Najpoznatija naša regata u Europskim okvirima, regata Jabuka, ove godine je postala punoljetna, uspješno je organizirana po 18. put!

Nakon prošlogodišnje pauze organizatorima iz Vodičkog JK Tijat bilo je najvažnije da se regata održi u bilo kojem obliku i da se nastavi nasilno prekinuta tradicija, a veličina želje jedriličara da se vrate u Vodice iznenadila je sviju. Naime, Oglas regate je objavljen, a online obrazac za izradu prijavnica otvoren, par tjedana pred regatu, ali prijave su stizale u dosta rijetkim intervalima.

Vjerojatno je glavni razlog za to neizvjesnost na koju smo naučeni po pitanju objava različitih mjera i ograničenja, a kako je velika većina sudionika Jabuke iz inozemstva, postojala je velika mogućnost da dobar dio onih sa željom izostane ovog puta.

Međutim, dva dana pred regatu, pred samo zatvaranje službenog roka za dostavu istih, stiže ih oko 70!

Na kraju se na startnoj listi nalazi 101 posada i apsolutno iznenađuje sviju, od organizatora, pa vjerojatno i do samih prisutnih natjecatelja, tako da je masovnost bila element koji je i dalje bio prisutan kad je u pitanju Jabuka i njena prepoznatljivost.

Drugi element po kojem je ova regata vrlo atraktivna je njen noćni start koji je primijenjen u velikoj većini slučajeva, ali jedino je bilo klizno vrijeme kad će se signalizirati kraj predstartne procedure. Ovog puta RO je nekoliko dana ranije odlučio da će to biti u 21:00, a vremenske prognoze su to podržale i nije bilo nikakve realne potrebe za njegovim pomicanjem. Za prvi dio regate najavljeno je lagano jugo koje je u subotu tijekom dana trebalo jačati. Tako je i bilo, s tim da je na startu bilo malo više s istoka, da bi se tek nakon prve točke obaveznog obilaska (pliči Sestrice) moglo krenuti u laški kurs.

Plič Sestrice ove godine je zamijenila otočić Komoricu kao prvu značajnu točku na ruti dugoj oko 90 NM. Nakon nje jedine obaveze bile su ostavljanje Jabuke desnim bokom, jednako kao i otočića/svjetionika Blitvenica.

I ovogodišnji sastav flote bio je vrlo kvalitetan, ali u samom Vodičkom portu nije bila prisutna tako velika gužva na kakvu smo navikli ranijih godina jer su se rijetki zadržavali po lokalnim ugostiteljskim objektima i u međusobnim neformalnim druženjima. Na službenu prijavu koja je ove godine organizirana na M/B Ina dolazili su samo kormilari, a i jedan dio jedrilica bio je vezan u Šibeniku i Tribunju, pa dok se u subotu nisu počeli vraćati u Vodice nisu se mogle ni vidjeti sve jurilice koje su se prijavile, a bilo ih je poprilično. Najveći su bili Cleansport One, Adriatic Europa, Toto Travel, Molo Longo, Jokale, Zenith, Lucia X... pa potom jurilice poput Clubswanova 36, Magnum x3, nekoliko Class 40 i Pogo 40 jedrilica, J111, More 40, malenih SSC27 itd.

Što se tiče jedrenja prema Jabuci, cijela flota ga je odradila po laganim i ugodnim uvjetima, pogotovo ako su bili opremljeni laganim drifterima i Code jedrima. U problemu su bile one jedrilice koje su imale klasični charter setup i u zoni Jabuke ih je hvatalo jugo u pojačanju koje je u popodnevnim satima eskaliralo u vrlo kaotično stanje kako po pitanju snage vjetra, tako i po pitanju pratećeg vala. Direktna posljedica toga je i popriličan broj odustajanja, pa je na kraju čak 16 jedrilica bodovano s najvećim brojem bodova.

To je bilo kod onih na začelju, a ni vodeći nisu prošli baš glatko, jer su ih pred Vodicama uhvatili obilni pljuskovi, ali ako ništa drugo, jedra su bila oprana...

Malo više o detaljima s regatnog polja ispričao nam je kormilar pobjedničke jedrilice Cleansport One, Marjan Kočila:

Počeo bi s vremenskom prognozom, jer je ona za nas bila zabrinjavajuća. Ipak nismo najlakši brod u skupini jedrilica naše duljine. Inače imamo potencijala, ali imali smo veliku ekipu, jer smo čekali malo jače uvjeta, a Jabuka je za nas i jedan veliki praznik i zabava kad se što širi krug naše ekipe želi ukrcati na brod.
Tako da nam je to bio problem kad smo vidjeli najavu laganih vjetrova.
Na osnovi te prognoze pripremili smo i routing, za kojeg smo mislili da će biti najbolji za nas u datim uvjetima. Inače sam jedrio na većini prethodnih izdanja ove regate, tako da imam dosta iskustva s njom i kad smo vidjeli da se stvorila velika gužva na lijevoj strani startne linije, na pinu, odlučili smo se za malo konzervativniji start sa strane bliže brodu Regatnog odbora. Procjena je bila da ćemo kao veliki brod lako nadoknaditi to što bi tu izgubili.
Po dužini linije izračunali smo gdje trebamo biti u određenom trenutku predstartne procedure. Već na četiri minute trebali smo biti na brodu RO i u tim trenucima smo se iznenadili koliko je bio prazan taj desni dio linije.
Uglavnom, tu smo na bočni vjetar podignuli Code 0 i u zadnjoj minuti se spustili po liniji.
To smo s našim taktičarem Tomom Bašićem prostudirali u posljednjim minutama i mislim da iako nismo bili među prvima, da smo ipak odlično krenuli u regatu.
Nakon starta spustili smo se prema Logorunu i tu smo dobro dobro napredovali držeći se desne strane i sredine kanala.
Vidjeli smo da n lijevoj strani dobro prolaze Toto i Molo Longo, ali odlučili smo se držati plana i nismo se htjeli prebacivati.
U tom dijelu regate smo se dobro držali i uspijevamo se očistiti od gužve i s Code 0 i glavnim jedrom napredovali prema pliči Sestrice.
Nakon što smo okrenuli Sestrice držali smo se lijeve strane u odnosu na idealnu rutu, jer smo očekivali da će stvarno i doći jugo iz prognoze.
Moram reći da nas je iznenadio i burin na startu jer ga nije bilo u prognozi, ali moram reći da po iskustvu od ranijih Jabuka sam ga i očekivao.
Na toj lijevoj strani strani smo dobro napredovali, pogotovo u usporedbi s druga dva velika broda, Totom i Molo Longom, jedino nismo znači što je točno s Cleansport Oneom jer oni nisu ponijeli tracker. Vidjeli smo da je imao problema na startu i da je kasnio, pa smo ga tu ostavili iza sebe, ali kasnije nismo znali što se točno dešava s njim.
Relativno brzo smo se probili na vodeću poziciju i nastavili se držati lijevo od rhumb linea.
Nakon nekog vremena morali smo mijenjati Code 0 u flok 1, jer je došlo dosta laganog vjetra u provu i taj setup smo držali sve do Jabuke, do koje smo stigli u zoru.
Nju smo okrenuli prvi s petnaestak minuta prednosti i jasno smo vidjeli da su preostala tri velika broda u blizini.
Na Jabuci smo se odlučili podignuti lagani genaker i postaviti stay sail.
Kao stay sail smo koristili jedan Code 0 koji je inače napravljen za jedrilicu Sky (Elan 450) i nije originalno za VOR-a 60 i to nam se pokazalo kao vrlo dobra kombinacija. Taj stay sail nam je radio razliku u brzini izeđi 0.4 i 1 čvora po malo jačem vjetru. Naravno, to je ovisilo o kutu i jačini vjetra u tom trenutku, naime nismo ga podizali kad je vjetar bio slabiji od 6 čvorova i ako nije bio s boka ili malo više od naprijed.
Kad smo okrenuli Jabuku i krenuli prema Blitvenici, odlučili smo voziti 20-25° lijevo od rhumb linea, jer nam je to dozvoljavao vjetar. A moram reći da vjetar ponovno nije bio onaj kojeg smo očekivali po prognozi u tim trenucima. Dolazio je s lijeva premda je najavljen da će doći po krmi s desna.
Adriatic Europa nas je pomalo sustizala, jer je lakša od nas. Inače smo očekivali da će nas u tim downwind uvjetima po laganom vjetru brzo sustići.
U jednom trenutku oni odlaze u gybe. Ne znam točan razlog, ali pretpostavljam da su očekivali svježi vjetar iz jugoistoka.
Mi smo ustrajali u nastavku našeg plana i tako jedrimom idućih sat ili dva kad ulazimo u bonacu gdje prednja jedra mijenjamo s wind seekerom. S njim smo jedrili oko sat vremena dok ne nismo probili iz bonace i vraćamo se na Code 0 i genaker i nastavljamo dalje prema Blitvenici.
Kod Blitvenice se susrećemo s Adriatic Europom i kako smo mi i dalje bili više lijevo nismo mogli procijeniti da li smo mi naprijed ili oni.
Oni dok su jedrili ispod Žirja u jednom trenutku su spustili genaker i kasnije mi je Dušan Puh, njihov kormilar, rekao da su to napravili jer je se more počelo ponašati kao da stiže nevera. Oni su tada podignuli flok i s njim vozili prema Blitvenici.
Nakon Blitvenice mi s genakerom jedrimo prema "gateu" (sjeverozapadni rt Žirja i otočić Raparašnjak). U toj zoni vjetar i val malo pojačavaju i mi moramo s genakerom jako stiskati. U tim trenucima oni prelaze na Code 0, a mi dižemo flok. Ja sam tu odlučio staviti flok 2, jer sam očekivao da će između otoka vjetar pojačati, a vidio sam da nas čeka i kiša, ali u tom trenutku još nije bilo jasno koliko će biti jaka.
Dok smo s dvojkom jedrili po 5-6 čvorova vjetra bili smo s puno manjom snagom u jedrima u odnosu na Adriatic Europu i oni nas prolaze. To se događa odmah nakon gatea.
Mi smo imali određenu mogućnost zatvaranja jer smo s našim prednjim jedrom mogli voziti mnogo oštrije, a bili smo u zavjetrini. Ali nismo se odlučili na taj potez i pustili smo ih naprijed a mi smo za to vrijeme ponovno dizali Code 0.
5 - 6 minuta nakon što smo ga dignuli zapuhalo je dosta jače i otkačio nam se na baštunu i odlijeće u vis i kasnije prema krmi s onim bubnjem... nije nimalo dobro izgledalo!
Kad se to desilo vraćamo dvojku natrag i cijela ekipa se prebacuje u zavjetrinu i hvata se skupljanja Code 0 i nastavljamo voziti.
S druge strane ni vodećem brodu više njegov Code 0 nije koristio jer im vjetar dolazi u provu i moraju opadati. Oni se odmah prebacuju na flok, a nama se super pokazuje odluka izbora dvojke jer smo mogli voziti po jačem do vrlo jakom vjetru u potrebnim trenucima.
Onda nas je uhvatilo grmljavinsko nevrijeme s vrlo jakom kišom i tek tada punimo vodene balaste, a Adriatic Europu sam vidio da je to napravila već ranije i tu se naš brod pokazao kao zaista vrlo moćnim za takve uvjete!
U tim trenucima dolazilo nam je i po 20 i više čvorova vjetra i vozili smo i visočiji kurs i s većom brzinom, tako da smo relativno brzo sustizali Adriatic Europu.
Kad smo stigli kod otočića Prčevca, zadnjeg prije Kunjke, falilo nam je malo visine i radim odvije brze vire i postavljamo se u super položaj prema Logorunskim vratima. Do tada nam je nedostajalo oko 15° da bi ušli u Logorunska vrata.
Nastavljamo jedriti većom brzinom od njih. Oni viravaju ispred nas i prolaze nam po provi. Mi virajemo poslije njih i malo iza njih ulazimo u Logorunska vrata.
I sad kad smo stigli pred Vodice naš taktičar Tome, koji je i inače važan član naše posade u cijeloj regati, sad posebno dolazi do izražaja. Sad imamo match race do ciljne ravnine i imamo šansu da vratimo vodstvo koje smo imali praktički cijelu regatu osim u dionici iza Blitvenice.
Tu ispred Vodica padala je stvarno jaka kiša. Baš smo imali problema s vidljivošću. Srećom sam cijelo vrijeme mogao vidjeti hotel Punta (visoka hotelska zgrada, najvisočija u ovom dijelu Vodica, op.a.).
Vozili smo između Punte i Tribunja i idemo prema plitkom dijelu mora. Tui smo dobivali dovoljno dobre driceve da smo se mogli malo dizati. Ubrzo virajemo i susrećemo se s Adriatic Europom, oni na desnim uzdama, a mi na lijevim. Vidimo da vozimo ravno u njih, razlike praktički nije ni bilo.
Odlučili smo da ćemo ih obići po krmi i znali smo da nakon naše iduće vire vozimo prema cilju i kad se ponovno susretnemo mi ćemo biti na desnim uzdama.
Tako se i desilo. Obišli smo ih po krmi, vozimo prema laylineu, vidimo Vodički parapet i kad smo vidjeli da smo na laylineu virajemo na desne uzde i vozimo orcu prema bovi od cilja.
Tad nam je Adriatic Europa došla na lijevim uzdama i nemaju drugog izbora nego da skrenu ispod nas i pokušavaju s "lee bow" taktikom ali nemaju dovoljno brzine i tu se vidi da su naši manevri bili malo bolji od njihovih i to nam je omogućilo da preuzmemo vodstvo i vozimo direktno u cilj i da završimo regatu 30 sekundu ispred njih.
Ovu priliku želim iskoristiti da još jednom zahvalim ekipi, jer su cijelo vrijeme, a pogotovo u samom finišu regate, radili izvrstan posao!
A također želim i još jednom zahvaliti Tomi koji je s našom ekipom već 9 godina. Vrhunski je pedagog i još bolji jedriličar i moram reći da imamo vrhunsku privilegiju što imamo mogućnost jedriti s njim!

Marjan Kočila, Cleansport One

 

 

Rezultati

 

 

Playback

 

 

Back To Top