Kako je tekao proces i realizacija Svjetskog prvenstva klase Zvijezda u Splitu, nominacije idu do dvije godine prije održavanja eventa, nominaciju za Mornar je predložio Tonči Stipanović, prema nominaciji IGC - International Government Committee klase Zvijezda je potvrdio nominaciju, podržao sam i s moje strane kao član, pozvali smo svih da dođu u Hrvatsku, to je bio prvi korak.
Nakon toga je bilo nekoliko internih sastanaka unutar klase da se definiraju zahtjevi  i način realizacije prema pravilima klase, odnosno šta se očekuje od Mornara. I potom je izaslanik klase, odvjetnik iz Amerike došao preko zime, na preliminarni sastanak u JK Mornar, nakon kojeg je potpisan MOU-Memorandum of Understanding.
Kako je Svjetsko prvenstvo natjecanje koje ima najviši rang unutar klase, klasa je vrlo rigorozna, traži da se svi uvjeti moraju ispoštovati. Znači, nije uobičajena procedura kao za Europsko prvenstvo ili Eastern Hemisphere natjecanje. Svaki detalj se proučava. Počevši od pehara koji su poslani iz Amerike. Iz Amerike je stiglo osam velikih kutija pehara, sve što je u 114 godina postojanja klase osvajano u državama svijeta i što je  vezano za velike memorijale. 
To je "legacy" cijele klase i to se mora nalaziti na svakom Svjetskom prvenstvu, svaki natjecatelj koji osvoji broncu, srebro, zlatu dobiva priliku da se slika s jednim od tih pehara. To je procedura koja se točno poštuje. 
Otvaranje obavezno mora biti na reprezentativnom mjestu. U suradnji s JK Mornarom otvaranje se održalo u Meštrovićevoj galeriji, impresivno i izazvalo je vrlo pozitivne emocije.
"Midweek dinner" koji se organizira na sredini natjecanja održao se u klubu i to je vrsta eventa gdje je obavezan "blazer dress code", svi moraju biti obučeni u sakoe i po tom pitanju nema kompromisa.
Kao kuriozitet možda da spomenem da na prošlom SP, koje je bilo u San Diegu, midweek dinner je bio na palubi nosača aviona, prilika koja se doživi jednom u životu.
Zatvaranje Svjetskog prvenstva bilo je  na Sustipanu. Također je bilo jako lijepo, lokacija je sama po sebi posebna.
Najveći problem svakom organizatoru uvijek je prostor, jer u pitanju je jako puno trailera koje treba negdje smjestiti, kao i smještaj same flote, organizacija bacanja u more, bove, pa potreba dislociranja svih brodova iz Mornareve lučice itd.
Prostor se dobro organizirao da se Stele nije trebalo vaditi. To je i bilo pravilo u propozicijama, znači brodovi se bace na početku i vade na kraju regate. Recimo u San Diego nije bilo dovoljno mjesta, pa su napravili model par-nepar. Znači, jedan dan su se vadili parni, a drugi dan neparni brodovi prema startnoj listi. Ovdje nije bio taj slučaj, nego su svi brodovi bili na bovama.
Srećom samo jedan dan je bilo loše vrijeme, jako jugo, ali nije diglo velike valove, tako da nije bilo velikih problema, ali nije bilo ugodno jer su jedrilice stisnute jedna uz drugu... stotinu njih.
Vezano na organizaciju na moru, cijeli regatni odbor je vodio Marko Mišura, koji je izvrsno od početka do kraja kontrolirao sve aktivnosti. Amerikanci koji vode cijelu klasu bili su oduševljeni s njim, sve je radilo kako treba. Čak smo kao klasa po prvi put uveli nešto što bi mogao postati standard u jedrenju.
Prije otprilike šest mjeseci pokrenuli smo pregovore o korištenju Vakaros uređaja.
Riječ je o novoj generaciji uređaja, Atlas 2, koji su postavljeni na svaki brod i gdje su svi uređaji spojeni u takozvanu "mesh" mrežu koja radi na 2.4GHz i iščitava podatke za Race Sense sustav kojem je zadatak da sve posade dobivaju informaciju koliko su daleko od startne linije, ne treba se više hvatati 5 minuta prije starta, sve podatke uređaj sada sam prikazuje na ekranu. Ne treba se više pingati ni pin, ni brod regatnog odbora, znači dobije se informacija gdje je linija i koliko si daleko od linije ili preko nje. Naravno, prije isplovljavanja svi uređaji moraju se registrirati u sustav da se zna da pripadaju toj regati.
Bilo je ukupno prijavljeno 106 brodova, 101 brod se konačno natjecao i svaki brod je imao svoj Vakaros, neki su ga iznajmili, neki su kupili i to na regatnom polju funkcionira besprijekorno. Regatnom odboru je jako puno pomoglo, nije bilo općih opoziva, ako si izletio na ekranu se ispiše OCS, svijetli crveni signal i moraš se vratiti, čim se vratiš sustav poništi OCS i nastaviš jedriti.
To skraćuje vrijeme startne procedure, nema više općih opoziva, nema gubitaka vremena koji se događaju u tim situacijama. Bilo je indikativno da su prvog dana 34 broda bila OCS, to je jedna trećina flote. Drugi dan je to već palo na 14 brodova, da bi na kraju, mislim na zadnjoj regati prošle bez ijednog OCS-a. Tako da su se ljudi pomalo priviknuli na to.
Naravno, Race Sense sustav ima svoju toleranciju, znači koliko daleko moraš biti od linije, ne smije se ići na samu liniju, tako da nitko više ne ide na varijantu ako pola flote izleti, izletjet ću i ja skupa s njima, pa ćemo proći na metar svi... Toga više nema, tako da ili si unutra ili si vani, elektronika upravlja sa situacijom.
Klasa će Vakaros sada uvesti na svim regatama, prva odluka je bila da se koristi na regatama višeg ranga, znači svi gold eventi (svjetska prvenstva), ali Vakaros će imat i svi silver eventi (kontinentalna prvenstva, Eastern i Western hemisphere). Kupljena su dva sustava, jedan za Ameriku, jedan za Europu.
A što se tiče Croatela, odmah u začetku smo se dogovorili s Mornarom da ćemo biti generalni sponzor, to znači da smo prihvatili sudjelovati u financijskoj konstrukciji, uz to smo se obavezali da ćemo napraviti kompletnu TV produkciju koja će se emitirati na YouTube kanalu, u HD rezoluciji da se može prikazivati na televizijskom ekranu, a ne samo na mobitelu. Slika je išla svih dana uživo na Sportskoj TV za hrvatsku publiku i izravno svakom gledatelju u svijetu kao Youtube stream.
Za ovaj prijenos koristili smo mikrovalnu RF opremu koju smo inače koristili na olimpijskim igramu u Riju, Tokiju i Parizu za bežične RF prijenose, to nam je zapravo bio temelj, uz to smo napravili virtualnu grafiku koja je pokazivalo udaljenosti od bova, od orce, startnu liniju, finish liniju, gate, layline. To je izgledalo impresivno.
Program smo realizirali s dvije kamere s kamermanima na brodovima, dva drona za prikaz širih kadrova i imali smo dvadeset mobitela koje smo selili sa Stele na Stelu. Mobiteli su se pokazali kao pun pogodak za prikaz emocija samih natjecatelja i njihovu međusobnu konverzaciju na brodu. Signal iz mobitela prvo smo slali u Zagreb, u naš glavni centar, pa iz glavnog centra VPN-om se signal vraćao u Split u reportažna kola, složen sustav kojeg korisnik ne vidi, sve se događa u pozadini.
Mikrovalne RF linkove smo postavili na Sustipanu - antene koje su primale signal, budući je regatno polje bilo daleko prema Šolti, prema Maslenici od sredine Čiova, što je u najdaljem dijelu polja bilo skoro 8 milja od Splita, ali konačno sve je ispravno radilo bez prekida. Inače takva se oprema koristi na America's Cupu, na SailGP-u , u ovom projektu nismo zaostajali za njima.
Kompletna TV produkcija je pokrivena zahvaljujući trudu 15 ljudi, zahtjevno za toliki broj dana na moru.
Svaki dan 15 ljudi ima svoj zadatak, od kamermana, pilota dronova, organizatora, reportažnih kola, režisera, ljudi na terenu koji su postavljali mobitele i dogovarali se s jedriličarima, objašnjavali im što smiju, šta ne smiju...
Imali smo i dvoje voditelja, Josip Olujić, naš jedriličar iz klase Finn. Josip je isti posao voditelja radio na Europskom prvenstvu klase Zvijezda 2021. u Splitu. Josip je vrsni jedriličar klase Finn i dobro poznaje situaciju na polju i zna objasniti u svakom trenutku ono što se prikazuje na ekranu. 
Drugi voditelj bila je Julija Stetzl. Julia surađuje sa Red Bull-om - Servus TV, komentira jedrenje i s njom smo se dogovorili da bude sukomentator s Josipom.
Što se tiče statistike prije početka prvenstva u Zagrebu smo izvukli svih 101 natjecatelja što su sve osvojili u svojoj karijeri. Tako da su tu bili podaci Cayarda koji je bio na America's Cupu, Volvo Ocean Race, Whitebreadu, na olimpijskim igrama. Pa su tu bili svi olimpijci, a bilo ih je jako puno... neki su osvojili medalje, neki nisu... uglavnom za svakoga smo izvukli sve njihove uspjehe. Kada bi se pojavila slika s broda, znači kormilar i flokista, za svakoga je posebno pisalo što su svojili. A bilo je stvarno velikih zvijezda. Trebalo nam je skoro mjesec dana za pripremu podataka i pripemu grafike u svrhu televizijskog prijenosa. Koristili smo i podatke s Vakarosa za pozicije. Pratili smo tko je bio na laylineu na lijevoj i desnoj strani da se vidi otprilike tko će od natjecatelja prvi doći na bovu od orce ili tko će prvi doći na gate.
A jedrenje Marina Mišure i  mene... imali smo jako dobre starteve ali na polju je bilo... recimo da se svi Hrvati nekako nisu snalazili ondje gdje bi se trebali najbolje osjećati, rezultati su jako oscilirali iz regate u regatu. Problem je šta je startna linija bila jako duga, 1.2 km. Trudili smo se koliko smo mogli ali mislim da je ovo veliko iskustvo za svih s toliko velikim regatnim poljem i ulog za budućnost.
Slijedeće svjetsko prvenstvo klase Zvijezda će biti u Miamiju 2026. u mjesecu studenom, nadajmo se najboljem...

Završili smo regatu na ukupno 5. mjestu. Nismo nezadovoljni s tim rezultatom jer ovo je bilo najteže od svih svjetskih prvenstava na kojima smo jedrili, na četiri njih.   Dva puta smo bili drugi, prvi put u Kielu,a onda odmah godinu kasnije u Marbleheadu u Bostonu.I onda smo u Scarlinu bili 11. i sad peti San Diego smo preskočili, što zbog logistike što zbog drugih, privatnih, stvari.
Što se tiče ove regate, nismo nezadovoljni, iako smo katastrofalno krenuli sa 48. mjestom, a s time treba živjeti ostalih šest dana!
Druga regata isto nije završila baš super, nekako smo se škapulali, završili smo od 13. i šta smo odmah znali, kad smo ušli u cilj, da će se ti bodovi sigurno brojati, jer se vidjelo da će biti većinom visoki bodovi, osim ako netko ne bude briljirao zadnjih dana. Tako da smo to 13. uzeli kao rezervu, da je to dobro mjesto.
Sljedeći dan je bilo jako jugo, iako smo bili željni da ići na more i napraviti jednu, dvije regate, jer smo bili u lošoj poziciji, na kraju smo zadovoljni što to nije bilo tako, jer smo idući dan koji se jedrio, napravili dva treća po maestralu... taj dan nas je stvarno vratio u život.
I što se tiče predzadnjeg dana, tu smo napravili relativno veliki kiks s tim plasmanom, u biti smo izgubili svjetsko prvenstvo... imali smo šansu čak da smo taj plasman ušli, teoretski, u pet, u deset, imali bi medalju sigurno, samo pitanje koju.
Međutim, nije nas spasio ni zadnji dan, kad smo ušli drugi, jednostavno bodovna razlika je bila preblizu od ostalih, u poretku od petog do desetog mjesta. Tako da nije bilo šanse za postolje.
Nismo nezadovoljni, jednostavno, tri regate koje smo bili na pravoj strani polja smo završili, treći, treći, drugi. Tri regate u prvoj stranici u orcu smo bili na krivoj strani, a na flotu gdje je 101 brod stvarno se teško, teško vratiti.
Mali su kutevi, oštri, u zvijezdi, tako da jednostavno je to bilo teško nadoknaditi iako smo imali stvarno briljante krme. Prolazili smo po 20, 30 brodova, ali teško je sa 70. doći na 10. mjesto.
Tako da smo imali taj plasman, 13. i 17. koje se bodovalo, i eto, tu smo gdje smo. Stvarno nismo nezadovoljni, naučili smo dosta iz te regate. Ušli smo zreli u regatu, mislim imali smo imperativ osvojiti svjetsko prvenstvo, ali to što ga nismo osvojili, mislim, da nam je samo dalo neku, neku dodatnu strategiju, u budućnosti, ako imamo osvojiti svjetska prvenstva, da ćemo biti puno sigurniji u neke odluke, i da jednostavno, ova regata, kakva god, bila, trebala nam je.
Što se tiče ostalih konkurenata, stvarno ne znam kad je zadnji put bila tolika konkurencija, svi govore da sigurno nije bila 15 godina. Možda tamo od 2012. kada je još bila olimpijska klasa. Svi koji su imali imperativ osvojiti svjetsko prvenstvo su i došli. Jedino je nedostajao Oggy Diaz koji je, klasično, uvijek u prvih deset na svjetskim prvenstvima i ostali regatama, ali to je jedino veliko ime koje je izostalo. Tako da, bilo je teško, bilo je naporno, ali tu smo.
Što se tiče, s naše strane, organizacije oko broda i jedara, imali smo stvarno sve. Imali smo taj brod, s kojim smo bili drugi u Kielu, nismo bili s njim nezadovoljni brzino, ali smo ga još malo dotjerali.
Jedra smo imali i poprilično dobra, nova, tako da smo sve uvjete ispunili, ali jednostavno bilo je do jedrenja i naših zajedničkih odluka i to je to, tako da. Nije najbolje, ali peto mjesto mislim da je dosta dobar rezultat.
Ovo nam je ujedno bila najveća regata do sad, ukupno 101 brod. Bilo je, mislim po 85-90 brodova... 90 mislim da je bilo u Scarlinu, u San Diegu je bilo nešto manje, Marblehead je bilo isto oko 80-90, Kiel je bilo blizu 93, tu negdje, tako da, tu se vrtimo u desetak brodova razlike, ali najveća razlika je u deset jakih imena ili deset rekreativaca.
Ovo je bilo baš ono... mislim kad vidiš liniju od kilometra i po, ili si na pravoj strani, ili nisi. Tu nismo briljirali, iz jednog razloga koji je kasnije ispao jednostavan. Jednostavno smo otišli u tom smjeru u kojem smo otišli i polja na kojima smo mi jedrili nisu polja gdje smo inače trenirali, to jest, iako smo dio vremena proveli na tim poljima, ali, na toliko veliku orcu, 2.0, ili čak do 2.4 NM, teško je procijeniti, koja je strana bolja.
Recimo, onaj dan, kad je bilo jugo, dosta igra lijevi kraj, skoro u Podstrani je bila lijeva strana, lijevi layline, a tu definitivno ne da se nikad ne jedri, nego to je možda neka zadnja crta gdje se dođe po jugu kad se jedri u Splitu.
Isto to se odnosi na maestrale koje su bili bliže Trogiru, prema Mavarčici, nego Splitu. Tako da smo imali jednu viziju, nekakve oblake uz Čiovo, i tako dalje, u principu, u 3 od 2 slučaja kad smo bili na krivoj strani, radilo se o 2 vjetra. Znači lijevom i desnom vjetru. Mi jesmo dobro čitali desni vjetar, koji je bio bliži i u kojeg je trebalo ući, ne znam, startajući sa live strane, pa se dođe u bolji kut prema prvoj oznaci... nismo to dobro procjenjivali... tako da smo se dva puta našli na desnoj strani i nismo se uspjeli vratiti.
Nekako je prednost i negativnost domaćeg terena na kraju presudila. Ispitivali smo neke odluke, da smo došli da na neke strane terene, pročitali bi dvije stvari koje su nam jasne i držali bi se toga, ne bi više filozofirali... malo smo otišli u nekom krivom smjeru.

Bilo je super teško sve to organizirat, cijela ta logistika, brodovi, trajleri. Tako da smo se dobro namučili za sve to skupa smjestiti, a da pokušamo druge klubove ništa ne angažirat.
Jedina je bila baza, trebali smo iz lučice izbaciti brodove koje su tu vezani. Oko tog su nam puno pomogli Zenta, Špinut i lučka uprava.
Što se tiče otvaranja i zatvaranja, to je trebalo biti na skroz nekom drugom nivou nego na običnim regatama.
Ukupni budžet regate bio je popriličan i nadam se da ćemo uspjet izaći u plusu... bilo je desetak članova kluba koji su ogromni dio posla iznijeli na svojim leđima i svaka im čast!
A to se tiče regate kao regate i našeg jedrenja... rezultat je OK. Nadao sam se da će biti manje vjetra jer smo dosta laganiji od ostalih, a i nismo imali vremena za trening, osim Prvenstva Hrvatske. A uvijek može bolje, a i gore :)
Prva dva dana smo malo kiksali, jer neke šablone nisu palile, a i samo jedrenje u Stelli je drugačije nego u drugim klasama jer je samo jedna regata dnevno, orca je dosta velika, a i startna linija je velika, tako da se trebalo prebaciti u taj stil jedrenja. Ali sve u svemu super i zadovoljni smo!

Uhvatili smo se ovog projekta tamo negdje u prvi mjesec, da bi Sina malo jedrio. Ja sam se složio s tim jer to je ipak Svjetsko. Tako da se on ozbiljno uhvatio priprema dok sam ja otišao na neki transfer i nije me bilo mjesec dana.
Kad sam došao doma, rekao mi je: "znaš, ja sam nabavio nama novi brod". Ovaj Šveđanin što proizvodi Stelle dao nam je jednu, malo smo tražili donatora, kupili jedra, sredili jarbol, sredini cijeli brod, sve doveli u red i jedrili. A onda je krenula i organizacija same regate, već tamo u petom mjesecu.
Tu je bilo dosta posla po klubu, razvrstati cijeli klub, sve složiti, odnijeti, napraviti mjesta, rasporediti gdje će se i kako tko vezati.
Tako da je to bilo jedno veliko ludilo u klubu ka je cilj organizirati jednu takvu regatu.
Kad su počeli dolaziti natjecatelji izgledalo je da će biti totalni kaos, ali na kraju je sve ispalo odlično, svi su bili zadovoljni, nikome ništa nije nedostajalo. Svi kad su odlazili doma i nakon proglašenja najboljih došli su mi i zahvalili se da je ovo bilo super regata. Da ne znaju kad su zadnjih put vidjeli ovako dobru organizaciju, da im se svidjelo kako mi imamo našu malu kuhinju gdje se i kuha, pa naš mali kutić, mali klub, da smo svi tu bili skupa kao familija, svatko svakome pomaže, da nije kao onim "royal yacht" klubovima gdje je sve po nekom redu, formalno... da je ovo ono što njima treba, taj obiteljski đir! Još su rekli da su mislili da će to biti totalno ludilo zbog malo skučenog prostora, ali na kraju su rekli da je to bilo nevjerojatno.
I otvaranje u Meštrovićevoj galeriji, pa podjela gore na Sustipanu. Svidjela im se hrana šta se kuhala svaki dan u Mornara, da je to bilo ludilo.
Spominjali su i da su bili odlični uvjeti i da su im i uvjeti za jedrenje bili super. Bio je i dan juga, čak ga je bilo i previše, pa smo to nadoknadili s dvije regate u jednom danu po maestralu. Ukupno je bilo četiri dana maestrala, dva dana juga, a još su i svi došli nekih sedam dana ranije. Trenirali su i po maestralu i jugu, tako da je to bilo dva tjedna jedrenja za svih.
A što se tiče mene i Sine, naš rezultat, završili smo 47. Nije baš to čemu smo se nadali, ali eto, jaka je klasa i ne prašta greške i radi toga je bilo ludilo. Možeš ti biti tamo na 60. i 70. mjestu i na vrhu i svugdje imaš s kim jedriti. Nije da se boriš samo da završiš, nego je sve ugusto.
Tako da je stvarno bilo super. I organizacija na moru i bove i uvjeti... ništa se nije čekalo.
I s ovim Race Sence-om, Vakarosom uštedilo se puno vremena sa startevima. Sve u svemu jako, jako lijepa regata.

U stvari nismo uopće bili spremni, zadnji put smo sjeli u brod kad je bilo Europsko u Splitu. A i onda nismo bili u top spremi :)
Što se taktike tiče, moram reći da je teško bilo pogoditi bolju stranu. U prve tri regate smo sve tri strane promašili... prvu orcu. Jednostavno, kad to pogriješiš na ovakvoj regati uopće nemaš priliku iz toga se izvući. Nema šanse.
Na maestralu je dva puta radila lijeva strana. Po jugu je radila isto lijeva strana. Desilo se to ne samo meni, nego svim našim posadama.
I nakon toga nema više spasa.
Dobili smo i jednu diskvalifikaciju u regati u kojoj smo ušli solidno. A diskvalifikacija je bila zbog sudara na gateu. A, dobro... I onda, eto, jednostavno, kad ti fali malo brzine, kad ti fali malo sreće za pogodit stranu... ne možeš ništa...
A regata je bila super, uvjeti su stvarno bili odlični. Šest regata smo guštali. Jedan dan jugo, što uopće nije bilo loše, malo za razbiti monotoniju maestrala.
U biti, bio je veliki gušt jedrit, ali nismo mogli nešto napraviti... ne rezultat, nego nešto da uopće normalno jedrimo. Par puta što smo bili pri vrhu, ali to je prvih 30, tu smo jedrili i to je bilo OK. To su bile tri regate.
Lipa regata, lipa klasa, ono, stvarno sve štima. Mislim i da kako je Croatel prenosio regatu u živo i komentari i sve što ide uz to, da će to probuditi interes za klasom i među mlađim jedriličarima.

To je bila neka naša želja, a posebno meni osobno nakon što sam se zarazio monoklasom Melges 24, pogotovo što je jedina klasa koja je sa dva čovjeka a da je financijski dostupna. I naravno, postojala je flota u Hrvatskoj u kojoj su aktualni svjetski viceprvaci... Tonči i Tudor.
Tu je onda i cijela priča, koja je vezana u Stellu i njena tradicija. Sve to nas je "kupilo".
Inače smo ja i flotist obiteljski povezani. Tako da odmah kliknuli po ovom pitanju. On je windsurfer koji je imao uspjehe u juniorskim kategorijama dok se bavio natjecateljskim jedrenjem.
Kako je generalno windsurf u Hrvatskoj pomalo usporio on je prestao s natjecateljskim jedrenjem, pa su kasnije stigli i problemi s leđima i kad se to sve zbrojilo Stella je došla kao naručena.
Pošto nismo imali neke uvjete za trening doma u Šibeniku, a Svjetsko prvenstvo se bližilo, većinu, u stvari sve treninge, odrađivali smo u Splitu.
Putovali smo u Split koliko god smo mogli, zbog poslova naravno. Nije toga bilo nešto puno, možda nekih 15 izlazaka na more do početka Svjetskog prvenstva.
Moram spomenuti da su nam Tonči i Tudor najviše uskakali po pitanju i logistike i sa svim potrebnim detaljima, trimovima... tako da bi rekao da smo tijekom cijelog SP bili zadovoljni brzinom broda i tu nismo imali neke velike zaostatke za ostalima.
Što se same regate tiče rekao bi da se na Svjetskom prvenstvu dogodilo ono što smo znali da će se dogoditi. Ono što sam ja očekivao je manjak iskustva na startnoj liniji, pogotovo u toliko floti. Mislim, u bilo kakvoj floti, s obzirom da nemam apsolutno nikakvog kormilarskog iskustva do ovog sada :)
To je nama jedan novi svijet. U principu, novi svijet u starom sportu. Tako da to je stvarno bilo super i skupili smo dovoljno motivacije za nastavak.
I što je rekao Tudor "jedna ovakva regata ti je kao pola godine treninga".
I baš je takav osjećaj bio. Sad smo se taman malo ohladili i odmorili od toga svega i svaki dan smo neko vjećanje imali :) Nadamo se da ćemo sad uspjeti skombinirati sa poslovima i obavezama, da uspijemo postići kakav takav kontinuitet po pitanju fizičke pripreme i samoga jedrenja. Ali definitivno se moramo više koncentrirati na sate i dane na moru, stvari koji nam nedostaju u manevrima i sl. pa ćemo pokušati ići i na prvenstvo istočne hemisfere u peti mjesec na Balatonu.
To je neki plan za dalje. U principu, osim Stelle možda još neka regate preko godine.

Ja sam jedrio s vlasnikom Swanna na kojem inače profesionalno jedrim. Prvi put smo sjeli u brod na njegovu inicijativu.
Prije 3 - 4 godine smo pričali kao koja klasa nam je bila najdraža dok smo bili djeca i obojica smo rekli Štela. I kad je objavljeno da je svjetsko u Splitu, on govori, "vidi ovo svjetsku za Štele je kod tebe doma", i on ono kao "ajmo, ajmo, ajmo, ajmo"... Na kraju je nabavio brod, i prije regate smo napravili 8 treninga kod njega na jezeru na 6 čvorova vjetra. Tamo pored Sauzburga, na Wolfgangsee.
I napravili smo tih 8 treninga tamo... bila je katastrofa :)
Mislio sam da ne možemo ni u prvih 100 završiti, ali na kraju smo sa dobro snašli i napravili vrhunski rezultat s tim da smo čak treći dan skrivili jarbol i to nismo ni primijetili do zadnjeg dana. Tako da smo čak možda mogli čak još per mjesta naprijed.
Ali i ovo je bilosuper. Meni se klasa stvarno sviđa.
I sad kad se i August uživio... sad već pričamo kako bi možda i dogodine na Bacardi Kup plus Svjetsko itd. 
Lijepa je priča, svidjelo nam se obojci, mislim imponira jedriti protiv tako velikih zvijezda. I to, a i borili smo se dobro,
Zadovoljni smo bili organizacijom, stvarno je sve bilo na vrhunskom nivou, treba pohvaliti Mornar i sve ljude koji s tamo bili, i taj RaceSence od Vakarosa, ono je
čudo, ono je bomba. Stotinu brodova na startu i nema ponavljača! I vide se neke crte budućnosti jedrenja, bez regatnih, bez ljudi... :)

Najveći izazov bilo je regatno polje koje klasa definira da ne može biti ispod dvije milje i maksimalno ne dulje od dvije i pol milje.
Tako da su to bili izazovi koji su nam stvarali izazove i neke nedoumice, pa uz to još i stotinu i jedan brod koji je bio na startnoj liniji. Kad se to sve uzelo u obzir i napravio izračun dobila se startna linija dulja od jednog kilometra. 
Startna linija je bila kilometar plus 100 metara.
I na toj cijeloj priči zapravo startna linija je praktički najvažniji element. Dosta da je jedan kraj favoriziran 5 stupnjeva, a to po tablicama koje smo koristili znači razliku od 200 metara... razlike na toj duljini startne linije ako je pin fvoriziran 5 stupnjeva ili ako je signalni brod favoriziram 5 stupnjeva to je prednost od 200 metara. Tako da smo nastojali tu liniju držati "skver" šta je bilo moguće je više, znači bez favoriziranja, a to je zapravo nemoguće.
Iako smo imali prilično stabilan vjetar, on ipak oscilira u svojih 5-10 stupnjeva.
Moram reći da smo imali ogromnu pomoć u Vakarosu i Race Sense sustavu koji automatski detektira brodove koji preuranjeno startaju i po meni je to bio ključ koji je omogućio da se prvenstvo uspješno dovede kraju. Naime, trebalo je pet jedrenja. A vjerujem da u nekim jedrenjima uvjeti su bili toliko granični da nisam siguran da bi s ponovljenim startovima, kad bi sigurno izgubili 45 do 50 minuta, da bi se dogodilo možda da koje jedrenje niti ne završimo. Vremensko ograničenje za svaki dan na moru bilo je 15:30, a 45 minuta je bilo potrebno da prvi brod krene prvu oznaku.
Ako ne to, onda vjerojatno u dvije regate minimalno 50% flote ne bi imalo plasmon.
Tako da nam je taj sustav zapravo bio game changer. Omogućio nam je da baš opušteno radimo startne procedure. Znači od prvog starta, gdje su bila 34, do starta petog jedrenja gdje nije bio ni jedan, pa do starta šestog jedrenja gdje je bio samo jedan prijestup. Tako da su se na kraju jedriličari naviknuli na Race Sence i kako je regata odmicala dobivali smo sve čistiju situaciju na startu.
Drugi veliki izazov bio je saznanje da ćemo nakon ona dva južna dana imati kontra kurenat na maestralu sljedećeg dana. A tad smo zbog propuštenog jedrenja u srijedu morali nadoknađivati.
Taj dan je bio posebno izazovan. Stavili smo u raspored dva jedrenja. Maestral je učinio svoje s 15 do 17 čvorova, što smo i očekivali.
Međutim imali smo strahovito jak kontra kurenat. I opet nismo imali nijedan ponavljač.
Imali smo nekih trinaestak brodova OCS-a po svakom startu koji su se u manje od minute vratili.
Tako da je i tu, iako smo bili okrenuti naopako - totalno naopako bez obzira na 17 čvorova maestrala, Race Sence omogućio da startna linija bude kako treba i da se normalno starta.
Nismo imali tu problema. Da je bila u pitanju neka druga klasa, poput Melgesa 24, morali bi se sidriti i s krmenim sidrom, bilo bi puno prijestupa, ponavljača i ne bi uspjeli odraditi i drugo jedrenje. Ovako smo tehnologijom riješili najveći problem klase Zvijezda, a to je njihov tradicionalni pristup jedrenju gdje nema jedrenja u grupama, veliko im je regatno polje... sve ono što World sailing izbjegava s modernim jedrenjm gdje se sve cijepa na grupe, na male startne linije... A to je upravo iz ovih razloga, a ovdje je to bilo omogućeno. Tako da je ovdje bilo riječi o tehnologiji koja će sigurno uskoro ući u sve discipline jedrenja... jer nema razloga da ne uđe.
A što se tiče situacije u kojoj je kurenat vrtio nas na brodu RO i situacije s viziranjem... vizir na pin uvijek je bio na jarbolu. Po jedan Race Sence uređaj imali smo i mi i pin. Mi smo se praktički okretali oko jarbola, a linija je uvijek bila na istom mjestu, ali zastave bi znale biti na drugoj strani. Ali po Uputama za jedrenje, mi smo stavili van snage pravilo 26, tako da su one bile samo informativnog karakterna jer svi su brodovi imali odbrojavanje i imali su "pinganje" krajeva startne linije u svakom trenutku pa nije bilo potrebe za onom, što se kaže, procesiom kad jedrilice idu od jedne do druge strane startne linije. Znači u svakom trenutku
Rece Sence radi definira startnu liniju bez obzira nosi li nas kurenat, da li sidro ne drži... on uvijek daje novu poziciju. Inače kod drugih sustava koji se koriste prije starta pingaš, ali to više nije ta pozicija, jer se brod maknuo... a Race Sence stalno daje svježu poziciju i trenutni položaj posada u odnosu na startnu liniju.
Ti izazovi su nas, zapravo, najviše mučili, a na kraju smo ih elegantno riješili.
Iskreno, nitko nije bio siguran da ćemo ih riješiti, ali su nas Amerikanci iz Race Sencea uvjerili da je pouzdan.
Čak nam je dosta pomogao i kod cilja, jer kad dolazi puno brodova, a cilj je u krmu, onda smo uspjeli i po njemu neke stvari provjeravati.
A broj ljudi na regatnom polju s obzirom na tu opremu i autonomne bove... nismo htjeli puno riskirati, a možda smo bili i malo jači nego šta je optimalno moglo biti. Možda je bilo viška ljudi, ali nismo htjeli riskirati. Htjeli smo biti sigurni da ako otkaže neka od bova da je možemo nadomjestiti klasičnim sistemom.
Ukupno smo imali dva gumenjaka za postavit polje, startni brod i pin. Znači, četiri broda u regatnom polju. Mogli smo bez donjeg gumenjaka, pa koristiti brod s pina, ali eto, zaključili smo da imamo dovoljno resursa pa da ne trebamo šparati.