Sedmo izdanje jedne od najduljih regata na srednjem Jadranu uspješno je, a i dosta brzo, održano u četvrtak i petak, 21. i 22. listopada. Naravno, start je bio na Zlarinu, jedrilo se oko Dugog otoka i vratilo natrag u Zlarin.

Organizacije su se ponovno prihvatili zajedničkim snagama JK Kon Tiki i YC Zlarin i kao na ranijim izdanjima, postavili su limit maksimalnog broja sudionika na 25. Taj broj se popunio već u rujnu, ali nažalost, zbog Kovid razloga, nekoliko posada je u posljednjim danima pred regatu povuklo svoje prijave. Ali nekoliko drugih posada koje su se nalazile na listi čekanja uspjele su uskladiti svoje svakodnevne obaveze s novonastalom situacijom i ponovno popuniti startnu listu na skoro maksimalan broj sudionika.

Na kraju su se u Zlarinu okupile 23 posade. Međutim, ponovno se dogodio jedan "ali", a ovog puta bila je riječ o uganuću nožnog zgloba jednog od članova posade na austrijskoj jedrilici Vento Cadela i to neposredno pred isplovljavanje, tako da je ova ekipa ostala vezana na Zlarinskoj rivi.

Ostali su na rutu oko Dugog otoka krenuli u 18 sati.

Slično kao na regati Trka oko Krka, organizatori na raspolaganju imaju mogućnost izbora smjera okretanja oko najsjevernije točke Dugog otoka, a taj izbor uglavnom ovisi o vremenskim uvjetima koji vladaju za vrijeme regate. Ovog puta dominantno je bilo jugo koje je u noći nakon starta puhalo preko 25 čvorova uz prateći veliki val.

Realno je bilo za očekivati da i ako to jugo do jutra oslabi, da će ostati val kojeg će biti vrlo neugodno imati u provu prilikom povratka, tako da je izabrana opcija obilaska Dugog u smjeru kazaljki na satu. Drugim riječima, nakon starta jedrilo se otvorenim morem do Velog Rata - najsjevernije lanterne na Dugom otoku, pa natrag kroz otoke gdje je vjetra trebalo biti dovoljno, ali bez velikog vala. Točnije, u ovoj varijanti izrazito valovitija zona moguća je još jedino u Murterskom moru, ali to je dio koji se jedri po danu, pa je samim tim lakše kormilarenje i jedrenje po takvim uvjetima u orci.

Odmah nakon starta dvije jedrilice su izabrale rutu koju još niti jedna posada nije izabrala kad se jedrilo vanjskom stranom u prvom dijelu regate. Taktičari na Ora Blue i M&M nisu pratili standardni izbor ostalih kolega i prolazak između Tijata i Zmajana, već su se odlučili na Žirjanski kanal, a do njega je M&M išao čak i južnijom rutom od Ora Blue. Vjerojatno su se za to odlučili s nadom da će jedriti dulje vremena na čistijem jugu i s manjom zaklonjenošću, ali na kraju se to nije pokazalo baš kao dobitna kombinacija.

Kad su izašli iz sjene najvećeg od naseljenih šibenskih otoka, bili su u skupini na začelju i odavde su skupa s njima nastavili na otvoreno more.

Nekako u isto vrijeme dogodila su se tri povlačenja iz regate. Svi su imali jednak problem, a to je pucanje podigača. Marlinu je na sjeverozapadnoj punti Kakna pukao podigač genakera, a posljedica je bilo da je genaker završio zamotan oko kobilice. Posada je bezuspješno pokušavala da ga odmota i vrati na palubu, ali nisu imali sreće s tim postupkom sve dok nisu odjedrili do otočića Zminjaka. Tamo su u zaklonu od otoka Murtera uspjeli spasiti jedro, ali bilo je prekasno da nastave s regatom.

Dvadesetak minuta kasnije Erco D' doživljava pucanje podigača glavnog jedra, ali srećom jedro završava na palubi i posada ga osigurava, te se okreće prema Zlarinu.

Nakon idućih dvadesetak minuta, SSC 27 - Republika, također zbog problema s genakerom, u prolazu između Opata i Smokvice, javlja organizatoru da se povlači iz regate.

Ostali su za to vrijeme nastavili s jedrenjem i srećom nije više bilo odustajanja, a o uvjetima na moru i što se sve dešavalo na regatnom polju popričali smo s kormilarima jedrilica Mr.J i Stribor. Oni su izašli kao vrlo jednostavan izbor jer su to jedrilice koje su bile u istoj skupini, a ipak su nešto drugačijeg koncepta s obzirom da je Stribor opremljen spinakerom, dok je Mr.J-u glavni poriv niz vjetar genaker. Također, obje posade na kraju su izborile izvrstan rezultat, J111 završava regatu na drugom mjestu u generalnom plasmanu, a Grand Soleil 40 na trećem, ali odnosi pobjedu po ORC-u.

Inače je cijelom regatom, od početka pa do kraja, dominirao Pogo 40 - Fulcrum III. Četveročlana posada jedrilice pod češkom zastavom izvrsno je iskoristila mogućnosti ovog izrazito "vitraškog" broda koji je projektiran da najbolje performanse ima po uvjetima koji su vladali u noći s četvrtka na petak, a ostvarenu prednost u dionici niz vjetar samo su trebali održavati u dijelu koji se jedrio u orcu.

A sad evo priče Ane Gojčete i Damira Desabote:

Uz Anu na Striboru su okosnicu posade činili još Noa Ninčević i Robert Matulja, dva vrlo iskusna jedriličara i reprezentativca. I ostatak posade sačinjavali su iskusni jedriličari, a to je vrlo važan element na regatama ove vrste, jer kad se jedri noću i to još po jakom vjetru, svatko treba vrlo dobro znati svoju ulogu, pa i po potrebi zamijeniti bilo koga od ostalih.

Kvalitetna posada sastavljena od iskusnih jedriličara koji su svoj jedriličarski put započeli od malih nogu bila je i na jedrilici Mr.J. Ova posada već je jedrila na ranijim izdanjima ove regate, ali ovo im je bio premijerni nastup s J111. Da su više nego zadovoljni svojim nastupom posvjedočio je njihov kormilar, a po njegovim riječima bilo je i dosta prostora i za još bolji rezultat:

U ovoj skupini stalno je bila i Elaya Dušana Ušeničnika, aktualni pobjednici Regate tisuću otoka, a priključak s njima držao je i Karpo, stariji Ušeničnikov brod s kojim je ranije pobjeđivao na ovoj regati.

Prvi iza njih bio je Ča sa'?, još uvijek nositelj rekorda na ovoj regati, kao vodeći u drugoj grupi brodoba, a kako su ostali bili raspoređeni najbolje da provjerite na playbacku čiji link se nalazi na dnu ovog članka.

Foto: Long Island Race Facebook

Rezultate možete pronaći na ovom linku. 

Statistika: Zlarin - Dugi rat

Statistika: kompletna ruta

Statistika: do odustajanja

^*statistika na osnovu uzoraka u vremenskim intervalima od 5 sekundi

Playback