U nedjelju 25. srpnja Zlarinjani su nakon prošlogodišnje Kovid pauze organizirali svoju regatu tradicionalnih jedrilica, a s obzirom na vremensku prognozu skoro je i ovaj termin bio prekrižen, međutim sve je prošlo u najboljem redu, a što i kako se događalo u svom stilu ispričao nam je tajnik YC Zlarin.

Evo nakon godine pauze održana je šesnaesta regata gajeta leuta i kaića „Latinskin idrun na kureja“.
Regata je ove godine organizirana pod okolnostima koje su zahvatile cili svit i za cilo vrime organizacije nad nama je visila mogućnost zabrane organizacije regate.
Ka da to nije bilo dovoljno prognoza je bila olujno jugo i bili smo svjesni mogućnosti da veliki dio naših prijatelja s Murtera, ukoliko se prognoza ostvari, neće biti u mogućnosti doći na regatu.
Naravno da se prognoza ostvarila i uz jugo na udare do 40 čvorova na regati se okupilo 13 hrabrih posada.
Nakon druženja na Marinovoj rivi uz pismu, piće i spizu, u tri ure se krenilo sa Šarine rive starton sa lancane po krmi.
Ruta regate je bila maksimalno skraćena i sastojala se od obilaženja plići Reženika i bove isprid kanala sv. Ante te povratka u Zlarin.
Nakon regate regataši su napojili žedna usta i napunili svoje štumke i pomalo se uputili doma.
Jugo je u međuvremenu naravno skroz palo.
Pobjednik. E ove godine svih 13 posada za nas su pobjednici.
Fala svima šta su došli, a i onima ki su tili a vrime in jednostavno nije dalo.
Vidimo se dogodine.

Renato Ljuba, YC Zlarin

Foto: Renato Ljuba

Za one koji nisu upoznati s terminom "start s lancane", to je najzornije prikazano na gornjoj fotografiji. Princip je da se sve gajete, leuti i kajići krmom vežu na rastegnutu "lancanu" i u trenutku kad je signaliziran start da se odvežu i otvore svoja jedra.

S obzirom na jugo koje je puhalo ove godine nije bilo potreba za dodatnim usidravanjima jer su sve barke stajale direktno niz vjetar i kad se uzme u obzir to i broj sudionika ovo je sigurno bio jedan od najležernijih starteva u posljednjih par sezona.

Ranijih godina ruta regate bila je znatno dulja, ali i prilagođena maestralu. Vjerojatno bi i ove godine program bio jednak, ali izlazak u prostor između Zlarina i Obonjana po spomenutim vremenskim uvjetima definitivno nije dolazio u obzir. Tako da je skraćena ruta bila nužnost, a sigurno da je i u zavjetrini koju je Zlarin stvarao, svejedno bilo dovoljno uzbuđenja za priče koje su se raspredale na druženju iza regate.

Naslovna foto: Gec Vukov Colić

 

Back To Top