Svjetska prvenstva mladih ili u originalu - Youth Sailing World Championships, organizirala su se Nizozemskoj u Haagu od 10. do 14. srpnja, a Hrvatska je imala jednu od svojih brojnijih reprezentacija, pa su tako CRO jedra bila zastupljena u flotama 420 Open, 420 djevojke, Formula Kite za djevojke, ILCA 6 za momke i djevojke, te IQFoil u muškoj konkurenciji.
S obzirom da je ovo natjecanje koje je organizira World Sailing s Allianzom kao glavnim sponzorom, natjecatelji su trebali samo doći i zajedriti. U Nizozemskoj su ih dočekale jedrilice, jedra, peraje, kormila, a ovisno o klasi mogli su sa sobom ponijeti eventualno samo sisteme s konopima, ovisno o klasi, dok npr. kod klase 420 smiju donijeti samo svoje trapeze, škote i škotine.
Što se tiče uvjeta na moru oni su bili izrazito teški zbog elemenata na koje naše posade nisu navikle na Jadranu. Kako je lokacija Haaga na Sjevernom moru i nalazi se s desne strane kanala La Manche tako je i značajan utjecaj Atlanskog oceana na taj akvatorij. Pri tom se najviše misli na izmjene plime i oseke koje su značajne a samim tim su i prateći kurenti vrlo važan element koji treba uzeti u obzir prilikom jedrenja. To se kasnije i pokazalo u praksi, pogotovo kad vjetar nije bio dovoljno jak. Više o svemu, a s posebnim osvrtom na posade u 420, ispričao nam je Donat Jakovčev koji se u Haagu nalazio u ulozi vođe puta:
Službena jedrenja na Svjetskom prvenstvu trajala su šest dana, a nakon dolaska svi natjecatelji imali su na raspolaganju i jedan trening dan s trening regatom. Jedrilo se na pet različitih polja. Na nekima su jedrile po dvije klase, dok je polje za 420 bilo samo za njih jer su posebno jedrile miješena posade, a posebno samo djevojke... ujutro bi odjedrila jedna skupina, a poslijepodne druga, pa bi se idući dan zamijenili.
Obje flote 420 koristile su iste jedrilice. Nakon što bi jutarnja flota završila s jedrenjem vratila bi se na kraj, a jedrilice bi preuzeli ovi što su jedrili poslijepodne, a jedino što su mijenjali bili su trackeri koje su imali odvojeno, svaka posada svoje. Jedino se četvrti, peti i šesti dan, da bi se uspio odjedriti cijeli predviđeni program, organizatori su s tri velika gumenjaka dovozili "popodnevne" posade na polje i na regatnom polju bi se napravila zamjena posada.
Jedan dan smo imali tako mnogo kurenta, a tako malo vjetra da su sat vremena svi jedrili u kurenat i praktički stajali pored nas koji smo bili na sidru. Brzina kurenta bila je preko 50 metara u minuti, što je za naše pojmove stvarno ogromna brzina. Iskreno, u tim trenucima bilo je nekakvo zatišje i taj kurenat je stvarno dolazio do izražaja i tada se nije jedrilo. To je bilo nakon što je odrađen jutarnji turnus... djevojke su odradile jutarnje regate, a mixevi su čekali na start.
Prvi dan kad smo stigli opremali smo brodove, drugi dan smo imali probnu regatu i treći dan krenula je regata.
Treba napomenuti da World Sailing osim jedrilica organizira i smještaj za sve sudionike. Ove godine bila je riječ od oko 450 što jedriličara, što trenera, a smještaj je bio otprilike 6 km udaljen od kluba.
Ta udaljenost iskorištena je za promoviranje nizozemskog načina života, tako da su svi na korištenje dobili bicikle i imali pred sobom oko 25 minuta bicikliranja što iz hotela, što natrag.
A po pitanju prehrane bio je organiziran doručak, lunch paket i večera.
Regatno polje za 420 bilo je u štap polju, s tim da je cilj bio pod kutem od 45° u odnosu na posljednju oznaku, prema brodu RO-a.
Akvatorij u kojem se jedrilo bio je dosta plitak. Prosječna dubina bila je oko 15 metara i začin svega bila je promjena plime i oseke, odnosno promjena kurenta svakih 5 sati. Potom bi došlo do izmjene smjera koja je trajala oko sat vremena. Problem bi bio kad bi se to dogodilo za vrijeme trajanja regate pa bi se poremetila cijela koncepcija jedrenja.
Posebno teško kod takvih kurenata je kako pravilno pogoditi layline... ako cijelo vrijeme gađa u desni kvartir broda onda moraš paziti da ne odeš previše lijevo jer ćeš previše preorcati bovu.
Puhalo je uglavnom iz zapad - sjeverozapad... 11-16 čvorova, pa 5-8 da bi se kasnije diglo 11-16...
Mislim da je našima najizazovnije bilo ono čega nema kod nas, a to je val od swella, taj oceanski val koji nije smjera poput vala kojeg stvara vjetar. Ponekad se znalo dogoditi da je val od swella u nekim trenucima bio brži od vjetra.
Inače, trener ekipe u 420 je Karlo Krpeljević koji ovog puta nije išao s našim posadama jer ga je uhvatila korona, pa sam ja nenadano uskočio na njegovo mjesto. Tako da tu djecu znam samo iz kluba i što bi ih vidio tu i tamo kako jedre. Bio sam apsolutno "vanjski suradnik" i padobranac, tako da su trimanje brodova momci i djevojke sami odradili, Karlo je stalno bio na telefonu, ja bi mu slikao što nas je zanimalo i onda bi on dao svoju procjenu da li je to dobro ili ne... tako da je bio najbolji primjer upotrebe modernih komunikacijskih tehnologija u ovako neplaniranim situacijama.
Tako da se moja uloga prvenstveno bila motivirajućeg karaktera i pomoći u svim ostalim pogledima poput praćenja izmjena kurenta, davanja mojih procjena itd. ali u svakom slučaju treba napomenuti da su njihovi treneri Karlo Krpeljević i Josip Golem napravili ogroman i vrhunski posao, jer momci i djevojke bili su stvarno spremni!
Ni u mix ni u ženskoj konkurenciji se do zadnjeg dana nije znalo tko će dobiti medalju, a kamoli tko će dobiti koju. Nitko nije imao sigurnu medalju!
Mix posada, Ema i Leon, prva je jedrila posljednjeg dana i u posljednji plov ušli su s petog mjesta u generalnom poretku. Plan za taj dan bio je jednostavan... ide se na prvo mjesto, a ako se bodovi od ranije uspiju posložiti i netko od konkurencije napravi neku grešku možda se desi neka od medalja. I oni na zadnjem plovu Svjetskog prvenstva naprave start na lijevim uzdama svima po provi! Mislim, nije baš da je to uobičajena praksa da se tako starta na posljednjem plovu tako važnog prvenstva, ali to je i pokazalo jednu dozu pristupa da se išlo na sve ili ništa.
Geometrijski, što se tiče kurenta, start na pinu bio je bolja opcija, ali u trenutku starta došao je reful na desnu stranu linije pa su Amerikanci koji su dobro startali uspjeli su našu mix ekipu ubrzo prestići.
Jedni i drugi su držali poziciju do kraja i stvarno je bila vrhunska regata. Također treba reći da se Amerima stvarno posrećilo, jer su Izraelci kojima je inače najslabiji rezultat bilo 12. mjesto, trebali u cilj ući lošiji od 13. I u tom plovu totalno su slabi, padaju na 15. mjesto i kad su vidjeli da ne mogu ništa odustaju od jedrenja... i tako je zlato otišlo u Ameriku, srebro u Izrael i bronca u Hrvatsku.
Nakon njih, poslijepodne, Petra i Noela idu na more. Startale su lijepo, čisto i stigle prve na prvu bovu i nastavile tako do cilja. Ali jednako kao i kod mixeva, drama je trajala od starta do cilja. Kombinacija bodova je bila takva, a trackeri su na osnovi trenutnih pozicija u tom posljednjem plovu i bodova iz prethodnih plovova, stalno izbacivali trenutni poredak i naše djevojke su u jednom dijelu regate čak bile i srebrene. Međutim, Njemice i Španjolke odrađuju baš ono što bi trebale i na kraju djevojke na drugom i trećem mjestu završavaju s jednakim brojem bodova, dok je naš dvojac završio četvrti sa samo jednim bodom više.
Koje konkretne bodove su osvojili Ema Samaržija i Leon Scheidl možete pronaći na ovom linku, dok su bodovi Noele Petešić i Petre Gambiraže na ovom linku. Inače, mix flota se sastojala od 23 posada, dok su djevojke jedrile u konkurenciji 21 posade.
Idući dobar rezultat imala je naša predstavnica u klasi ILCA 6, riječ je o Petri Marendić. Njena flota brojala je 56 imena, a njoj je u ovoj konkurenciji brončana medalja pobjegla za samo 5 bodova.
S obzirom na prosjek rezultata u drugom dijelu natjecanja i samo sedam odjedrenih plovova, moguće je da bi Petra stigla do medalje da se odjedrio kompletan program. U svakom slučaju, sigurno joj je najveći problem regate bilo UFD iz četvrtog plova. Da je umjesto njega bio neki "normalan" rezultat možda ne bi trebalo žaliti za neodjedrenim programom... Dio rezultata ženske ILCA 6 flote nalazi se na ovom linku.
Muška ILCA 6 flota bila je najbrojnija. Ukupno je jedrio 61 jedriličar, a u ovoj floti predstavljao nas je Antun Tomašević. I dečki su odjedrili kraći program, odnosno sedam plovova, a Antunove oscilacije imale su stvarno veliku amplitudu. Rezultati su mu u rasponu između 3. i 28. mjesta što mu je na kraju osiguralo plasman na 13. mjesto. Dio rezultata ove flote možete pronaći na ovom linku.
Što se tiče surfera, svojim nastupom definitivno mora biti zadovoljan i mladi Ian Anić. U konkurenciji od 31 jedriličara, nakon 11 odjedrenih plovova osvojio je 17. mjesto. Desetak bodova dijelilo ga je od plasmana za par mjesta visočije, ali dva rezultata s maksimalnim brojem bodova učinili su svoj dio posla i da njih nije bilo sigurno bi bio vrlo blizu, ako ne i unutar najboljih deset.
I za kraj je ostala naša predstavnica u IKA Formuli Kite - Marija Dolenc. Ova flota bila je najmalobrojnija, samo njih devet, a Marija na kraju zauzima sedmo mjesto.
Zanimljivo je da su se ove djevojke stvarno najedrile jer im se bodovalo ukupno 18 plovova! Međutim, analiza njihovih rezultata stvarno je interesantna. Samo jedna djevojka, pobjednica, odjedrila je sve plovove. Iduće tri su imale po dva DNC-a ili DNF-a, dok su posljednje dvije imale samo dva završena plova, a naša predstavnica samo tri. Šesta jedriličarka odjedrila je samo 33% prvenstva, a petoplasirana ipak nešto više.
U svakom slučaju mislim da je ovo dalo dosta materijala za analizu voditeljima ove klase u WS-u.
Inače, kompletne rezultate cijelog prvenstva možete pronaći na ovom linku.
Da ne bi ispalo da je u Nizozemskoj bilo samo ozbiljno pobrinuli su se organizatori koji su za sve sudionike organizirali prigodni Bingo, a naša ekipa bila je više nego sretne ruke :)
Foto: Donat Jakovčev
Naslovne foto: Donat Jakovčev - privatna arhiva
