali spinaker od 75 kvadrata i trebali smo malo jači vjetar da bi pojurili. Kako smo prolazili Cagliari i kako nas je hvatala noć, počelo se dizati 25-30 čvorova sa zapada i spi je morao ići dolje.
Naša maksimalna brzina bila je veća od 13 čvorova dok smo surfali niz valove.
Još jedan Njifin sper dio je navigacijska zona - imamo mali PC sa Squid-om i OpenCPN-om za planiranje ruta i navigacijske stvari, NKE elektroniku za skupljanje svih podataka i upravljanje auto pilotom, a uskoro će dobiti i Matsutec AIS koji će se također spojiti na računalo - perfektna oprema za "odrasle" jedriličare i sve uvjete jedrenja. I za kraj, sve to napaja se s dva 110 watna solarna panela.
I tako, spinaker je gore, ali vjetar i dalje jača. Spuštamo spinaker i jedro ide na krat u pravom trenutku. U slijedećih nekoliko sati hvata nas 40 čvorova zapadnjaka. Surfamo niz valove i naprežemo uši u pokušajima da čujemo bilo koji sumnjivi šum.
Ujutro vjetar slabi i vraćamo se u normalu - Njifa je prošla svoj crash test.
Slijedeći waypoint je Messina!

Zaluženi odmor nakon burne noći

Slijedećih nekoliko dana proveli smo u kalkulaciji potrošnje goriva jer smo ostali bez vjetra. Trocilindrični Volvo osiguravao nam je tihu i ugodnu plovidbu i na obzoru se pojavljuje Sicilija. Pravo vrijeme za plivanje s 1000 metara toplog mora ispod nas.
Temperature su neuobičajeno visoke, mjesec dovoljno velik da noćnu smjenu učini vrlo ugodnom, ponekad čak ne trebamo ni svoje jakne... samo hladno pivo i to je to!
Messinu prolazimo rano ujutro i ubrzo uočavamo da je pomorski promet mnogo slabiji nego ranijih godina. I za to se pobrinuo submikroskopski infektivni agent.
Plovidba od prstiju do pete talijanske čizme pripremila nas je na ulazak u Jadran.

Sunčana Santa Maria di Leuca i sivi Jadran

Dočekalo nas je jako jugo, što je u stvari mnogo bolje nego bura, ali fronta će donijeti kišu i grmljavinu. Ali ne marimo puno za to, već smo skupili dovoljno povjerenja u Njifu, a nadam se da se i ona jednako osjećala.
Ponvaljamo crash test našeg Poga i s osmjehom promatramo kako pljuskovi i grmljavinske oluje prolaze pored nas.
Sve bliže smo Dubrovniku - samo par sati daleko od bifteka i hladnog piva.
Nakon sve papirologije na graničnom prijelazu i izvrsnih bifteka za večeru spremni smo za krevete, a ujutro krećemo na posljednju etapu da Njifu odvedemo u njenu novu matičnu luku - Mali Lošinj.
Preko zime ćemo napraviti par sitnih poboljšanja i Njifa će spremna dočekati novu sezonu!

Vedran Kabalin