Startali smo neloše. Prvu bovu smo okrenuli 4. ili 5. onda smo dignuli gennaker koji nismo baš uspjeli napuhati. Onda smo napravili pojalabandu i zavozili put bove i tamo smo ga relativno dobro spustili i zaorcali negdje u prva tri-četiri broda.
I onda smo sve pomalo složili i krenuli puniti tankove i balaste i onda smo išli sve bolje i bolje.
To je sve bilo s flokom i dok smo došli do Vrata bili smo već treći brod. Iz  Vrata  smo  izašli prije Paule koja nas je onda kasnije prošla preko nas.
Mi smo na Pelegrin išli ravno, dok su oni jedrili malo orcanije.
Na Pelegrinu smo opet dignuli gennaker, napravili jednu pojalabandu, spustili ga i prošli kroz Ždrilac.
Kad smo izašli iz Ždrilca opet smo dignuli gennaker i počeli voziti brzo, ali poprilično pojano, čak ispod Vela Luke. Razlog je što je gennaker bio dosta velik, a dosta vjetra za nas, ali bilo smo dosta brzi. Mislim da nam je oko pola sata do 45 minuta prosjek bio preko 12 milja. I to sve nam je bilo s lijevim foilom, dignutom kolombom i bez balasta.
Onda je vjetar počeo padati i davati s prove i kurs nam onda više nije bio dobar pa smo morali skinuti gennaker i dignuti Code 0. Prije toga flok, pa vratiti baštun, zakačiti sve iznova, izvući baštun i dignuti Code 0.
U tim trenucima izgledalo nam je da će nam Dubrovnik proći po provi, jer je vjetar malo okrenuo, a oni su bili šoravento nas i možemo reći da je tad bio u povoljnijim uvjetima.
E, a zaboravio sam reći da nam je u jednom trenutku krcnuo lijevi foil. A prije svega toga kad smo išli put Vrata malo smo produžili balaste i kad se ulilo more u taj dio balasta, a tu su nam botuni za dizanje i spuštanje kolombe, struja nam je prestala funkcionirati.
Onda smo je morali isključiti i to popravljati, tj. isključiti te botune da se ne bi što zapalilo.
To sve je na palubi, tako da smo ostali samo na backup botunima koji su u kabini, a kad jedrimo u dvoje njih nije baš lagano za koristiti.
A kad nam je krcnuo taj foil morali smo i njega malo podignuti, da izviri iznad palube nekih 40 cm da ne bi pukao. To se čulo tako glasno da si odmah siguran da se dogodilo nešto zbog čega  se odmah moraš nešto poduzeti. U tom trenutku foil je bio maksimalno spušten, a podigli smo ga toliko da ta pukotina bude iznad palube.
Kad smo dignuli onaj Code 0 izgledalo je da će Dubrovnik okrenuti ispred nas ali onda je zapuhalo malo jače i tu smo se opet uspjeli dignuti na foil i voziti brzo. 
Zanimljivo je to da smo s Code 0 ponovno uspjeli hvatati velike brzine i izvući se ispred Dubrovnika i u tim trenucima vidjeli smo da nam je najveća brzina bila 16!
Pred samim Sušcem Dubrovnik je išao malo ispod, a mi smo naciljali neku rutu koja nije bila ni blizu ni daleko i s dobrom promjenom nastavili voziti. Naravno, ponovno smo punili balaste i radili sve ostale radnje.
U tim trenucima imali smo opet problema s kolombom, pa nismo mogli virati onda kad smo htjeli, jer su se sad i drugi kontakti - na drugoj strani, smočili... prvo vrijeme  smo još mogli  raditi s donjim komandama, a kad smo virali i napunili gornji balast onda je i to postalo out.
I tako je Dubrovnik virao prije nas, a mi smo ostali nešto visočije za što mislim da se kasnije isplatilo, jer smo išli dosta brzo. Obično nas on na toj dionici prođe i napravi razliku, ali ovaj put smo mi uspjeli doći prije na Vodnjak. Mislim da smo mi ovaj put bili u boljim uvjetima, a i možda smo dobili nešto više brzine na račun povećanog volumena balasta.
Naime, kad je brod došao jedan dio balasta smo zatvorili i nismo koristili, ali nije to sve, ima tu još zatvorenog prostora :)
Kad smo vozili put Vodnjaka bili smo na dovoljnoj visini da ne moramo voziti čistu orcu, pa smo do njega stigli s malo laškanim flokom. Tamo smo dignuli drifter, a Dubrovnik je bio iza nas 2 do 5 minuta... ne mogu točno procijeniti jer smo imali dosta posla.
Put vrata on se malo dizao na zapad, a mi smo vozili malo ispod idealnog kursa i pred samim Vratima pada bonaca i on nam se uspijeva spustiti i doći malo ispred nas na Livku.
Tu je skroz zabonacalo, stali smo jedni i drugi i onda je okrenulo na neki nepoznati vjetar :)
S tim vjetrom smo i jedni i drugi uspjeli proći kroz Vrata. Oni su prošli ispred nas i kako je bio jak kurenat u provu  njih je u jednom  trenutku zakočilo, a mi smo vozili ravno  i tu ih prošli.
I onda dalje kroz Vrata s tim vjetrom, radimo jednu pojalabandu prema zapadu da se odvojimo  od Brača, da nas Brač ne pokrije i izašli van Vrata i ponovno uhvatili taj levanat, počeli puniti balast i nakon dvije minute sve izduši. Tad smo opet morali prazniti balaste i stali neko kraće vrijeme dok nije prebacilo  na tramuntanu s kojom smo onda vozili do cilja.
Stvarno što se nas tiče jedna lijepa i brza regata!

A što smo jeli... Nakon starta, dok jedrimo i ne okrenemo Sušac i namjestimo sve za put nazad obično ništa ne jedemo. Tako da je prva malo bolja hrana tek tada.
Do tad ako uspijemo pojesti to bude neka banana ili Snickers i to je to.
A nakon prvog dijela gdje su bove obično popijemo dvije tri litre vode!

Nas je dosta zezala struja, odnosno mokri prekidači za dizanje i spuštanje canting keela. To se bilo smočilo, pa smo morali isključiti struju i onda iznutra nešto raditi, ali srećom nije bilo puno manovri.
Ali to je gušt tog  broda, moraš ga lomiti cijelo vrijeme i ako ga ne lomiš on je sigurno 30% sporiji.  Kad  ga se gazi on  to vraća jednom lijepom brzinom i to je bilo super.
Pogotovo lijepo je bilo što smo uspjeli s jednim foilom voziti prema dolje. Jedini problem je bio što nismo imali dobar gennaker. Imali smo neki ogromni gennaker s Nube (X-41) koji je za do 5 čvorova i to nam je bilo stvarno preveliko.
Zbog toga nismo mogli voziti dovoljno visoko i on nas je vukao u poju.
Ali išli smo stvarno dobrim brzinama, stalno smo bili između 12 i 15 čvorova. Kad smo se namjestili već smo bili na Vela Luci :)
Rekord smo postavili kod Sušca kad smo se prebacili na Code 0, jer nam je došlo s prove nešto što nismo očekivali i tu smo vozili 16.
A to što nam je naciknuo foil na kraju i nije bila neka velika drama. Jedan nam je naciknuo na Komiškoj, a drugi sad na Sušcu :)
To se dogodilo na gornjem dijelu foila koji je u trupu, a eto, išao sam na to da bude što lakši da ne stavljam nepotrebne slojeve karbona, ali izgleda da sam trebao i na tom mjestu dodati još par slojeva. Očito to sve to treba utvrditi malo ozbiljnije.
Kako sam sad na relaciji Split - Marseilles jer radim meteo analize za Austrijsku reprezentaciju, onda nemam sad vremena za to popravljati, ali je u planu da saniram do Južnodalmatinske kad će s Fatamorganom tamo jedriti Tončica, Crni i ostatak ekipe, a ja ću onda s juniorima u Radialima biti u Irskoj na nekoj regati pa ne mogu s njima ići.
A kao rezime što još reći... Dubrovnik je po jačem vjetru brži... veći su, jednostavniji, duži je 2 metra i on ide... pogotovo kad se jedri dva prsta laško... nemaju patarace.
Sve se okrene u našu korist kad se možemo nasloniti na foil, a do tog trenutka nemamo šanse.

Plan je bio da odmah od početka idemo sa 100%. Bilo je malo manje vjetra pa smo mislili malo pojednostavniti stvar tako da idemo s Code 0 prvu orcu do bove, pa da idemo u krmo s Codeom i do bove, ali kako je pao vjetar prebacili smo se na gennaker. Onda je opet pojačalo, pa smo se vratili na Code 0, tako da smo malo kasnili na startu.
Ali na startu je ispalo odlično, okrenuli smo suprotno od svih, otišli lijevim uzdama pod kraj, okrenuli i na bovu smo stigli odmah iza Elaye.
Zatim smo se dolje sjurili u krmu, tamo zarolali Code i dalje je bilo sve po planu.
Tu dižemo genovu, ispjatavamo glavno, vrlo brzo sustižem oveliku Vismaru i preuzimamo vodstvo.
Polako gradimo razliku i negdje pred Vratima vidimo da se Mate počeo pomalo dizati i ići na Šoltu, ali nama se nije to učinilo potrebnim parirati.
U međuvremenu se vjetar povukao i svi su nam došli u blizinu tu u toj zoni, ali svejedno mi prvi prolazimo kroz Vrata i kad smo ponovno uhitili friški vjetar sve je opet bilo pod kontrolom.
Tu smo probali odrolati Code, ali bilo je previše oštro, pa smo nastavili s genovom do Pelegrina kad se prebacujemo na gennaker.
Zatim prvi prolazimo kroz Ždrilac, prolazimo ga bez problema i nastavljamo dalje s gennakerom u donjoj paraboli prema Vela Luci, pa ćemo se kasnije dizati kad ukrmi.
Plan je bio dobar ali vjetra je bilo dosta i bacalo  nas je u poju, nismo baš mogli držati zacrtani kurs, ali utješilo nas je to da ga ne može držati ni Mate i da njega baca skoro pa prema Šćedru.
Tako smo vozili i planirali izdržati koliko možemo pa ćemo kasnije u krmu, ali ta krma nikako da dođe. Nikako da se prebaci u tramuntanu, već cijelo vrijeme ostalo u maestralu, tako da je stvarno bilo dosta oštro jedrenje.
Mate je skinuo gennaker prije od nas i onda nas je s Codeom ili drifterom probio od ispod.
Onda nas je strah bio i od druga dva velika, Paule i Outsidera, ali oni su se spuštali na nas pa su onda došli u istu situaciju.
Tek pred Sušcem smo skinuli gennaker, ali onda je bilo preoštro i za Code, pa su onda stigli i neki novi refuli i bilo je dosta u bok. Onda prividni vjetar ode dosta naprijed pa treba dizati genovu ili flok.
Uglavnom, Sušac smo prošli drugi, iza Mate. On je potom nastavio jedriti dalje... kasnije smo vidjeli da je to neki drugi vjetar jer kad smo okrenuli Sušac onda smo mi okrenuli, a on je nastavio dalje.
Tu smo ga potom prešli ali kad je napokon okrenuo onda je bio u boljem vjetru i počeo nas je stiskati i prestizati. Mi u tim trenucima nismo nikako mogli držati orcu, već smo stalno padali... nismo više mogli niti u Paklenjake ući već na Pokonji Dol. To se dogodilo i Paoli i Outsideru, u stvari njima je bilo još i gore jer smo se mi uspijevali pomalo penjati na taj njegov vjetar.
Vjetar tad slabi s 18-20 čvorova na 8-12, a ostali su valovi, tako da nam je tu bilo vrlo frustrirajuće jer se on u toj zoni spuštao na nas s većom brzinom i opet nas gazio, a ako padnemo na Pokonji Dol onda smo "pokojni".
Tu smo imali neuspješno dizanje Codea jer se gindac na vrhu zamotao, pa ga više nismo mogli ni spustiti ni dignuti, pa je tu bilo nepotrebnih peripetija.
Nekako smo ga uspjeli spustiti, pa dignuti drifter i onda je opet zapuhalo i nekako smo se uspjeli popeti na Vodnjake.
Tu je ponovno stabilno puhalo i uspjeli smo se refati  i opet smo bili u igri.
Nakon Pelegrina jedrimo blizu jedni  drugih i skoro istovremeno dolazimo do Vrata. Tu smo  vidjeli da on pada i onda smo mi napravili ono što je on napravio nama tamo iza Sušca, dignuli se i na Livci prilično komforno ušli u Vrata kad smo u jednom trenutku vidjeli da se oni i vraćaju,  kao da su udarili u neki kurenat.
Tu smo mislili da je sve  pod  našom kontrolom, ali onda su oni opet uhvatili neki reful i približili nam se i preskočili nas. Uglavnom, tu smo bili stvarno blizu u tim trenucima da smo pričali jedni s drugima i komentirali situaciju.
A kako je noć i sve se čuje onda smo stalno čuli zvukove punjenja i pražnjenja tankova na Fatamorgani, pa kako rade s cantingom...
Kako smo znali da je u tim laganim uvjetima on brži od nas pokušavali smo raditi neke suprotne stvari, pa da se odvojimo od njega.
Onda je zapuhao neki sjeveroistočnjak iz smjera Stobreča i Omiša, skroz suprotno od prognoze, pa smo zapravo po tom vjetru, koji je nestajao, došli do Splita.
Kasnije  u priči s Paulom i Outsiderom, saznali smo da su oni dobili neki vjetar iz vani, tako  da ovog našeg vjetra pola sata ili sat kasnije uopće nije bilo. Oni su do cilja  dolazili  u krmu, pojalabandavali su da bi došli do Splita.
Kad nam je to puhalo znali smo da po tom vjetru moramo stići što dalje možemo jer nakon njega neće biti ničeg dok ne zapuše maestral sutradan poslijepodne.
Tih zadnjih par milja smo se još pokušavali nadmudrivati s Matom, ali oni su brži i ulaze prvi u cilj, a mi nedugo iza njih.
Kako razlika među nama nije bila velika ostalo nam je samo još pratiti kako će stizati ovi iza nas, pogotovo Melges 32 i Jena Q, oni su nam bili glavni konkurenti, a također i mali Melgesi. Ali kad smo vidjeli da se oni još vrte ispred Vrata znali smo da sigurno neće stići unutar par  sati i da imamo pobjedu po korekciji.
Ujutro oko 6 sati čuo sam da je Bambi ušao u cilj. Ušao je oko pola sata nakon vremena koje mu je trebalo da nas sustigne po korekciji, tako da je onda bilo stvarno sigurno da je pobjeda u našim rukama.

Iskreno, čudim se koliko se dugo već dobro držimo protiv suparnika koji imaju canting keel, pogotovo po bonaci. A što reći u vezi ostalih koji su s fiksnom kolombom poput nas...
Melgesi ko' Melgesi su vazda brzi brodovi za poludit. Vismara, ovaj novi veliki brod... prekrasan i brz. Jedno vrijeme bio nam je dosta blizu, ali kad je malo ukrmilo onda smo mu pobjegli. Dok je bila orca i u bok stalno je bio s nama. Mislim da taj brod može postići jako dobar rezultat!
Orca je također bio super s onim svojim malim brodom. Moram priznati da smo se njega i najviše bojali, više nego Melgesa, jer odlično jedri i brz je. On nam je bio orijentir.
Paula, nismo odavno vidjeli na regati. Zadnji  put kad smo zajedno jedrili, to je bilo prije par godina, bila je daleko ispred nas, a sad ove zadnje dvije regate bio je u realnom vremenu iza nas. Da li su oni usporili ili mi ubrzali, to ne bi znao :)
Svakako je Paola moćan brod i mislim da je trebao biti brži od nas.
Outsider je također sigurno brži brod od nas, ali također znam i to da Eugen i posada prvi put jedre u dvojcu. Rezervirano su krenuli, a i rezervirano jedrili. Mislim da su ostvarili stvarno dobar rezultat s obzirom da su prvi put u doublehanded kombinaciji. Mislim da oni imaju najviše šansi da prvi uđu u cilj na nekom od idućih Sušaca.
J 111 i Desabota, oni su nam redovita prijetnja kad jedrimo po premjeru. Po realnom vremenu smo nešto brži od njega i vazda nam je tu negdje za petama. Uvijek je pitanje da li smo im dovoljno pobjegli, a on i Ivan su vrhunski jedriličari i često je samo pitanje sreće hoće li netko stati u nekoj bunaci ili netko uhvatiti neki bolji reful.

Prvi put smo zajedrili na Sušcu s ovim brodom, još nam je nov. Za ovu sezonu smo ga opremili koliko smo mogli. Za regate još nije najspremniji, ali eto, nije loše.
U regatu smo ušli konzervativno. Jedrili smo i s manjim jedrom da nemamo problema s pataracima.
U principu smo se išli družiti... nismo ni ispraznili tankove s vodom, ali htjeli smo biti dio flote, družiti se.
A onda smo skužili da ovaj brod možda može i dobiti Sušac :)
U nekim uvjetima idemo lijepo i za dogodine ćemo se sigurno više natjecateljski pripremiti i ići  na malo ekstremnije jedrenje, ovaj put je bilo baš malo više đitaški.
Nakon starta smo se stvarno zagrijali za regatu, kao i svi, ali treba biti iskren i reći da stvarno nismo pripremali ni brod ni sebe za regatu.
Šteta za neke propuštene stvari, to smo sami krivi. Ipak ni ja ni Luka nemamo iskustva u jedrenju s gennakerom u dvoje, pogotovo s onim s više od 200 kvadrata :)
Tjedan dana ranije, na Komiškoj regati, uspjeli smo ga iskidati dva puta jer je posada bila neiskusna, tako da smo zbog svega toga izabrali konzervativni pristup. To je bio i razlog zašto smo odgađali dizanje u Paklenjacima  i tu smo zapravo izgubili priključak za oko 4 milje.
Dalje smo tu distancu održavali do Vodnjaka. Tad su prva četiri broda dizalo lijevo prema Visu. a mi smo imali neki drugi vjetar koji nas je bacao na istočnu stranu Paklenjaka.  Još smo tu držali priključak, ali nije to više bilo to, pogotovo kad smo upali u bonacu u Hvarskom kanalu, ispred Splitskih vrata. Ovo je velik i težak brod i kad stane i zalijepi se nema tu pomaka. Ne može se napuhati ništa, plus što smo imali samo teška jedra i nismo imali nikakav klasični drifter. Ostali brodovi koji su stizali malo zapumpaju, zarolaš, kreneneš nekako, puno su pokretniji... tu su nas isprolazili, ali sve u svemu je bilo super.
Definitivno moramo još trenirati jer sile su ogromne, ne smijemo sebi dozvoliti da nam lantina preleti kao na prvoj bovi :) pa pojalabande... nije to kao u manjem brodu pa ti nešto s rukom to usporiš i potegneš...

Startali smo odlično, bovu od orce smo okrenuli prvi i  kad smo se spuštali na donju bovu mislio sam da ćemo s drifterom ići dalje. Međutim, kad smo bili na bovi kažem Kurti da idemo u pojalabandu, a on da koja pojalabanda, spuštaj ovo i diži genovu.
Onda je bilo, pa kud tako, mogli smo se ranije spremiti... uglavnom taj smo mali nesporazum brzo riješili... a i na bovi od orce smo imali nesporazum - s koje strane je treba okrenuti :)
jer ni  ja ni on nismo bili 10 godina na regati.
Kad smo okrenuli te dvije bove sve smo zavozili super. Ali onda je trebalo spustiti taj zarolani drifter. To sam ja otišao na provu i dok kad sam ga spustio skužio sam da sam "umra", da sam gotov.
Sva sreća, tako smo vozili sve do Paklenih, ali na Punti Pelegrina dočekala nas je odluka da li dizati genaker. Mislim, nije njega problem dignuti, već tko će 240 kvadrata spustiti!
Onda je bilo hoćemo-nećemo, hoćemo-nećemo, pa je stalo na "nećemo", jer s njim ćemo upasti u problem na Paklenim. 
Zato smo taj dio odradili s drifterom i dok smo se tako spuštali tu nas je prošla Fatamorgana. A u kanalu u Paklenjacima nas je još prošla i Paula.
Nakon Paklenjaka nastavili smo s drifterom, ali onda smo nakon par milja skužili da možemo dignuti genaker, pa ćemo  na Sušcu vidjeti što ćemo s njim.
Uglavnom, to nam je sve prošlo super, a na Sušcu smo ga čak i iznenađujuće lagano spustili.
Nakon Sušca nas je čekala orca. Nas je bacalo dolje, a ostali su manje više svi uspjeli izorcati Vodnjake, dok je nas vuklo točno kroz Stipansku, što je bilo dosta rizično. Tu je dosta usko i sigurno nas je tu čekala virada i to noćna s 3 metra gaza. Stvarno opasno.
Uglavnom, to smo sve izviravali i prošli i sve je bilo dobro do Pelegrina, a problem nastaje na polovini kanala prema Vratima kad vjetar počinje padati.
Tad smo obratili pažnju na dva broda koja su bila ispred nas i primijetili smo da ih kurenat nosi prema nama. Bilo je očito da i nas to čeka, pa smo onda odlučili to zaobići i u širokom luku ići na Šoltu. Međutim, to su sve mali brodovi kojima je bio dovoljan mali povjetarac. Oni su prošli, a mi smo se zaustavili.
Tu nas hvataju drugi mali, lagani brodovi koji su bili iza nas i tu nas svi prolaze.
Kad smo krenuli kroz Vrata to je bilo s nekim burinićem i imali smo konstantnu brzinu od oko jednog čvora.
I na kraju smo s tim burinićem stigli i do cilja.
A kasnije kad smo raspremali brod bio sam gotov! Mislio sam da ćemo otići malo na regatu, malo jedriti, zabaviti se, ali to je veliki brod, velika jedra, velike sile, a nas dvoje.
Ali sve u svemu regata je bila super i stvarno smo guštali!

Start je bio dosta zafrkan, startali smo relativno konzervativno s obzirom da je bilo kratko polje i duga ruta ispred nas tako da nismo se htjeli umarati odmah na početku. Međutim, osjetili smo taj dric u lijevo, očistili se po sredini, još jednom okrenuli lijevo i napravili veliki pomak u plasmanu jer smo nakon onako lošeg starta do prve orce stigli kao treći.
Po lijevoj strani nas je samo prošla Vismara, a po desnoj nas je prošao Dubrovnik... on je jedini došao po desnoj strani dok smo mi ostali bili na lijevoj.
Nakon toga nismo htjeli dizati spinaker zbog velike gužve i umaranja na toj kratkoj udaljenosti, već smo to prejedrili s Jib 0. Unatoč toj konzervativnosti bovu od krme okrećemo četvrti ili peti.
U nastavku je, taman po našem guštu, zapuhalo 10-12 čvorova friškog zapadnjaka i bilo je samo "gas, gas" do Vrata i to bez zastajkivanja.
Ispred nas su bili Dubrovnik, Vismara, Fatamorgana i Paula, a tek iza Vrata prolazi nas Outsider.
Kad smo došli do Hvara odlučili smo se proći kroz Ždrilac. Tu smo dignuli spinaker A2 i odmah jurnuli prema dolje i tako smo u koloni nastavili dolje.
Ždrilac je bio nezgodan i koliko sam vidio, prvih dva, tri broda su ga prošla bez spinakera i s flokovima i vjetar im je ponovno došao s krme, a mi smo zariskirali sa spinakerom i prošli.
Ispred nas je bila duga downwind etapa za koju smo očekivali da će nam odgovarati, tako da smo se držali strane do Vela Luke, jer smo pretpostavljali da će zapuhati neka tramontana.
Međutim, kako je odmicalo poslijepodne primijetili smo da vjetar ne dricava desno, već lijevo, pa smo se pred Sušcem našli malo preoštro, pa smo tu morali jedriti s jibom i s Code 0.
Nakon toga nam je slijedila orca tijekom koje smo se cijelo vrijeme nadmudrivali s Mataranom 32, dok je iza nas bio Yunnac, a do njih je bila Jena Q... to je bilo oko pola milje do milje iza nas.
Tu je puhalo 6-7 čvorova nekog zapadnjaka ili noćne tramuntanice i nalazili smo se u skupini brodova koji nisu uspjeli izorcati na Paklenjake, već smo morali opet ići na Ždrilac.
U Ždrilac ulazimo s oko milju prednosti pred Mataranom.
Do punte Pelegrina lijepo smo jedrili s konstantnim pritiskom od 3-4 čvora, ali tamo stižemo u krivo vrijeme i zacoketajemo na dvadesetak minuta. To je Mataran skužio i zaobilaze nas skroz lijevo, uz Paklenjake i jure dolje.
Ali mi nismo odustajali jer smo vidjeli da dolje nema vjetra i da će još biti svega u Vratima.
Do Vrata stižemo s pritiskom s lijeve strane i stižemo bez stajanja i mislim da smo tu koristili A1.5 i s njim ulazimo u Vrata.
Tu bila bonaca i do Mrduje se uspijevamo približiti Mataranu, a onda su iza nas stigli još Jena Q i Yunnac i onda je krenula velika borba.
U to vrijeme prvi su već bili u cilju, a mi smo bili zadnji koji su uhvatili taj pritisak s kojim su oni završili. Očekivao se neki levantin, ali je dolazilo više po krmi. Od punte Brača, pa do Splita jedrenje je trajalo 3-4 sata... malo krenemo mi, malo Jena, malo Mataran...
Na kraju Mataran ulazi 9 minuta prije nas, pa onda desetak minuta iza nas Jena.

Na Sušcu smo bili Igor i ja. Njemu je to bio prvi Sušac, a meni treći, ali meni prvi na kormilu, tako da sam bio dosta uzbuđen po tom pitanju.
Prva dva puta bio sam s Arhimedom, a jedrio sam s Lovrom Peovićem i Damirom Bulićem, a ovo je sad bilo prvi put s Outsiderom.
Zbog tog neiskustva i velikog broja brodova i relativno kratke startne linije odlučili smo ići konzervativno, maknuti se skroz. Znali smo da ih sviju možemo kasnije pohvatati kad se krene prema Vratima.
Pred bovom orce, kad smo je trebali okrenuti, imali smo problema s canting keelom... keel nije okrenuo, pa smo se prevrnuli i nikako se izvući iz toga. Pa se prova okrenula u vjetar... ono, generalna katastrofa. Stajali smo tamo deset minuta!
Kad smo stigli gore bili smo pri sredini flote, a na kraju smo bovu okrenuli doslovno zadnji!
Na idućoj bovi bili smo predzadnji, a kroz Vrata prolazimo četvrti ili peti, tako da smo prošli sve one koje smo i planirali.
Brod se s nas dvoje ponašao vrhunski. Dan prije smo prijavili bez tankova, ali kad smo vidjeli da će vjetra biti poprilično onda smo u zadnji čas prijavili da ćemo koristiti i tankove. Oni nas naime dosta penaliziraju, oko 5, a možda čak i 10% jedrenog vremena.
Uglavnom, taj potez je bio pun pogodak, jer da nismo baš bi nas ubilo. Istina je da imamo canting keel, ali bez tankova bi stvarno bili dosta sporiji.
Nakon Vrata smo krenuli hvatati ove ispred nas. Za razliku od njih, što su išli kroz Ždrilac, mi smo odlučili ići okolo. To nam se pokazalo dobrim potezom, a jedina stvar koju smo pogriješili bilo je ono što inače svi govore - da se treba što više spuštati na Vela Luku, jer kasnije vjetar ukrmi i da ne budeš pre spor - a na kraju se to pokazalo greškom. Trebali smo ići direktno na Sušac, kako nas je vjetar nosio. U tom kursu smo prema njemu jedrili s 12-13 čvorova, a kad smo se ispođavali brzina bi padala na 9-10.
A u čemu je bila stvar... par milja pred  Sušcem je vjetar okrenuo iz vani. Da se nismo spuštali, već da smo išli direktno na Sušac možda bi ga čak i prvi okrenuli.
Tako je kako je, došli smo na krmu Pauli i Sušac obilazimo kao četvrti. Zatim smo se počeli spuštati i prestigli Paulu pred Ždrilcem.
Onako u noći bilo je vrlo zeznuto proći tim kanalom! Nije bilo ni mjesečine, baš je bilo ful zeznuto. Prošli smo možda na 3 do 5 metara pred Paulom. Oni su nam onda upali u šiju, pa su morali okrenuti baš u samom Ždrilcu.
Onda smo došli do onog malog otočića poslije Ždrilca. Prolazili smo na desetak metara od obale i sve sam kontao "valjda nam neće okrenuti u nos". E, ali onda se to dogodilo. Morali smo virati, ali nam je gindac od Code 0 zapeo i nismo mogli napraviti okret, stegnuti genovu, pa smo tamo plutali dok to nismo riješili. Po noći, po mraku...
Tu smo opet izgubili od Paule i sustigli smo je tek u Vratima i taman je krenula muka po toj zadnjoj dionici između Vrata i Splita.
Sigurno smo tri puta s njima mijenjali vodstvo... a onda pedesetak metara pred ciljem dođe nešto s krme, što nisam primijetio. Do tada sam ih nastojao zatvarati, da nas ne mogu proći, ali tu nas prolaze.
Potom oni stižu na desetak metara od cilja i staju. Tu sam ih htio zaobići, kontao sam da ćemo malo zapođati i proći ih s one strane od luke i tu smo onda i mi stajali 5-10 minuta na desetak metara od cilja. Njima je nešto malo puhnulo i oni ulaze u cilj. 
Mi smo tu stajali na pet metara od cilja i doslovno da sam tri puta zapenicao ušli bi i mi, ali nas je kurenat vratio vani. I na kraju ulazimo u cilj tek dvadesetak minuta nakon Paule!
Stvarno zanimljiva regata i užasno veliko iskustvo. Baš sam bio i sretan i ponosan i drago mi je što sam bio.
A Igor je bio top topova! Sve što sam želio on je sve vrhunski odradio. Bio je i proaktivan... ono što je i najvažnije, bio je sistematičan, ono što ja nisam :)
Ja bi okret odmah, ali on bi rekao idemo presložiti konope... baš ona sistematičnost koja meni fali, jer ja sam eksplozivan i stvarno me je držao pod kontrolom :)
I moram reći da jedva čekam dogodine i novi Sušac!
Dubrovnik i Mate, to je stvarno van serijski kako su odjedrili regatu i stvarno im skidam kapu, stvarno fenomenalno.