Krajem veljače i početkom ožujka napravljen je transfer jedrilice XP33 - Il pingone di mare iz San Rema u Dubrovnik. Transfer su obavila četiri iskusna Dubrovačka jedriličara, a brodski dnevnik je vodio i fotoaparat držao Ivo Kvestić.

24.02. - dan prvi

Krenuli smo iz San Rema u 06:03, Đulio, Mato, Andrej i Ivo. Slabo, ništa vjetra, motor vozimo na 3000 okretaja, 6.5 čvorova. Glavno je gore, ali slabe koristi...
Oko 8 sati počeo je dolaziti vjetar s istoka, u provu i brzina se povećala na 6.8, slavimo. Kurs je 120°, vjetar lagano zakreće i pojačava s 4 - 5 na 7 - 8. Odlučujemo podići i flok, brzina se diže na momente i preko 7. Raspoloženje je na nivou.
Vjetar i dalje jača, ponekad je i 10 čvorova. Odlučujemo pripremit genaker za dizanje, a to ćemo nakon objeda.
Kratko glasanje o meniju i glazbenim željama, stavovi se uvažavaju i dogovor je postignut. Objed je u 13:00, bio je za +5... juha, pa toć s tunom, pasta!
Nalijevamo gorivo iz bidona, cca 25 litara za 7 i pol sati. Kratki izračun nam je izbacio 0.41 litru po milji prijeđenog puta. Motor troši cca 3 litre na sat iliti ga možemo prijeći 300 milja sa zalihom goriva.
Digli smo genaker kao da to radimo svaki dan. Motor još radi jer kad smanjimo gas brzina pada.
U 14:00 smo samo s jedrima, što se povoljno odrazilo na potrošnju goriva. Isključujemo auto pilot i vozimo.
Vjetar jača, sad je na 12 čvorova i brod ide 7.5-8 i počinjemo obarat brzinske rekorde.
Pripremamo se za noć, vjetar povremeno jača na 18-20, ali kako jedrilica sluša i vrlo je upravljiv odlučujemo poništiti prijašnju odluku o spuštanju genakera u sumrak i nastavljamo na jedra.
Korziku prolazimo oko 18, sve je u najboljem redu, tri milje smo od svjetionika Giraglia, sjeverna punta Korzike.
Iza 19 sati vjetar nam je više s krme. Još ga ima... 15-16 čvorova, ali valovi nam ne daju da vozimo duboko niz vjetar. Moramo ga držati napuhanim, vozimo 160° stvarni kurs sa 130°prividnog vjetra.
U 19:40 prešli smo prvih 100 milja. Vozimo 13 sati i 40 minuta, prosjek je 7.3!
Mir je i tišina, jedrimo i dalje. U 20:50 skidamo genaker. Vjetar je nestao, a mi nastavljamo motorom.
Oko 23:15 kod Elbe je naglo sneveralo. Došlo je s krme.. valovi, vjetar 25, na udare 30. Kratimo glavno.
Imamo "one rope shortening", vrlo je efikasan i sugurno obavljamo kraćenje. Nastavljamo dalje i vjetar skroz nestaje.
Prva noć je za nama i u 24 sata bilježimo 172 prijeđene milje!
Radili smo u dvije smjene po tri sata, Đulio i Mato, Ivo i Andrej. Bilo je i kave i čaja u termosicama... prošlo je skroz dobro!
Prošli smo Ligursko more i ušli u Tirensko.

25.02. - dan drugi

Rota 125°. Nemilosrdno nastavljamo prema slijedećem cilju. Vjetra je malo, 6-7 čvorova, ali dovoljno da držimo i jedra i motor. Brzina nam je 6.8-7 čvorova!
Fiumicino je luka u blizini Rima. Planiramo tamo tankirati. Po proračunu tamo stižemo popodne oko 16 sati.
Dobili smo neki levanat, u provu, ali držimo se... u 08:30 smo tankali iz bidona. To je drugo tankanje, 25 litara iz jednog punog i 7-8 litara ostatka iz drugog.
Današnji pregled kalorija bio bi: marenda u 10 i po - sendvič od šunke i pršuta s nekim masnim kiselim krastavcima; u podne goveđa juha; objed na uru i po, gulaš od piletine s bižima i patatama, salata od glavatog kupusa. To je za sada dosta.
Stali smo u Fiumicinu da natankamo gorivo. To je praktički Rimska luka, velika marina, pumpa postoji ali ne radi... zatvorena je već dugo!?
Pješke smo išli s bidonima na pumpu za aute. Brodski tank je 50 litara plus četiri bidona sa 110 litara ukupno, total 170 litara.
Motor troši manje od tri litre na sat tako da goriva imamo za minimalno 56 sati vožnje, a to nas dovodi do 330 milja. Uzimajući prosječnu brzinu od 6 čvorova, a realno idemo i 6.5, možemo računati na 365 milja.
Do Messine i Reggio di Calabria, mjesta sa sljedećom pumpom, imamo 250 milja... s gorivom smo mirni.
Vjetra nema , a i to što dolazi s krme je, neupotrebljivo...
Rota 155°, brzina odlična, 7.5 čvorova! Predviđeno vrijeme dolaska na sljedeću točku puta je 1 dan i 10 sati, u subotu 27.02. rano u zoru, oko 5 sati.
Druga noć je pred nama, raspoloženje i moral su na visokom nivou!

26.02. - dan treći

Nakon otoka Palmarola i Ponza okrećemo malo više u lijevo. Novi kurs je 138°.
Nafta je bila na jednoj crtici. Zajednički smo natočili skoro cijeli bidon, cca 26 litara, toliko je potrošeno za 10 sati rada... rezultat je prosječna potrošnja od 2.6 litara na sat!
Brzina je malo pala, na 6.2 - 6.5 čvorova. Ne gura nas više kurenat, vjetar je i dalje slab i to iz krmenog kvartira, jedro je dignuto, ali više da skuplja rosu... jučer smo prešli 158 milja.
Kroz noć i dalje vozimo na motor i jedra. Vjetar je nikakav, s krme, brzina nam je oko 6.2. U ponoć smo zaokružili 450 milja, do cilja nam je još toliko. Pola smo prešli, sad je nizbrdo!
Do Strombolija vozimo na roti 140°. Okrećemo ga u 03:00. Stvarno fascinantne slike!
U 06:00 je smjena, treći dan je najmršaviji po miljama, samo 140...

27.02. - dan četvrti

Do početka Messinskog prolaza imamo još dvadesetak milja, rota 148°. U Messini imamo kurenat prvo u provu, a onda u leđa.
Zaustavit ćemo se u Reggio Calabria, shoppingirati gorivo i spezu, pravi se popis. Sunce nas grije, vjetar u leđa, sve je super.
Napustili smo Tirensko more, pred nama je Jonsko.
U Reggio di Calabria smo stigli u predviđeno vrijeme, 10:00. Nije bilo nikoga, ali po uhodanoj proceduri... napisan je broj mobitela na koji se pozove pumpjera i on je tu za pet minuta... ipak je ovo južna Italija.
Spezu je obavio naš kogo dok smo mi punili tank i bidone, 137 litara.
Express smo to obavili, vani puše, idemo jedriti!
Digli smo jedro, a odmah zatim ga i skratili. Digli smo flok i zavozili da se odmaknemo od kraja i da u međuvremenu pripremimo genaker.
Kad je sve bilo spremno vjetar je dignuo na 25, ali ipak odlučujemo dizati. Uradili smo to bez većih problema, namjestili se i počela je jurnjava. Vozimo 12-13, a na momente i preko 15, čak je viđeno i 16!
Afrička šljiva je kratko trajala iz dva razloga: prvo, kanal je relativno uzak, što dovodi do drugog razloga - bili smo prebrzi.
U okretu smo prebacili genaker bez problema, ali jedro nije htjelo bez nagovaranja, pa smo tu malo zaštekali. Srećom, izvukli smo se bez lomova i štete!
Nikola (sretni vlasnik u Dubrovniku, op.ur.), ne čitaj dalje... štraorcalo nas je, ali se brod samo uz pomoć timuna brzo vratio i nastavili smo nizbrdo!
Trajalo je nekih uru i po ali vrhunski doživljaj koji jedino na transferu možeš doživjeti.
Nakon punte vjetar je pao, spuštamo genaker, palimo motor, dižemo flok i sad vozimo 90°sa sporih 7.5 čvorova.
Kogo je rekao da danas dobivamo duplu panitiku, kuha se, more je mirno, sunce nas grije, umorni smo, znojavi, krvavi, ali sretni. Život je lijep!
Pred nam je cca 100 milja do Crotonea.
Ulazimo u četvrtu noć, situacija je ozbiljna. Imamo još 60 milja do Crotonea, ETA je 04:00 i to bi bilo super da u najavi nije jaka bura koja počinje u 01:00. Zadnjih 20 milja moglo bi biti ćupavo!
Pripremili smo brod, stavili mali flok, sve dodatno učvrstili, obukli se za teško more i krenuli u juriš!
Borba je bila skoro cijelu noć, uspjeli smo, krepat a ne molat!
Imali smo tri alternative: da se okrenemo natrag - cca 80 milja, pođat i u Grčku ili nastavit i poginut. Tako da smo jutros u 04:30 uplovili za valobran. Odmah desno je pumpa, ali s vrlo visokom rivom i zubom preko. On nam je prijetio otkinuti/iskriviti stupiće. Uspjeli smo ih sačuvati, nekako se vezati i past u krpe!
Danas smo prešli 154 milje, uz stajanje i spezu u Messini, odličan prosjek.

28.02. - dan peti

U osam sati budi nas lupanje gindaca. Jedan ribar u prolazu nas upozorava da ovo nikako nije dobro mjesto po buri koja će još jačati. Došao je i Franco, vlasnik pumpe i restorana i predlaže nam premještanje na dva druga, sigurnija, mjesta.
Odabiremo jedno i uz njegovu veliku pomoć i asistenciju (posudio nam je dva velika okrugla pajeta, nazvao ekipu iz kluba u kojem smo se vezali uz ponton sa strujom, vodom i tuševima za 25€) uspješno i s određenom dozom rutine vrhunskih jedriličara s vjetrom od 25 čvorova u zavjetrini.
Danas ne mrdamo nigdje, vani je oluja! Odlučili smo da čekamo do sutra, samo odmor, higijena i razbibriga.
Napravili smo obilazak grada i manju spezu. Objedovali vrhunski, sad već uobičajeno. Naš kogo uvijek iznenadi domišljatim rješenjima i iz malo napravi puno!
Popodne smo odradili dug snu, pozaspali smo do u noć. Probudili smo se tek oko 19 Tada smo pospremili opremu, jedra i odjeću koji su se sušili po kuverti, kogo je krenuo s večerom, a mi ostali krenuli smo u potragu (bezuspješnu) za kartama za Trešetu.
Brinula nas je prognoza, vrijeme nikako da se smiri, pa smo imali video poziv s Nikolom. On bi, naravno, htio da brod dođe što prije, ali smo uz dužu analizu varijanti prelaska do St.Maria di Leuce i traversanja Jadrana, budući da je bilo puno i previše "ako", "možda", "nadamo se" s malim vremenskim razmakom između okretanja bure na tramontanu i posljedičnim vjetrom i valovima u provu, odlučili smo ipak ne forsirati i pričekati još koji dan i po lijepom vremenu završit ovu našu avanturu.

01.03. - dan šesti

Jutros smo provjerili tekućine u motoru. Voda je OK, ulje na istom nivou kao i na početku, malo preko maksimuma, motor je suh, sve je dobro.
Ražentali smo olujni flok i flok broj 4.
Sad smo se već i udomaćili. Grad je simpatičan, 70.000 stanovnika s tipičnom južnjačkom opuštenošću i obaveznom pauzom u podne za objed i siestu... traje do 16 sati.
Objed, još jedna medalja kogu, pa kupovina dodatnih potrepština za večeru.
Hvala Leu za kontakt Nikole, našeg čovjeka koji živi i radi ovdje kao liječnik. Bio nam je na usluzi, trebalo je plin obnoviti, vodio me po novi, ali spomenuta siesa i nikog ni na velikoj pumpi! Svojim utjecajem sredio je da na drugom mjestu posudimo drugu bocu, a našu predamo na punjenje, tako da premostimo do sutra.
Poklonio nam je ribu, a tu je bila i jedna sipa, to smo imali za večeru.
Hvala dr. Nikola Drmač!
Zahladilo je, zatvorili smo se u brodu, plin se gori bez obzira ima li išta na kuhalu... ljeto nam nedostaje.
E da, našli smo karte za Trešetu, ali ne Triestine već Napolitane, iste su, ali opet različite, pa igra malo duže traje... dok se prepozna koja je koja karta.
Riba za juhu i sipa koja nam je rižot obogatila bile su fenomenalne, ovaj brod se pretvara u ploveći restoran s nekoliko zvjezdica!

02.03. - dan sedmi

Danas smo bili u turističkim razgledavanjima, nabavci hrane, pripremanju i "uništavanju" iste. Bilo je i tekućina...
Za večeru juneći gulaš, kogo je ponovno nadmašio sebe.
U mislima smo na sutrašnji skok do Dubrovnika, cca 260 milja, razrađujemo varijante "što ako".
Kartanje prije spavanja.

03.03. - dan osmi

Jutros lagani doručak, dopunjavanje zaliha hrane i tekućina, napunili smo i tank s vodom.
Objed u 11:00, popunili smo i želuce. Kratka usporedba prognoze i stanja u zbilji. Penjemo se na lukobran i gledamo dosta manje valove. Odlučujemo se za podizanje veće kvadrature... ide gore najveći flok.
Isplovljavamo u podne, po planu. Vjetra ima 12-15, val je oko metra, rota 56°, 70 milja do St.Maria di Leuca, pa onda dalje put doma.
U 22:00 prolazimo Leucu, prosječna brzina je 7 čvorova, izvrsno!
Nastavljamo prema Otrantu, rota 25°, vjetar polako nestaje. Po brodskom brzinomjeru vozimo 7-7.2, ali GPS pokazuje 5.6 - 5.9... udarili smo u kurenat.
Vjetar zakreće taman koliko nam treba da možemo držati i flok i brzina opet raste.
Promet velikih brodova počinje, ali na sreću još uvijek daleko od nas, mi se držimo kraja i orcamo za Otrant.
S vremena na vrijeme uletimo u maglu koja nas dosta brine, jer smanji vidljivost ispod 100 metara.
Nakon Otranta i Ligurskog, Tirenskog i Jonskog mora, napokon ulazimo u naše, Jadransko more!
Na routeru se pokazuje ETA konačno bez brojilice dana, sada nas 23 sata dijele od doma. Novi kurs je 350°, napenalili smo Daksu.
Mijenjamo se na spavanju, sad već rutinski. Ovo nam je predzadnja noć, sve postaje lako. Danas smo prešli 121 milju, mršavo, borba s kurentom i valovima u provu nas je usporila. Ali to je manje bitno kad nam je ostalo oko 130 milja do Dubrovnika, a i jugo se očekuje danas!

04.03. - dan deveti

More se umirilo, nema ni vjetra, vozimo motor i glavno je gore. Neumoljivo napredujemo, brzina je 5.8, ali neka i tako se tope milje.
Preko Jadrana idemo polako, ali sigurno, iščekujemo jugo. Još je 58 milja, spremamo genaker, vjetar dolazi ali je slab... 3-4 čvora. Brzina se povećala, jedrimo s flokom i držimo 7 - 7.1.
Još je 30 milja do kraja, vjetar je konačno došao, ima ga 10-11. Dižemo genaker s rutinom momčadi koja 10 dana živi na i s brodom. Osjećamo svaku njegovu potrebu i ispunjavamo je, kao i on našu za brzinom i toplim domom.
Milje se nastavljaju topiti, još 23 do Gruža, a mi jurimo... 8, na momente i 9 čvorova.
01:28 uplovljavamo u Gruž i završavamo misiju nakon 8 dana, 19 sati i 35 minuta... 900 NM. Gotovo!