Sve je išlo po planu. Prvu večer smo imali neveru i instrumenti su nam zabilježili vjetar od 37 čvorova! Međutim, spremili smo se za to i imali smo jedan krat i trojku na provi, tako da je to prošlo preko nas bez ikakvih problema.
Na putu dolje, zbog prognoze smo se dali prema Visu. Očekivali smo da ćemo od Visa dobiti zapadnjak i da ćemo zajedriti s genakerom. Međutim, prognoza nije bila vjerodostojna, tako da smo tu napravili jedan bespotrebni dio puta.
Do Sv.Andrije sve ostalo je bilo u redu. Niti jednom nismo stali zbog bonace ili nećeg drugog.
Okrenuli smo ga po danu i tu smo se počastili po jednim pivom, a to je jedini alkohol na brodu. Nije bilo ni vina, gin tonika, ni ničeg drugo :)
I onda smo krenuli natrag i glavno pitanje je bilo hoćemo li proći između Korčule i Pelješca. Kako je vani bilo dosta mora odlučili smo se za taj prolazak i to je bila greška, jer sa svim onim morem i vjetrom brod ipak ide 7 - 7.3 čvora u orcu. Tako da smo tu bili malo previše komodni.
Nakon što smo izašli iz kanala tu smo po prvi put upali u bonacu gdje smo izgubili oko 3-4 sata.
Ponovno krećemo i odlično jedrimo sve dok nismo paralelno s Rabom i tu smo ponovno stali. Tu nas je dočekala bonaca u kojoj smo izgubili dva sata.
Kad smo ponovno krenuli i stigli do Glavotoka onda smo podigli jednog člana posade gore na jarbol, na prvi križ, da gleda kuda ćemo jedriti. I tu smo se nekako kroz sredinu Kvarnera vozili do milju ispred Riječkog lukobrana. A za tu posljednju milju trebalo nam je dva sata i trideset minuta da je prođemo.
I tu je konkurencija nadoknadila...
Uglavnom, sretno smo se vezali i važno je da nije bilo ozljeda i da ništa nismo oštetili i tako je prošla još jedja regata 1000 otoka.
Mislim da će se teško ponoviti ovako lagana ova regata.
Moram reći da smo u jednom trenutku bili ispred sviju 99 milja i onda smo počeli stajati. Nakon drugog stajanja približili su nam se na 49 milja!
To nam je još uvijek bilo dovoljno da pobjedimo, ali nismo se nadali da ćemo i treći put stati.
I za kraj moram Swana usporediti s Milleniumom i Farrom, svojim prethodnim brodovima. Ovaj niti jednom nije "tresnuo" na val. On ga prereže ili kao galeb prođe, ali nema onog udarca kad se sve trese, pa ne znaš da li pada jarbol ili se nešto drugo lomi. Stvarno izvrsna jedrilica!

Kad smo krenuli nismo ni očekivali da možemo pobijediti Damaco jer je bio toliko superiorniji u odnosu na nas i na okretu kod Sv.Andrije on je po hendikepu imao razliku od deset sati, baš onoliko koliko mu je trebalo.
Doduše, tada se malo priroda poigrala s njima i nisu imali uvjete kao što smo ih imali mi.
Nas je bura dobro vukla prema Rijeci. Također smo se i dobro snašli u bonacama, izvlačili smo se iz njih na vrijeme, a i match race s Macropusom je dobro došao i nama i njima jer smo jedni druge gurali u kvalitetno jedrenje jer smo stalno imali referncu jednih prema drugima. Vidjeli smo tko gubi, a tko dobiva, tako da smo stalno bili fokusirani.
Mislim da je to bilo vrlo dobra situacija.
Na kraju smo Elayu uspjeli i dobro voziti. Sad nam mnogo bolje ide. Imamo novo karbonsko glavno jedro i novi trim jarbola koji nam je napravio Ćipe. Izgleda da se ELaya sad ponaša puno boje i da jedri puno brže.
Tako se sve složilo u jednu priču u kojoj smo uz malo sreće, koje u jedrenju uvijek treba, uspjeli stići do Rijeke unutar time limita koji nam je trebao da pobijedimo.
Koristili smo sva jedra. Puno smo ih mijenjali... genakere od A1 do A3, light, medium i heavy genovu. Doduše, krat glavnog jedra nismo trebali koristiti i stvarno smo ponosni što smo čitavu rutu odjedrili s punim glavnim jedrom.
Kad smo jedrili prema jugu napravili smo grešku nakon Rogoznice. To je bilo u vrijeme kad smo se maknuli od nevere, kad smo s genakerom krenuli prema Visu. Ja sam otišao spavati, a momci nisu primijetili da je vjetar polako okretao na sjeverozapad i spustili su se previše prema Šolti, umjesto da su otišli vani.
To je bila greška, ali uspjeli smo se izvući iz toga i ipak smo s genakerom uspjeli uhvatiti Macropusa na dnu Mljeta. Tu je bila stvarno dobra noćna borba po malim vjetrovima i uspjeli smo 10-15 minuta prije okrenuti oko Sv.Andrije.
Oni su imali samo spinakere, dok smo mi jedrili samo s genakerima i stvarno sam zadovoljan kako smo im parirali u tom downwind jedrenju... i s brzinama i s kutevima koje smo jedrili.
Ako mi danas netko da da mogu birati genaker ili spinaker na ovoj ruti, sad bi se sigurno opredijelio za genakere.
Na povratku smo išli kroz Korčulanski kanal i bili smo u malom strahu zbog uvjeta u njemu, a i nismo znali kuda će ići Macropus.
Kad smo vidjeli da će i oni kroz Korčulanski kanal zabrinutost je malo popustila. Znali smo da ćemo tamo sigurno malo stati i samo je bilo pitanje koliko dugo će trebat maestralu da probije.
Za nekoliko sati krenuli smo i mi i oni i imali smo orcu prema Hvaru. Tu smo im uspjeli malo pobjeći, ali mislim da su oni tu napravili jednu taktičku grešku, jer su išli između Šćedra i Hvara, dok smo mi izabrali vanjsku rutu. Mislim da smo tu počeli dobivati onu razliku zbog koje smo se počeli odljepljivati od njih, a tek iznad Oliba to se kapitalizira s tim da smo bili dovoljno ispred da dobivamo bolje vjetrove od njih!
Tako da smo zadnjih 100 milja napravili onu pravu razliku, a prijelomni trenutak vjerujem da je bio kod Šćedra.
Oni su odlučili da nas neće pratiti, već da će ići nekim svojim putem, ali mi smo bili u boljem vjetru i tek tada smo imali slobodu da odlučujemo gdje ćemo ići i da odlučujemo što je bolje za naše jedrenje, a ne da smo toliko koncentrirani na match race.
Uglavnom, vrlo smo zadovoljni regatom i već smo se prijavili za dogodine i iskreno se nadam da se ruta neće promijeniti. Po brodskim instrumentima prejedrili smo točno 576.2 milja i stvarno nam je drago da nismo išli u Tivat već da smo regatu odjedrili u jednom komadu. Ovo je baš prava offshore regata koju treba izdržati i fizički i psihički na kojoj treba imati uigranu ekipu s mogućnošću izmjena tri kormilara itd.