Jedriličarski klub Mornar iz Splita je još jednom u suradnji s gradom Komiža organizirao jednu od najočekivanijih zimskih regata, a za koju se može reći da pomalo postaje zaštitnim znakom jedrenja u dvočlanim posadama. Ne treba posebno isticati da je riječ o Regati Sv.Nikole za samca i dvojce.

Inače je regata do lani u svom nazivu ponosno isticala da je namijenjena isključivo solo jedriličarima, ali od 2015. su službeno i dvojcima otvorena vrata, a po odzivu koji se ostvaruje može se reći da je to dugo očekivano osvježenje koje su jedriličari iznimno dobro prihvatili. Da nije riječ o pukoj pohvali organizatoru i priznanje odvažnim sudionicima dovoljno je pogledati brojčano stanje na startevima lani i ove godine. Na premijernom izdanju je cijela flota brojila 18 jedrilica, dok je ove godine startalo njih 17! Složit ćete se svi da je to više nego na mnogim klasičnim regatama za kompletne posade.

Normalno, lakše je organizirati manji broj članova posade, ali svejedno, potrebna je jedrilica koja je opremljena nužnom opremom, a i dozvoljava jedrenje s minimalnim brojem ruku na palubi. Također, dvojac koji u tom setupu izađe na more treba imati apsolutno povjerenje jedan u drugog da su oboje i fizički i mentalno spremni izdržati sva iskušenja i riješiti probleme koji se za vrijeme jedrenja mogu naći ispred njih.

Ove godine je start regate bio u Komiži, 7. prosinca. Nakon starta se jedrilo direktno prema Palagruži, koja je u nekim drugim kombinacijama bila posljednja točka obaveznog obilaska. Iza Palagruže idealno je bilo ako se kurs mogao namjestiti na 60° za direktno jedrenje prema Glavatu, najistočnijoj točci parka prirode Lastovskog otočja. Nakon ove lanterne ostalo je još samo obići Maslinicu, odnosno Šoltu sa zapadne strane i ako to vjetar dopusti, sjuriti se u cilj u Splitu.

A u cijeli ovaj izvještaj uvest će nas jedan od članova Organizacijskog odbora regate, Goran Martinović:

Moram priču započeti s jednom simpatičnom anegdotom. Damir Mitrović (drugi dodirektor regate, op.a.) je prije starta imao interview na lokalnoj radio postaji gdje su mu spomenuli da su na startnom popisu vidjeli Darka Prižmića, pa su ga upitali za njegove izglede na regatnom polju i da li ponovno ima status favorita. Na to je Damir odgovorio "mislim da Darko Prižmić nije jedan od favorita regate, ali definitivno osoba s iznimnim iskustvom na ovoj regati..." i onda Darko digne regatu :) Uz ovu priču ide dodatak da Darko ima mobitel s kojim može samo razgovarati i razmjenjivati SMS poruke, dok mu je kolega u kokpitu, Tomislav Grubelić svoj pametni mobitel utopio ubrzo nakon starta.Tako da njih dvojica nisu imali nikakav doticaj s vanjskim svijetom.. trackeri, prognoze... ništa nisu imali. Tako da su kod Glavata otišli vani po svom osjećaju, jer su očekivali da će vjetar puniti iz vani... očekivali su da će imati samo jednu pojalabandu, dok će se ostali morati naviravati. Dok su jedrili oko Lastova imali su neki maestral pa su rekli idemo vani, napravit ćemo jednu viradu i vratit se natrag, na kraju je to isti put. Uopće nisu gledali gdjesu ostali i pogodili su... eto to je obilježilo ovu regatu. A generalno gledajući moram reći da je na startnoj listi bilo 17 jedrilica, a 16 ih je startalo jer jedna od jedrilica kad je shvatila da neće skupiti svu potrebnu opremu koju smo tražili da imaju, nije niti krenula prema Komiži. Što se tiče pregleda jedrilica, Mitre i ekipa su stvarno napravili odličan posao... sve se gledalo... kad ističu baklje, kad ističu splavi... tako da je dosta ekipa moralo povlačiti razne veze i vezice i dobavljati opremu što im nije bila u skladu s propisima ili što joj je istekao rok trajanja. Što se tiče vremena, bilo je ugodno. Po nekoj laganoj tramuntanici su se svi dovukli do Palagruže i onda im je pala bonaca. Zatim se tramuntana vratila i odvela ih je do Glavata. Tamo im je zapuhao maestral koji je trajao skoro cijeli dan... na moru im je bilo lijepo vedro vrijeme, dok smo u Splitu uz obalu imali stvarno gustu maglu. I u nedjelju navečer, nakon maestrala okrenulo je na jugo s kojim su došli do cilja. Prvi su u cilj stigli u nedjelju u noći, dok je posljednji dojedrio u ponedjeljak do podne. Kroz otprilike 13 sati su svi završili. Inače, svi su zadovoljni s rutom koju smo ove godine okrenuli, najviše zbog organizacijskih zahtjeva, a i da ne postane monotono. Nit vodilja nam je bila da se teži dio, ono pravo offshore jedrenje od Komiže do Palagruže i do Glavata, kad se nemaju gdje skloniti u slučaju nekih problema, odradi tijekom prvog dana i prve noći dok su svi još odmorni. A taj drugi dio regate kad se počinju osjećati posljedice umora, da se odradi u blizini kopna, pa da u slučaju potrebe bude lakše i intervenirati a i njima samima da se sklone. Tako da malo psihološki bude lakše. A pitanje starta, koji je bio ove godine 7. prosinca, je što regatu organiziramo zajedno s gradom Komiža, čiji patron je Sv.Nikola i imaju običaj koji ne podržava isplovljavanje na taj blagdan. To smo poštivali i zato je regata startala dan kasnije, a to je i jedna od bitnih razlika u odnosu na ranija izdanja regate, jer su termini starta uvijek bili tempirani tako da jedriličari svi završe do blagdana Sv.Nikole. Većina sudionika je u Komižu stigla 5. pa su onda morali proći provjeru opreme, a i sudjelovali su na tradicionalnom paljenju broda ispred crkvice Sv.Nikole. A što se tiče samaca, ove godine smo imali samo jednog, Ivicu Kostelića. To mi je najviše žao, ali bila je neminovnost da će se to dogoditi. Uz Ivicu je trebao solo jedriti i Fabijan Roić, ali je on otišao na RORC transatlansku regatu. Unatoč ovoj tendenciji da solista bude ovako malo, njih kao kategoriju nećemo ukidati, ali činjenica je da s ove strane Jadrana nema jedrilica koje su napravljene za samačko jedrenje i ljudi su skužili da se na takvo jedrenje nije dobro upuštati s klasičnim charter jedrilicama. A dvojce smo uveli više zbog povećanja sigurnosti i samaca i flote kao grupe, jer kad si sam i u problemu si ili ti ili kolega na drugoj jedrilici ne možeš puno napraviti da nekom pomogneš. S druge strane kad su dvojica na jedrilici to je veće nešto drugo.

Goran Martinović, dodirektor regate

Što se tiče pregleda opreme, koji je ove godine bio rigorozniji nego inače, treba spomenuti da su natjecatelji među ostalim morali dokazati da znaju i postaviti olujna jedra. Mora se reći da je to aktivnost koju mnogi jedriličari nisu nikad imali potrebe upražnjavati, pa mnogi to nisu nikad niti probali.

Prva regata u Hrvatskoj na kojoj su jedriličari to znanje morali dokazati, a i zadovoljiti sve sigurnosne parametre zadane raznim propisima, bila je 2. Thousand Islands Race, 2014. godine. Unatoč mnogim negodovanjima i problemima koji su se javili zbog nagle potražnje za olujnim jedrima, ispravnim raketama, kompletima prve pomoći, neodgovarajućim pojasevima za spašavanje, harnesima i ostalim, na kraju su svi sudionici te regate iskazali podršku toj rigoroznosti, jer im je za vrijeme prve etape te regate vrijeme bilo takvo da je bilo izgubljenih jarbola, ljudi u moru... a mnogi su rekli da bez nadopunjene sigurnosne opreme pitanje je da li bi stigli do cilja.

Ali vratimo se Sv.Nikoli. Start regate je signaliziran u subotu 7. prosinca ujutro u 10:00, a vremena ulaska u cilj su se korigirala na dva načina. Jedan je već standardni Sušac Open sustav razvrstanja, a drugi je THC, koji je u Splitskom bazenu postao familijaran sa Splitskom trening ligom i nekim većim regatama. Korekcija Sušac Open je korištena za cijelu flotu, dok je još i THC izabralo deset jedrilica.

Po Sušcu pobjedu na regati je odnijela jedrilica Silvana na kojoj su jedrili Darko Prižmić i Tomislav Grubelić. To je Duffy 29, maleni oldtimer kojeg je Darko čak pripremio za ovogodišnji Middlesea Race, ali zbog poslovnih obaveza nije došlo do realizacije ovog projekta. Zato je Silvana bila maksimalno pripremljena s kompletnom sigurnosnom opremom i skoro svim novim jedrima! Po strach sheetu za ovu regatu Silvana je morala završiti unutar 04:59:05 iza najbrže jedrilice, Class 40 - Crazy u slučaju da on završi prvi. S obzirom da to Crazyju nije pošlo za rukom, već je u realnom vremenu u cilj prvi ušao Club Swan 36 - Go Racing, to vrijeme je skraćeno za 47 minuta i 57 sekundi.

Na kraju su Prižmić i Grubelić finiširali 03:59:54 iza Kljaković-Gašpića i Česića i to im je bilo dovoljno za korigirani trijumf od 11 minuta i 14 sekundi!

Darko je Silvanu stvarno vrhunski pripremio, jer je bio plan s njom poći na Maltu. Većina toga je nova... drifter, code 0... jedino je Super Silva, najjače Silvanino oružje ostalo iz starog seta. Riječ je o spinakeru od ne znam točno koliko kvadrata :) A driifter je montiran na baštun koji je u stvari rezervni baštun Munjeka F. Njega smo montirali još lani, tako da je dosta dug s obzirom kolika je duljina Silvane. I onda drifter ne ide prema krmi, već dođe do štrajeva i onda kad se skine gornja ograda na provi, a drifter se spusti na donje hvatište, cijeli drifter može biti unutar ograde, pa bude kao neka light genova s kojom možeš na stvarno razne promjene vjetrova samo dobivati. I to nas spašava kad su uvjeti bonace koji su u stvari i bili tamo oko Glavata kad je vjetar padao. Ostali su tada produžili gore u Korčulanski kanal, a Darko je odmah rekao "najbolje nam je da se vratimo natrag i ostanemo u tom vjetru... bolje nego da stojimo". Ta je varijanta ispala najbolja jer je ostao vjetar koji nas je pratio od starta, pa preko Palagruže. Iza Lastova smo također najviše vozili s drifterom. Očekivalo se jugo, ali nama je došao više neki oštar. Poslije Vodnjaka opet smo dizali spinaker do neverica koje su bile u kraju. Kad smo već imali orcu put Splita, tad smo dignuli flok. Znači, od starta je bio code 0, pa spinaker, pa kad smo vidjeli da su ovi ispred nas stali na Palagruži dali smo se desno i tu smo vidjeli Munjeka da se ukopao, pa smo i njega zaobišli u malo većem luku i uhvatili pravac za Glavat. Onda je svanuo lijepi dan i krenulua je igra. Netko bi rekao igra živaca, ali kod nas je bilo "ajmo zapalit, pa ćemo onda vidjeti" :) A zanimljivo je bilo i kako sam izgubio mobitel s Navionicsom, prognozom i ostalim... i kako Darko ima običan mobitel imali smo samo instrumente na jarbolu, jedini instrument koji smo pogledali i to u drugom dijelu regate bio je Darkov ručni GPS i nešto smo krivo vidjeli ili nam je krivo pokazao... mi smo jedrili više put Rogoznice nego prema Maslenici. Tu nam se Munjek približavao, a prošli smo ga na Vodnjacima. On je vozio normalno na Maslenicu i tu smo se sreli drugi put. Onda je odjurio dalje prema Splitu. A onaj moj mobitel... kad smo se malo ustabilili u vožnji prema Palagruži, kad smo jedrili sa spinakerom... kako ja i Darko volim pjevati i lijepu muziku, izvadio sam bluetooth zvučnik, telefon stavio na ulaz u kabinu i krenuo u kabinu po spizu, brod se neznatno nagnuo i ovaj klizne preko 3-4 konopčića od barbera... nemam pojma kako se to uspjelo desiti. Moguće da bi u tom slučaju drugačije odvozili, vjerojatno bi to jugo pratili i čekali. Kako su bile neke popodnevne ure, a juga još nije bilo, prepotstavili smo da neće ni zapuhati. Cijeli dan je bio onaj dnevni vjetar koji je pratio sunce i jugo kao jugo se nije pojavilo, tako da je i kroz noć bila neka druga situacija. Što se tiče spavanja ja sam spavao dva puta po pola sata, a Darko jedan put pola sata. Kako nema autopilota, Darko je bio na timunu cijelo vrijeme, a ja sam odrađivao sve ono naprijed i on bi mi pomagao u pojalabandama. Po pitanju hrane, na meniju su prevladavale polpete koje smo napravili dan ranije. Imali smo imalo slatkoga... suhe smokve spašavaju stvar! Otac mi je napunio kutiju suhih smokava i zajedno s raznim oraščićima dobije se prava stvar... po šaku toga se stavi u džep i to te drži.

Tomislav Grubelić, suskiper Silvane

Realno prvi, Go Racing je opravdao status favorita u realnom vremenu. Vrhunski proizvod tvrtke Nautor u kombinaciji s dva vrhunska jedriličara zadao je mnogo muke cijeloj konkurenciji, a posebno posadi Farra 40 - Toto Travel koji ih je u drugom dijelu regate pratio u stopu. Već je bilo riječi o tome kako je Swan stigao u Hrvatsku i o projektu u koji je ACI uložio poprilična sredstva, a u kratkoj povijesti ove jedrilice ovo je bila druga ozbiljna offshore regata, nakon što je odjedrila hrvatsku premijeru na nedavno održanoj Jabuci

Foto: Facebook regate

I o ovoj regati smo popričali s voditeljem ACIjevog projekta, Ivanom Kljakovićem-Gašpićem:

O regati mogu reći sve najbolje. Uz Jabuku je ovo jedna od najzanimljivijih i najintenzivnijih regata što Jadran može ponuditi. Ovo je bilo prvi put da jedrim u dvoje na Swanu i prezadovoljan sam kako smo Ante i ja kvalitetno odradili sve od početka do kraja. Priprema broda je bila dosta zahtjevna, jer je uz sve ostalo trebalo posebno pripremiti i sigurnosne sustave. Zajedno smo odradili trening - dva, tako da smo bili spremni. Start nam je bio dobar i na početku dok je puhalo dosta smo se odvojili i kasnije nas je dočekala bonaca i lagani vjetar na Palagruži, pa smo se tamo samo jedva vukli. I onda je stigla prva noć i kad je počelo puhati i kad smo već imali solidnu razliku, pomela nas je jedna nevera. Dosta ružno je izgledala. Logika i razum su prevladali, pa smo skratili jedro i stavili olujni flok. Izabrali smo ono što se kaže "na pomorački način", sigurno jedrenje i tu su nas Mario i Mario - Toto Travel, sustigli. Mi se tu nismo htjeli izlagati nepotrebnom riziku jer je ipak novi brod i dosta zahtjevni uvjeti na moru, pa smo se odlučili na safety varijantu. To prebacivanje na olujni flok smo napravili na vrijeme, dignuli smo ga desetak minuta prije nevere i kasnije spustili kad je nevera prošla. Mislim, nije to bilo ništa strašno, dvadesetak čvorova, ali bila je noć, vidjeli smo samo da dolazi ogromni crni oblak koji je izgledao stvarno ružno, puno munja ispred nas... nismo vidjeli što je tamo dalje ispred nas, pa smo odlučili ne riskirati ni tehnički problem a ni da netko od nas padne u more! Kako smo već ranije pripremili sve mjere i za olujni flok tako je i jedrenje s njim išlo bez problema. Brod je bio spreman u 5 minuta... a balans broda, prvi krat i taj mali flok su bili skroz u redu, a i kut stvarnog vjetra je bio oko 70°, laška orca. Nakon toga je uslijedilo praktički 24 sata match racea s Totom, a što je na kraju završilo dobro za nas. Po laganom vjetru smo imali dosta deficita... fali nam sprijeda nekakav drifter, ali nismo se dali i izdržali smo do kraja. A što se tiče foilova, oni se koriste po jačem vjetru u orcu i po jačem vjetru u mezzonavu i krmu. Tako da smo ih koristili minimalno, jer nije bilo dovoljno vjetra. A taj match race s Totom... stvarno nam je najveći handicap bio taj nedostatak driftera. Jedrili smo samo s flokom i genakerima, pa kad bi vjetar pao na 2-3 čvora onda smo malo gubili i Farr bi odlazio naprijed jer mi nismo imali pravog alata. Ali to je bilo očekivano i čim bi zapuhalo 5-6 čvorova mi smo imali za nijansu bolju brzinu, a sve iznad 10-12 smo letjeli u odnosu na njih. Tako da smo se konstantno lovili s njima... baš ono što jedrenje treba biti.

Ivan Kljaković-Gašpić, suskiper Go Racing

Druga strana ovog dvoboja za vrh je iskusnija na ovoj ruti. Prošle godine su Mario Hrvoj i Mario Škrlj odjedrili prvo izdanje Sv.Nikole za dvoje i također igrali jednu od glavnih uloga. Jednaka sportska sreća ih je pratila oba puta, samo što im je lani glavni protivnik za prvo mjesto bio Dubrovnik. Istina, Dubrovnik im je pobjegao nešto više od Go Racinga, ali i uvjeti koji su lani vladali su bili nešto dugačiji. U principu, Dubrovnik je također jurilica koja voli više vjetra, slično kao Swan, pa kad se usporede analize od lani i ove godine vidi se da je, bar za realni ulazak u cilj, Toto Travel imao više šanse ove godine nego lani.

Foto: Facebook regate

Dokaz ovoj tvrdnji je i to što je i Toto jedan dio regate bio u vodstvu. Od Korčule, pa skoro do Šolte, Toto je imao respektabilnu prednost ispred Go Racinga. Čak im se u tom dijelu regate priključio i Crazy. Međutim, nakon obilaska Maslinice presuđuju nijanse i Go Racing stiže u Split osam minuta ranije.

Meni je ovo već 8. ili 9. Sv.Nikola, a start iz Komiže je bio i 2002. godine kad sam i pobijedio na ovoj regati. Mislim da je ovaj smjer regate mnogo jednostavniji za voziti, jer se jedri direktno na Palagružu. Zatim je 40 NM do lastova i kasnije si cijelo vrijeme uz kraj, a prije se jedrilo na potezu Blitvenica - Palagruža... cijelo vrijeme na otvorenom. Meni je najdraže bilo to što je more bilo "flat" cijelo vrijeme - bez valova, nije uopće bilo ozbiljnog vala na cijeloj regati. Stvarno je bilo ugodno za voziti. Bilo je i toplo. Bio sam par puta na Sv.Nikoli kad su bile bure... sam na otvorenom... za smrznuti se! Vozili smo s genakerima do Palagruže i tu je Bambi napravio dva sata razlike ispred nas. Jednostavno je brži od sviju ostalih i kasnije smo zaključili da smo do 5 čvorova bili brži od njega, a sve poviše 5 u svim kutevima ga nismo mogli stići. Iako je napravio tako veliku razliku uspjeli smo ga uloviti do Lastova. To nam je bilo nevjerojatno i poslije smo čuli da su oni skidali flok zbog jedne jače nevere koja je bila ispred njih i trajala je oko sat vremena. A mi smo tada skinuli genaker, dignuli flok i s njim nastavili voziti po toj neveri. Na kraju to nije bilo prejako, dizalo je do možda 23-24 čvora. Tu smo mi jedrili pun gas prema njima, ali mi je i dalje nevjerojatno da smo ih tu uspjeli stići, ipak su bili dva sata ispred nas. Mi smo u toj neveri jedrili brzinama od oko 9-10 čvorova, bila je laška orca, skoro pa je puhalo u bok. Kasnije je vjetar pao na oko 5 čvorova i mi smo po tom jedrili s oko 2 čvora. Mi smo ih po tom u principu pomalo grizli jer smo sigurno u tim uvjetima bili brži. Glavat smo okrenuli zajedno i od njega kreće nadmudrivanje i biranje tko će na koju stranu. Stranu smo mi pogodili i napravili razliku od 2-3 milje. Kad je jugo napokon probilo dignuli smo genaker vozili smo do desetak čvorova, ali Swan je vozio po 2-3 čvora brže, tako da koliku god da smo mi napravili razliku po laganom vjetru on je u sat vremena vrati. A na Maslinicu smo stigli ono, brod na brod, praktički u 20 metara razlike. Oni su bili privjetrinski i pokrivali su nas cijelo vrijeme. Reagirali su na svaku našu viru i nikako nam nisu dali proći. S druge strane mislim da su oni tu izgubili regatu! Da nas nisu pokrivali, već da su jedrili direktno za Split sigurno ne bi izgubili po korekciji. Kako je vjetar oscilirao mi bi nadoknađivali razliku kad bi pao na oko 5 čvorova, ali čim bi dignuo na 7-8 oni bi otišli i tako sve dok jugo nije dignulo na 12 čvorova i tek tada su odjurili. Njih je bio strah da ih mi ne prođemo, a ostali su svi bili predaleko i nisu na njih obraćali pažnju, a na kraju su minute odlučivale. Toliku razliku smo napravili jer smo mi odjurili kad su oni svi ostali u bonaci kod Vela Luke. S druge strane je Prižma napravio šou kad je otišao s vanjske strane Lastova. Imao je manji brod, čisti vjetar, a davali smo mu 4-5 sati po korekciji. Što se tiče tehničke izvedbe tu smo prezadovoljni. Napravili smo 5-6 milja puta manje nego bilo tko od ostalih i nismo imali nikakvu štetu na brodu. Mislim da bi rasplet bio drugačiji da su bili teži uvjeti na moru, onda bi i Swanu bilo puno teže voziti nego sad, jer ovo je sad bilo nevjerojatno koliko je more bilo mirno na cijeloj ruti. Čak i ta nevera je bila u pola krme, tako da se val ni tada nije osjetio. Što se tiče spavanja, išli smo po bonacama naizmjenično po četrdesetak minuta, čisto da se odmore leđa, jer dok se samo vozio brod dosta je bio jedan da bude vani, ali kad je bila neka akcija morali smo obojica biti zaposleni.

Mario Hrvoj, suskiper Toto Travel

Među jedrilicama koje su posebno izdvojene u ovom članku izabran je i Satan 2 2Π/7. Riječ je o jednoj od najstariji jedrilica na regati s ujedno i najmlađom posadom koja je ove godine nastupila na ovoj regati.

Foto: Facebook regate

Gledajući u realnom vremenu, ovaj Stag 29 je uglavnom bio negdje na začelju flote, ali vrhunsko jedrenje je Maria Lulića i Filipa Miroića dovelo do 7. mjesta po Sušac Openu, a evo iz prve ruke priče o njihovom doživljaju ove regate:

Za početak moram reći da je naša jedrilica je bila najsporija po handicapu. Što se tiče starta, nismo briljirali, bili smo osrednji. Bio je neki lagani vjetrić. Nakon što smo se odvojili od Komiže jedna grupa je vozila malo pojanije, livije od Palagruže, vjerojatno su kasnije u orcu očekivali veću brzinu, a mi smo išli nekom driturom prema dolje i na desetak milja od Palagruže počeli su slabiti ti vjetrovi a mi smo počeli sustizati brodove ispred nas. Može se reći da su to bili naši uvjeti. Okrenuli smo Palagružu, možda je pet brodova bilo iza nas. Baza je bila to da su na svakoj oznaci... Palagruža, Glavat, Šolta... bile totalne bonace! Bar kad bi mi došli. Ta prva bonaca, na Palagruži nas je uhvatila na nekih 6-7 milja od nje. Povremeno bi došao neki reful koji bi trajao tri minute i s njim bi se približili 50 metara. Dok nismo stigli do te bonace jedrili smo sa spinakerom, a tu kad smo upali u bonacu digli smo drifter. Kad smo okrenuli Palagružu, u stvari onaj mali škojić, Malu Palagružu, trenutno je okrenulo na neki levanat, uglavnom neki vitar za voziti prst laško. Tada je dobro puhalo, imali smo krat glavnog jedra i to nas je dovelo dosta blizu Glavata. To je trajalo cijelu noć, a nas dvojica smo odlučili da nećemo spavati ovaj prvi dio regate, možda da uspijemo napraviti neku razliku. Glavat smo okrenuli kao treći brod od iza. Svanulo i to je bio dan u kojem smo po našem planu trebali nešto i odspavati. Kad smo stigli do Glavata tu je u bonaci stajalo 6-7 jedrilica. Većina je stajala s desne strane Glavata, a Fangac je bio skroz lijepo, baš blizu Glavata. Onda smo pratili situaciju na trackeru i vidjeli da su ti gornji brodovi imali neki burin koji je kasnije okrenuo u provu, došao više s levanta. Tada smo morali donijeti odluku idemo li lijevo ili desno. Ako odemo desno u najboljem slučaju možemo doći do krme ovoj grupi i eventualno ako stigne jugo iz prognoze možda pobijedimo jedini brod koji je s lijeve strane. A ako odemo lijevo možemo eventualno pobijediti ovih 5. S druge strane niti jedna od prognoza nije baš točno pogodila što će puhati, pa smo odlučili otići lijevo i "tko pukovnik tko pokojnik"... Za početak nas je uhvatio neki privatni reful s kojim smo došli Fangacu doslovno na pet metara i tada smo uspjeli proći ovu desnu grupu. To je bilo važno jer je to bilo pola regate i kako smo jedrili na handicap i prošli smo brodove koji su brži od nas i favorizirani po handicapu i sad je njima zadatak da naprave duplu razliku do kraja da bi bili bolji. Nakon što smo okrenuli Glavat nastavljamo dalje jedriti s drifterom, ali je bolje od nas prošao First 40.7 koji je okrenuo s nama i jedrio s nekom dubljom genovom. S nekim refulićem se on odovojio od nas, a tada nekako i sunce počinje padati. I tako smo ostali stajati negdje na pola puta između Lastova i Korčule, a njega je ispalilo na 2-3 milje od nas. Srećom smo bili u nekom južnom kurentu pa nas nije vraćalo natrag i stalno smo išli naprijed s možda pola čvora. Tu nas je još držala euforija od prolaska te grupe, ali kako je počela padati noć trebalo je napokon i malo odspavati. Tada je Mario otišao u kabinu, a ja ću voziti dok je lagano jugo. Kad krene malo jače budim Marija. I on je odspavao dok ga nisam probudio kad sam vidio po trackeru da su se ovi iza počeli kretati... znači stiglo im je jugo. Spavao je možda 45 minuta, a ja sam onda uspio još nekih 15-20 minuta... sve ostalo spavanje prije toga je bilo petnaestak minuta dok sjediš sa škotom u ruci... To sve smo jedrili s drifterom, a kad smo prošli Korčulu prebacili smo se na genaker. Inače Satan ima jarbol, glavno jedro i taj genaker od minija i u principu smo testirali kako taj noviji koncept jedara radi u kombinaciji sa starim linijama trupa. To je dosta dobro prošlo. Vjetra je tu bilo oko 15-17 čvorova i do Maslinice smo uspjeli ostaviti iza nas sve osim Fangaca i Adio pameti. Tu smo hvatali dobre brzine. Bilo je marete i u lijevi i u desni kvartir, tako da smo jedan dobar dio dosta dobro surfali. Imali smo brzine čak i do 8 čvorova. Nakon bonace na Palagruži, cijelog dana provedenog u obilasku Glavata, ponovno nas je uhvatila bonaca i na Maslinici. Ova je najkraće trajala ali je bila najzeznutija, jer je ostalo dosta mrtvog mora od juga s kojim smo stigli do tu. Tako da i onih čvor ili dva što bi mogli uhvatiti od tih valova nismo mogli realizirati. Nakon nekih pola sata stajanja smo ponovno krenuli. Jedrili smo po burinu a imali smo dignuto puno glavno i flok... ono u Čiovo, pa okreni, Čiovo, pa okreni... Nas dvojica nismo baš najjači s tim akvatorijem, pa smo tek kasnije saznali da smo trebali ići put Šolte jer da je tamo manji kurenat po jugu. Ono što je prevladalo da mi odemo put Čiova je što smo na trackeru vidjeli da ovi što su bili uz Šoltu su doslovno stajali, a ovi što su jedrili uz Čiovo su imali brzine od bar 5 čvorova. Nekako u svitanje smo počeli vidjeti Split i mislili smo da je mukama kraj, ali je onda odjednom Split nestao u nekom crnilu, nestao je i Brač... kiša... Kako brod nije naš, stariji je, a i po handicapu smo stajali dosta dobro, tada smo skratili na treći krat i stavili smo olujni flok. Pustili smo onda da to stigne do nas, ali na kraju to nije bila neka posebna nevera, možda dvadesetak čvorova juga. Tako smo čekali petnaestak minuta da vidimo kako će se vrijeme razvijati, a za to su nas Gingolina i još neki su nas prošli. Kad smo vidjeli da od tog svega nema ništa dignuli smo sve natrag i zajedrili do cilja. Moram spomenuti, ne znam da li je još netko to pričao, ali kad smo jedrili par milja iza Palagruže more je alduravalo, ali s ogromnim balonima. To je bilo bajkovito za vidjeti. Nekoliko milja smo plovili kroz to. Ne znam da li su to bile najlonske kese ili meduze, ali stvarno nešto lijepo za vidjeti.

Filip Miroić, suskiper Satan 2 2Π/7

Kakva bi to regata Sv.Nikole bila kad na njoj ne bi nastupio jedan od njenih veterana, Duško Tomić, ili bar kao što je lani bio slučaj, kad je jedrio njegov Munjek F.

Ove godine je Duško ponovno zaplovio dobro poznatom rutom, a društvo u kokpitu mu je bio Bruno Gjidera. Bruno je lani također bio na Munjeku, ali u kombinaciji s Darkom Prižmićem, a inače sva trojica vrlo dugo jedre zajedno što po Jadranu, a što po Mediteranu.

Na ovogodišnjoj regati Munjek je predvodio skupinu "normalnijih" jedrilica nakon što su se Club Swan, Farr i Class40 odvojili ispred sviju. Praktički je stalno bio u ulozi lidera ove skupine jedrilica, a tu ulogu je ugrozila jedino Silvana nakon što je napravila potez regate i obišla Lastovo s vanjske strane. Tim manevrom Silvana je u vrlo širokom luku zaobišla i Munjeka, koji je tek s jugom koje je zapuhalo nakon Korčule mogao krenuti u ponovno osvajanje 4. mjesta u realnom vremenu.

Nakon korekcije regatu završava na 7. mjestu.

Meni se osobno start iz Sv.Nikole puno sviđa, a s druge strane o regati mogu reći da je bila obilježena promjenljivim vremenom, malim neverama... vodeći naprave prednost, pa onda pričekaju flotu i tako dva puta. To je okarakteriziralo regatu. Moram reći i da je bilo vrlo naporno. U tim bonacama treba ostati koncentriran da bi se osjetila svaka bava i svaki reful... sve skupa je bilo vrlo dobro. Želim i čestitati JK Mornar koji organizira ovu regatu za dvojce i samce, stvarno im kapa dolje. A mi nismo imali nekih posebnih problema osim s bonacama. Napravili smo relativno dobru prednost već na Palagruži, ali onda smo pričekali flotu da nas stigne. Onda smo malo po malo sve vraćali, ali imamo relativno slab premjer, pa je teško bilo to nadoknaditi. Najvažnije mi je da na brodu nije bilo problema i da je bila dobra atmosfera. Nas dvojica i nismo nešto puno spavali. U dva navrata smo po jedan sat odmorili... nije to regata koja je dozvoljavala spavanje, ali se to i te kako osjetilo dva dana nakon regate :) Na brodu i nismo imali posebne potrebe za spavanjem jer smo stalno imali nešto za raditi. I kad je bonaca stalno se radi, a kad puše pogotovo. U nedjelju kad je zapuhalo jugo to je trebalo iskoristiti. Kad nas je uhvatila nevera pa sve izneredila i onda je sve trebalo vratiti u red... Sve u svemu vrlo lijepa regata! U Kutiću jedna lijepa, domaća atmosfera... Što se tiče jedrilja, startali smo s drifterom, pa smo kasnije dignuli veliki genaker. S njim smo napravili razliku do Palagruže. Zatim smo ponovno prešli na drifter do Glavotoka. Ali bili smo u slabijem vjetru pa su nas stizali brodovi do krme, pa bi mi ponovno krenuli. Pred samim Glavotokom je zapuhalo malo bure, pa smo dignuli flok, u stvari genova 2. S njom smo i nastavili, pa smo kasnije po danu ponovno otvarali drifter, a navečer genaker do Pelegrina. Zatim drifter do Maslinice i na kraju s flokom do Splita po nekom jugu i levantu. A što se tiče spavanja, da je regata trajala još jednu noć i još jedan dan morali bi mnogo ozbiljnije pristupiti tom problemu, ovako smo u očekivanom vremenu stigli do Splita i to što smo odspavali nam je bilo dovoljno. Čestitam pobjednicima, Darko je izvrsno procijenio situaciju da ode van Lastova i ovaj put se ostvarila ona "tko riskira taj i profitira".

Duško Tomić, suskiper Munjek F

Ove godine na regati je nastupio samo jedan solo jedriličar. Riječ je o Ivici Kosteliću, možemo slobodno reći jedinom hrvatskom jedriličaru koji u posljednje vrijeme aktivnu i ozbiljno prakticira ovaj stil jedrenja.

Foto: Facebook regate

Nastupio je na Miniji 650 imena Libera, za razliku od lani kad je jedrio sa svojim Class40 koji se trenutno nalazi u Francuskoj.

Unatoč tome što je jedrio na najmanjoj jedrilici na regate nije bio zadnji. Istina, uglavnom je bio u posljednjem dijelu flote u blizini Satana 2 2Π/7 i sličan premjer, tako da su i nakon korekcija ove dvije jedrilice završile vrlo blizu. Libera je finiširala na 8. mjestu, a kako je to izgledalo na moru najbolje će vam dočarati video uradak njenog kormilara koji postaje sve bolji u izradi svojih jedriličarskih reportaža!

A za kraj je ostala još i kratka priča Emila Tomaševića koji je lani pobijedio u kategoriji samaca i to sa Seascapeom 27. Ove godine je na regati odlučio nastupiti u društvu Igora Piacuna na Firsto 40.7.

S obzirom da je riječ o jedrilici iz škole jedrenja, bez posebno pripremljenih regatnih jedara i ostale malo sportskije opreme, 5 sati i dvadesetak minuta zaostatka za Go Racingom je dosta dobar rezultat koji je osigurao čistu sredinu na korigiranoj ljestvici.

Bilo je lijepo, nije bilo lošeg vremena, bilo je zanimljivog regatavanja i za malo laganije brodove jer je bio laganije vjetar. U prvoj noći je bila jedna nevera, dok je u drugoj bilo jugo s par neverina i to je to. Kako smo bili s težim brodom, ja i Piacun smo malo spavali. Pokušavali smo pratiti ove laganije i brže, a s druge strane smo i takvi likovi. Ja sam ukupno u dvije noći odspavao 2-3 sata, a toliko i Igor. Pokušavali smo maksimalno voziti brod. Uhvatila nas je jedna nevera od tramuntane u orcu ispred maslinice, a drugima je udarilo u krmu. Što se tiče opreme na brodu smo imali dva spinakera i flokove. Ona prva noćna nevera nas je uhvatila na izmaku, malo više je zakačila prve brodove, tako da smo mi vozili s jednom rukom krata i teškom genovom. A drugu noć smo imali neke neverine pod niskim oblacima, pa čak smo imali i jednu čudnu situaciju ispod jednog vrlo niskog oblaka. To je bilo u trenucima kad smo mi izgubili mogućnost da završimo regatu kao četvrti brod. Upali smo u neku rupu... par stotina metara okolo sve normalno puše, a kod nas ništa i tako dva puta. Neki teški oblak od polu kiše je bio praktički na vrhu jarbola i povlačio je vjetar prema gore... spinaker je stajao paralelno s jarbolom. To nisam baš do sad vidio... vjerojatno jer je bilo nestabilno vrijeme, dolje još toplo, a gore hladnije... stvarno čudno. Prvu noć nije bilo ni vlage, bilo je toplo, istina malo bolje obučeni. A i brod je dozvoljavao malo više komoda, pa sam i malo kuhao :)

Emil Tomašević, suskiper Ultra Svibor

 

Foto: Facebook regate

Ako nekoga zanimaju rezultati deset jedrilica koje su se prijavile i po THC-u, možete ih pronaći na ovom linku.

I za kraj je ostala jedna specifičnost svih regata koje traže od sudionika ulaganje iznimnih i fizičkih i psihičkih napora... Pričalo se o popriličnom broju halucinacija za vrijeme jedrenja drugog dijela regate. Neki su vidjeli neke ljude na provi koji su im slagali genove. Bilo je i ljudi koji su sjedili u košu i nisu dozvoljavali da se vide špije. Čak je prijavljen i jedan lijes na provi s čovjekom koji je ležao pored njega i gladio ga... Neki su mislili da im je glavno jedro palo po gindacu...

Pa ako mislite da je ovakva regata i za vas i da sve ovo možete uspješno savladati imate godinu dana da se spremite i izbrusite svoje jedriličarske vještine!

 

Naslovna foto: Facebook regate

 

Back To Top