JK Labud odradio je posljednju regatu svog Festivala. Naravno, riječ je o Viškoj regati, eventu na kojoj sudjeluje ogroman broj  jedrilica, a jedri se na jednostavnoj ruti koja povezuje  Split, Splitska vrata i luku Vis.

Iako je ruta jednostavna, Splitska vrata regatu uvijek naprave zanimljivom, a da je tako bilo i ove godine i da su se tamo većini posada ponovno promiješale karte, možete pročitati u izjavama kormilara pobjedničke posade po ORC-u . ukupnim pobjednicima regate, te kormilara najbrže posade u regati po klasičnom Openu.

Ali prije toga nekoliko generalija. Na popisu sudionika bila je 151 posada, a plasman je dobilo njih 113, a od toga je 17 posada jedrilo po ORC-u.

S obzirom na dijametralno suprotne uvjete koji su vladali u prvoj i drugoj etapi stvarno je bilo teško očekivati da će iste posade koje su po ORC-u bile najuspješnije u prvoj etapi biti jednako uspješne i u drugoj. To se potvrdilo u finalnim kalkulacijama. U prvoj etapi po ORC-u pobjedu odnosi posada jedrilice Dubrovnik - Enavigo 38 s Denisom Vukasom za kormilom, dok je na povratku pobjedu odnijela malena Sara - Elan 31 s Vladom Kranjcom za kormilom. Međutim, najbolji prosjek imali su momci na Saloni 38 - Coral VII kojima je instrukcije davao Željko Šimičić. Oni su u prvoj etapi završili 5. a u drugoj 3. i to im je dalo prednost od tri kaznena boda ispred drugoplasiranog Sharka Janeza Goreca, odnosno četiri ispred trećeplasiranog Dubrovnika.

Ovo je bila zanimljiva regata s različitim uvjetima. Prvi dan bilo je dosta juga. Mi smo super odjedrili, ali brod je takav da u uvjetima  kad je inkrmalo nismo mogli doći u poluplaning kao neki naši konkurenti.
Startali smo negdje na sredini linije s prvim kratom i tricom.  Bili smo u grupi brodova gdje su tridesetosmice i četrdesetke u principu vrlo mali brodovi, ali start je ispao jako dobar i mi smo se baš dobro provukli. Naoko milju pred Mrdujom bila je bonaca i imali smo brže brodove ispred sebe kao špije, tako da nismo puno izgubili kad smo stigli do bonace u Vratima.
Do tamo smo vozili kroz sredinu i kad smo prišli Vratima bili smo između Mrduje i Šolte, u stvari malo više Šolti.
Kasnije bilo sve ono... tercarol, pa ponovno dizanje jedra kad je krenulo prema levantu. Na milju dvije od Vodnjaka ponovno full jedro i trica. Tu nam je Vjetra maksimalno bilo do 27 i to ponajviše ispred Visa.
Tako da je to što se tiče prve etape, tu se nema što više reći... čisto jugo pa levanat.
A druga etapa... start skoro pa na pinu. Odlučili smo voziti donju stranu, donju parabolu. Očekivalo se padanje vjetra, a možda i prije toga da će doći do okretanja prema oštrinu koji je zakasnio u odnosu  na naš dolazak u Vrata.
Start je ponovno bio trica i puno jedro. Na milju od Vodnjaka, kad je pao vjetar na 13-14 čvorova, dižemo drifter. Tu ponovno idemo na donju parabolu, okrenulo je malo prema levantu, zaoštrilo. Ulazimo u Vrata gdje nas oko Mrduje čeka dosta brodova zbog bonace.
S lijeve strane bila je bonaca,pa smo okrenuli desno prema Bobovišću gdje su se vidjeli razovi vjetra.
Tu su nam bili i konkurenti. Mr.J je prošao šoto Mrduje, Mareus koji nam je isto interesantan i iz naše grupe, došao je dosta iza nas u vrata. Ostao je nekako po sredini lijevoi tu se izgubio i tu se nastavila borba s J0 i s drifterom kao glavnim oružjima.
U tim trenucima provukao se oštrin i počeli su dolaziti brodovi koji su nam bili po krmi jer smo bili u slabijim uvjetima.
Onda se prebacujemo na spinaker i prolazimo puntu Gomilice i vozimo sredinu prema Splitu. To mi se često po oštrinu pokazalo najbolje... dvije pojalabande i to je to...
Dvije - tri milje pred ciljem pokrivamo Mareusa i čisto taktički još i Desabotu na Mr.J.
Milju do milju i pol prije Splita ponovno je izbonacalo. Bila je jedna rupa s vjetrom, a poslije nje je ponovno puhalo, ali sa zapada... znači s oštrina na maestral.
Tu smo dijelom koristili drifter, a onda i spinaker.
I za kraj nas je dvjestotinjak metara pred okretom prošao Mr.J. Po tako laganijim uvjetima on je osjetno brži i eto to je to.
Onda je krenulo računanje. Znali smo da smo u drugoj etapi po premjeru trebali pojesti konkurenciju u vidu brzih brodova, ali sumnjali smo što će biti sa sporim brodovima koji su dolazili s vjetrom.
Definitivno se moram zahvaliti posadi na izvrsno odrađenoj regati. Inače s nekima od njih jedrim više od 30 godine i ovo nam je sigurno jedna od dražih pobjeda!

Željko Šimičić, Coral VII

Kompletne rezultate po ORC-u možete pronaći na ovom linku.

Što se tiče Opena, tu je bila velika gužva. Uglavnom su na vrhu bile jedrilice koje su svoje ambicije pokazale i na Mrdujskoj regati. Dvije čije se jedrenje pozorno pratilo i ovog puta bile su Polet Furioso i Stravaganza s tim da je Stravaganza i ovog puta bila bolja.

U prvoj etapi Polet je prvi dohujao do cilja, ali na povratku je Stravaganza iskoristila sve svoje adute i nadoknadila zaostatak iz prve etape i po jedrenom vremenu bila jedrilica koja je najbrže prejedrila kompletnu rutu. Da bi cijela priča bila zanimljivija pobrinula se posada TP52 - Generali koja je također bila brža od Poleta u drugoj etapi, pa se po Openu ubacila na drugo mjesto.

A u nastavku možete pročitati kako su Dubrovčani na Stravaganzi došli do svoje druge ovogodišnje pobjede na Labudovom festivalu jedrenja.

Bilo je ludo i nezaboravno. Prvi dan bilo je šiloka. Izašli smo vani na start, armali brod... Ja sam došao dan ranije u Split i zamijenio lock koji nije dobro radio, to sve popravio, stavio nove lastike i bilo smo spremni za start.
Prije strta odlučili smo uzeti ruku krata, jer nam se parilo da dobro puše i išli skratiti. Ali... kako smo radili oko tih stvari dan ranije vjerojatno nismo dobro namjestili duljine konopčića, pa nismo mogli zalockati lock na kratu.
Onda je bilo oko toga povuci - potegni i na kraju smo na startu kasnili sigurno 2-3 minute, tako da smo startali zadnji od zadnjih.
Ali onda smo se ispalili full gas i do Gomilice stigli i Matu i oba TP-a i Tutu i s njima ušli u Vrata.
A tamo nas je uhvatila bonaca. U stvari tamo je puhao kao nekakav levanat s kojim je Mate otišao pod Brač i vozio pravac na Mrduju, a još ispod nas put Šolte bili su Tuta i TP. U tim trenucima činilo mi se da Poletu ide bolje nego gore Mati i kako je počelo dolaziti skroz s krme odlučio sam ići prema njima i zatvarati ih. Međutim, pojalandao sam možda 100 metara predugo i nisam odmah zatvorio Poleta jer sam htio uspostaviti kontrolu nad ostalima i pustio sam ga i onda pojalabandao. Ali onda Polet s nekim privatnim vjetrom dolazi na Mrduju i izlijeće van bar 5-6 minuta prije mene.
U isto vrijeme odozdol s kontra strane, sa Šolte, provlače se Scorpio i Outsider i Slovenci. A s gornje strane Mate se provukao skroz do Milne i onda s nekim razom se spušta do nas i tako da mi s Matom zajedno izlazimo kroz Vrata.
Polet je tad već 7-8 minuta bio vani, a Generali 3-4 minute s tim da je vani puhalo 25, oni su vozili bar 15 i razlika između njih i nas je bila ogromna.
Odmah na izlazu iz vrata skratili smo jednu ruku i vozili koliko god smo mogli. Scorpia i Outsidera smo odmah preletjeli, pa smo se hvatali s Generalijem kojeg smo uhitili negdje na Pelegrinu. Onda nam je još ostao i Polet kojeg smo uspješno hvatali, ali smo ostali na stotinjak metara iza njega tamo ispred Visa i nismo mogli bolje od toga. Tako da smo ušli drugi.
Što se tiče jedara, dignut je bio flok i spomenuta prva ruka krata jer je kut bio mezzo orca.
A nazad je puhao nekakav levanat. Po njemu smo startali.
Mi smo bili najdonji, pored nas Dubrovnik, dok su svi ostali... oba TP-a, Tuta, Mate, svi su bili gore na bovi. Ja sam vozio dolje najniži, malo mezzanije. Dubrovnik isto s nama.
Kad je taj vjetar počeo padati odlučio sam da se malo dignemo da zatvorim ove koji su nam dolazili odozgor.
Uspjeli smo s tim zatvaranjem i izletjeli smo ispred njih i došli smo prvi u Vrata, a u Vratima bonaca svih bonaca.
Kako smo tu uletjeli u tu bonacu svi su nam došli na krmu.
Tu sam napravio jednu burdadu i uspio sam proći tik uz Mrduju. Polet je upio doći malo visočije od mene, a Generali je prošao točno ispod Mrduje. Scorpio i Tuta su isto prošli s donje strane i kako je TP odozgor počeo orcati visočije od nas odlučio sam da ga opet moram zatvoriti.
Onda smo opet virali, došli na njega, on je isto virao, pa smo mi vratili viru natrag u Gomilicu.
To je bio dobar potez, jer ovi koji su bili dolje desniji, na Milni, počeli su voziti. Tu sam odlučio da nastavimo voziti malo laškanije jer mi se učinilo da one vale dolje pod Bračem nešto vuku.
Tu smo uspjeli proći TP-u i Scorpiu ispred prove, pa smo ih opet mogli kontrolirati i tako smo došli na Gomilicu.
To nam je pošlo za rukom s nekim vjetrom koji je puhao sa Šolte na Brača kojeg je bilo čvor - dva, tri maksimalno, a vani, ispred Gomilice i dalje je puhao nekakv šiloket, vjerojatno šijalet.
I tu sam gledao kako ćemo preletjeti tu tranziciju, ali kako smo mi dolazili s ovim vjetrom, taj naš vjetar stalno probija i nikako da se prebacimo u drugi vjetar. U jednom momentu mi se učinilo da ćemo se uspjeti prebaciti, ali naš vjetar je i dalje nastavio probijati.
RC44 je bio 30-40 metara poviše nas. Nastavio je dalje i u jednom trenutku samo mu se zalijepio drifter na jednu bandu, zarolali su ga i odrolali na drugu bandu i proletili ful gas.
A dolje je slovenskom TP-u, što je bio skroz uz kraj, prebacio isto taj drugi vjetar, pa je i on onda izletio.
Nakon otprilike minute dolazi taj vjetar i do nas, ali oni svi su bili već 500 metara ispred nas.
Tu smo onda krenuli hitati, hitati, hitati, ali nismo ih mogli probiti od ispod. Tu nam je bila granično vjetra, možda nekih 6 čvorova i tu sam odlučio da ih moram preorcati. To sam i uspio.
Kad sam preorcao Scorpia spustio sam mu se ispred prove, a TP je bio dolje malo niže. Kako je bilo granično vjetra nisam se mogao više ispojati na TP-a.
Kad smo prošli pola kanala vjetar je pao na 3-4 čvora, a situacija takva da vozimo ravno na bovu i TP nas može probiti od ispod. Tad smo odlučili prijeći s driftera na mali, plitki Code i s njim smo se uspjeli još ispojati i TP-u se postaviti točno ispred prove.
U tim trenucima vjetar pada na oko dva čvora i s tim Code-om  uspijevamo pobjeći TP-u.
Tako dolazimo do bove, tamo rolamo Code, odrolavamo drifter i ulazimo u cilj. Vjetar totalno pada i ostali do cilja dolaze možda pola sata iza nas.
Što se tiče jedrenja po jakom jugu i velikom valu, te jedrilju  koje je bilo dignuto, kolombu nismo smjeli dizati više od 80°. U tim uvjetima ne možemo jedriti s kolumbom skroz vani jer je kontrola nemoguća.
Zato ne dižemo kolombu više od 80° jer kad se brod samo malo karina bulb izađe vani, pa kad se brod vrati onda  je bulb natrag u moru. Tako da to djeluje kao nekakva auto trim. To su uvjeti u kojima kad se sleti niz val nema se dovoljno vremena za spustiti kolombu. Kad se kolomba s 80 gradi vrati na 60 gubitak stabiliteta je ogroman,  a kad se vratiš sa 100 na 80° tog gubitka nema.
Ali iako nismo imali skroz dignutu kolombu išli smo strašno dobro. Na našem Fejsu može se pronaći par video klipova i vidjeti kako nam je bilo. Od spreja koji se stvarao od vjetra, valova i od kolombe na brodu se  ne može živjeti. Par puta dobro sam promislio kad ću udahnuti! Kad smo stigli u Vis nitko od nas nije mogao gledati. Morali smo ići u ljekarnu i cijelu noć su nam supruge stavljale kapi u oči!
Tako da za slične situacije u budućnosti moramo razmisliti o nekakvim vizirima koji će omogućiti i gledanje i disanje.

Niko Kmetović, Stravaganza

Foto: JK Labud

Generalne rezultate po Open-u možete pronaći na ovom linku.


A za kraj (kako se sad popularno kaže) shout out jednim od sponzora ovog web sajta, North Sails-u. Kad se napravi analiza porivnih sredstava sudionika ovogodišnje Viške regate dolazi se do impresivnog podatka o tome koja jedra koriste najbrži po Openu:

  1. Stravaganza - djelomično NS
  2. Generali - 100% NS
  3. Polet Furioso - djelomično NS
  4. Scorpio - 100% NS
  5. Fatamorgana 2 - djelomično NS
  6. Outsider
  7. Paula - 100% NS
  8. Dubrovnik - 100% NS
  9. Clockwork - 100% NS
  10. Bare V - 100% NS
  11. Crazy
  12. Taia 2 & White Goose - 100% NS
  13. DSK - djelomično NS
Naslovna foto: JK Labud

 

Back To Top