Nakon premještanja ovogodišnjeg Rogozničkog kupa s njegovog izvornog termina u siječnju, naravno zbog Korone, odluka je pala da se organizira od 14. do 16. svibnja, ali zbog realnih okolnosti skraćen je za petak 14. i jedrila su se samo dva dana.
Izbor ovog termina nije bio baš po ključu "idemo na prvi slobodan termin", već je u izboru svoju ulogu imala i odluka međunarodnog udruženja klase IOM da se Rogoznici, odnosno jedriličarskom klubu Val iz Šibenika, dodijeli organizacija Svjetskog prvenstva klase za 2022. godinu.
Termin koji je predložen za održavanje Svjetskog prvenstva je u travnju, pa je pod pretpostavkom da će se svibnju ove godine moći slobodno putovati po Europi izabran 14 - 16.05. tako da svi zainteresirani natjecatelji mogu doći na upoznavanje s regatnim poljem. Ali svjedoci smo da je ovih dana Hrvatska u najboljem Kovid statusu u odnosu na mnoge, pa su nažalost mnogi prijavljeni ostali doma zbog obaveze ostajanja u karanteni određeni broj dana itd... tako da su po prvi put od kad se IOM jedri u Rogoznici, jedrili samo naši RU jedriličari.
Raspored događanja bio je uobičajen za ovaj jedriličarski event, drugim riječima uvodno događanje bila je navigacijska regata oko Rogozničkog poluotoka.
Vremenska prognoza najavljivala je lagani vjetar iz W - NW, pa je bilo laganih skepsi hoće li se moći odjedriti kompletna ruta ili samo prva i treća etapa:
Srećom nije bilo odustajanja od izvorne rute i na koncu se ovo izdanje navigacije pokazalo kao jedno od najneizvjesnijih do sada. Lagani vjetar tražio je od natjecatelja popriličnu koncentraciju i pažljivo praćenje promjena vjetra, a zbog male snage vjetra trebalo je obratiti i dodatnu pažnju na povremene zone s izraženijim morskim strujanjima. Takvih zona najviše se susretalo u drugoj etapi, koja je ujedno i najdulja. Ono što je možda u tom svemu bilo najzanimljivije je da je flota bila na okupu skoro cijelo vrijeme do obilaska "control marka". Na ovu točku sve jedrilice su stigle u isto vrijeme i sudac koji je bilježio redoslijed obilaska morao se dobro potruditi da ih sve zapiše u pravilnom redoslijedu.
Do ovog mjesta flota je skoro cijelo vrijeme jedrila niz vjetar, a nakon okreta krenula je orca koja je praktički bila sve do kraja, ne samo druge etape, već i do kraja cijele navigacije.
Ujednačenost kvalitete jedrenja najbolje je vidljiva u rezultatima. Premda su očekivana imena na vrhu ljestvice i ostali su im bili vrlo blizu , pa su na kraju ipak samo nijanse odlučivale. A da bi do samog kraja bilo neizvjesno pobrinuli su se Ante Kovačević i Zvonko Jelačić koji su imali problema s osnovnim dijelom elektroničkog sklopa svojih jedrilica, baterijama. Obojici su baterije u jedrilicama bile skoro ispražnjene već sredinom posljednje etape, ali nadali su se da će izdržati do njenog kraja. Međutim, Kovačevićeva baterija gubi snagu neposredno pred okret posljednje oznake prije sprinta prema cilju, dok je Jelačić imao sreće što je nakon ovog okreta mogao do cilja odjedriti na jednim uzdama pa nije bilo potrebe za dodatnom upotrebom vinča kao najjačeg potrošača. Inače, kasnijom analizom došlo se do zaključka da je razlog zašto su njih dvojica ostali bez dovoljno "struje" bilo to što su obojica koristila nove vinčeve čiji novi tip motora izgleda troši više nego u starijim modelima vinčeva.
Ova Kovačevićeva nezgoda s napajanjem rezultirala je s DNF-om u cilju treće etape, a s obzirom da je do odustajanja bio na trećem mjestu i da je na toj poziciji ušao u cilj vjerojatno bi tako osigurao svoju petu pobjedu u ovoj jedinstvenoj regati. Ovako je regatu završio kao trećeplasiran s bodom više od Jelačića koji je bio na četiri posljednje bodovne točke regate, ali na početku nije bio toliko sjajan.
Zato je Mirko Ukas bio konstantinji u svom jedrenju i s četiri boda prednosti osvojio navigacijsku regatu po drugi put. Prvi put je to napravio prije deset godina.
Nakon završetka navigacijskog jedrenja krenulo se s programom Prvenstva Hrvatske. U zoni finiša navigacije postavljeno je štap regatno polje po laganoj i umjerenoj tramontani. Inače je to jedriličari u ovom akvatoriju možda i najdraži vjetar, jer s obzirom na konfiguraciju terena ne stvaraju se valovi i kad ne bi bilo povremenih driceva iz nekih drugih smjerova to bi bili idealni uvjeti.
Jedrenja su ponovno bila vrlo neizvjesna, a dodatnoj napetosti doprinijeli su Robert Matulja i Robert Grubiša koji su već tradicionalno preskočili jedrenje navigacije.
Kraj subote na prva dva mjesta dočekali su Zvonko Jelačić i Mirko Ukas. Njih dvojica su imala po 18 bodova, ali Zvonko ima pojedinačnu pobjedu više u odnosu na Mirka, pa mu to daje prednost na ljestvici.
Jednaka situacija bila je na 3. i 4. mjestu, gdje su završili Robert Matulja i Ante Kovačević. Njih dvojica kraj dana su dočekala s 21 bodom, odnosno Robert s 3, a Ante s 2 pobjede u odjedrenim plovovima.
Ostali su ostali na duplo i više bodova iza njih, tako da se već tada vidjelo da će troje od njih četvero biti u nedjelju na pobjedničkom postolju.
U nedjelju je na moru bilo obrnuto u odnosu na subotu. Pretežno oblačan dan s jugom slične snage kao tramontana dan ranije, ali s neugodnim kratkim i oštrim valom. U odnosu na subotu i smjer je bio malo nestabilniji i nešto lakše su se primjećivale bolje i lošije strane, odnosno do izražaja je dolazio pravovremeni ulazak u jednu zanimljivu struju vjetra koja lijevog drica koja se znala javljati na desnoj strani regatnog polja.
Takve uvjete najbolje je svladao Ante Kovačević. On je apsolutno dominirao cijeli dan i od 8 jedrenja čak 5 puta je pobijedio!
Jučer je navigacija krenula OK, ali ja sam imao tehničkih problema i to me je malo dekoncentriralo i stvaralo mi nervozu, jer sam zaključio da ću zbog toga dosta izgubiti... zadnji ulazak u cilj sam propustio jer nisam na vrijeme promijenio bateriju i radi toga sam izgubio prvo mjesto.
S takvim stresom sam počeo voziti Prvenstvo Hrvatske i nisam bio dovoljno miran i koncentriran.
To se vidjelo jer sam imao dosta kontakata i stresnih situacija, napetosti i na kraju dana bio sam zadovoljan što sam samo par bodova iza prvog, jer sam očekivao da ću biti dosta lošiji.
Današnji dan sam se uspio resetirati i krenuti plov za plovom. To mi je uspjelo toliko da sam na kraju dana imao skor od pet pobjeda, dva druga mjesta i jednim trećim.
Stvarno sam zadovoljan kako mi je to išlo i mogu reći da je to kako sam u subotu jedrio bila moja loša prezentacija i da to ubuduće moram maksimalno izbjegavati.
A konkurencija je bila standardno jaka... i Zvonko i Mirko i Robi Matulja bili su standardno vrhunski. Već godinama se stalno izmjenjujemo na tom pobjedničkom mjestu i normalno je da se tu svaka greškica plaća.
Na drugom mjestu ove godine završio je Robert Matulja, lanjski pobjednik u Rogoznici koja je također bila Prvenstvo Hrvatske. On je danas osvojio dosta više bodova od Ante, te kad se ti bodovi iskombiniraju s onima od subote matematika pokazuje da ih je imao sedam više od Ante, a tri manje od trećeplasiranog Zvonka Jelačića, koji je opet imao tri boda manje od Mirka Ukasa koji je PH završio na četvrtom mjestu.
Konkretne brojeve relevantne za konačne plasmane možete pronaći na ovom linku.
Za razliku od nekoliko prethodnih godina, ovog puta u Rogoznici nije jedrila klasa DF65. Razlog je objektivne prirode.
Inače je u najavi pokretanje organiziranog sustava natjecanja kojim bi sad već popriličan broj jedriličara s ovim jedrilicama povezao u sustav koji će rezultirati još jednom rang ljestvicom na osnovu koje će se moći sastavljati reprezentativni sastav za sudjelovanje na kontinentalnim i svjetskim prvenstvima ove klase.
