Zamislite slijedeću situaciju... završavate srednju školu i želite ići na fakultet. Već neko vrijeme znate u kojem smjeru želite nastaviti svoju akademsku karijeru pa u skladu s tim istražujete gdje sve postoje fakulteti koji ispunjavaju vaše kriterije. Izbor se suzio na nekoliko... Sad već se u obzir uzima i grad u kojem se fakultet nalazi...

Naravno, kad se kaže da se odlazi studirati, nikad nije u pitanju samo učenje i boravak u sveučilišnim bibliotekama, slika je puno šira. To je razdoblje života kad se mlada osoba pronalazi i profilira na mnogo polja, a na taj novi "izgled" utječu i sve ostale aktivnosti kojima se bavi za vrijeme studiranja.

Kad gledamo Holivudske filmove sa sličnim tematikama mladi ljudi u njima bave se i sportom, a uz poznate profesore i specijalizirane laboratorije u promidžbenim materijalima ponosno ističu i sportske programe.

Sličnom "ponudom" već neko vrijeme može se pohvaliti i Splitsko sveučilište, a pogađate, riječ je o jedrenju.

Već nekoliko godina na regatama po Jadranu počela se pojavljivati i jedna "studentska" posada. Riječ je o momcima i djevojkama, uglavnom s Pomorskog fakulteta, koje je okupio profesor Luka Pezelj. Za one koji ga do sada nisu upoznali, on je mladi doktor znanosti čija doktorska disertacija je imala naslov "Utjecaj morfoloških obilježja na natjecateljsku uspješnost vrhunskih jedriličara klase finn". Poseban kuriozitet i dodatni prestiž njegovoj tituli daje podatak da je on prvi doktorant u nas čija radnja ima direktne veze s jedrenjem i to na visokoj natjecateljskoj razini. Međutim, to nije tema ovog članka, ali je bitan detalj koji daje dodatnu važnost i ozbiljnost projektu kojeg je započeo, a o kojem će ovdje biti riječi.

Spomenuta posada je formirana kao prvi pokušaj unošenja promjena na tragu onoga što već odavno postoji u mnogim drugim državama i sveučilišnim centrima. Osim što je bila riječ o studentima Pomorskog fakulteta u Splitu, a što se pokazalo iznimno praktičnim s obzirom da je to matična ustanova prof.Pezelja, priča se izvrsno zakotrljala jer je ova inicijativa iskorištena da ujedno bude i praktična vježba na kojoj će budući visoko školovani pomorci steći mnoge vještine i znanja s kojima njihov status pomorca dobiva na dodatnoj težini.

Za ove potrebe iznajmljen je i Elan 450 simpatičnog imena "Adio pameti". To je bio njihov školski brod na kojem su se mnogi od njih po prvi put u životu susreli s jedrenjem, a o mornarskim vještinama poput vezivanja raznih čvorova, slaganja jedara ili običnog bacanja sidra mnogi su samo čitali. Vrlo brzo to je prešlo iz zone apstrakcije u stvarna iskustva koja su nakon nekog vremena svi oni imali savladana i na regatama na kojima jedre polako sve više počinju biti posada koja polako ali sigurno ostvaruje i zapažene rezultate.

Ali kako to uvijek biva, osnovni problem za provedbu svakog projekta je osigurati redovito i po mogućnosti obilno financiranje. Sredstava za nastavak suradnje s vlasnikom "Adio pameti" su se smanjila, pa je projekt morao pronaći neke druge smjerove i načine djelovanja. Srećom, problem je vrlo brzo riješen jer se cijela ova priča vrlo svidjela g.Cirilu Vrančiću koji je studente pozvao na svoju Bavariu 46 - Srna V. S njima je postao redoviti sudionik Splitske trening lige, sudjelovalo se i na nekim drugim regatama, odlazilo se na treninge i trud se definitivno isplatio, jer osim što su se počeli ostvarivati vrlo dobri rezultati na regatama, konstantno je rastao (a raste i dalje) broj mladih ljudi kojima se može u ruke dati jedrilica i koji će s njom znati isploviti, sigurno ploviti i kasnije se vratiti u matičnu luku. A u razgovoru koji je napravljen s prof.Pezeljem među ostalim je rekao da je to bio jedan od osnovnih i glavnih ciljeva ovog projekta.

Nekako prva misao vodilja i logična stvar u analizi nedostataka ovog našeg sustava je to da imamo more, imamo brodove i djeca nam ne jedre, Dakle, problem je piramide... ima se djecu u Optimistima i ako se nije do desete - dvanaeste godine napravilo nekakvu karijeru, najvjerojatnije neće više nikad niti jedriti u životu. I sad kad dođe netko sa 16 godina i kaže "ja bi jedrio", ne postoji mjesto gdje bi ta osoba mogla početi jedriti. U nas postoje isključivo natjecateljske škole jedrenja. Ne postoje škole jedrenja za djecu različitih uzrasta koji žele rekreativno znati jedriti... I onda nam se dešavaju situacije da npr. kapetan na brodu koji nije imao prilike naučiti jedriti do 22. godine, dok nije otišao navigati, kad se vrati doma kupuje motor ili auto i odlazi se voziti, a ne pada mu niti na pamet kupiti brod... jer što će raditi na moru ako ne zna jedriti. Tako da se kontakt s maritimnom kulturom gubi već u startu. Onaj koji nije naučio jedriti u stvarno mladim danima ili u obitelji nema kaić ili jedrilicu onda je već izgubio kontakt s morem. Mi smo prvaci svijeta u nautičkom turizmu, također i u sportskom jedrenju... imamo izvrsne uvjete i za jedrenje i za uživanje mora... ali tu kulturu mora nedovoljno brendiramo i ne koristimo dovoljno. Tako da naša djeca, odnosno studenti u ovom slučaju, to ne konzumiraju u tolikoj mjeri koliko bi to bilo primjereno. I sad od kad radim na faksu pokušam to pogurati i spojiti u jednu cjelinu koja će promovirati jedrenje kao nekakvu komparativnu prednost i prepoznatljivost Sveučilišta u Splitu. Npr. neki student u Njemačkoj kaže "volim more, volim jedrenje, a gdje bi mogao studirati"... i po tim svojim kriterijima pronađe Split. Znači da Split postane destinacija poznata u Europi kao mjesto gdje se može studirati i jedriti. I tako smo krenuli s projektom "Adio pameti" koji je trajao jedno vrijeme, ali da bi mogli aplicirati prema raznim drugim izvorima financiranja i ići prema sponzorima morali smo se reorganizirati i osnovati svoju udrugu. Tako nas je sve vodilo u smjeru osnivanja Akademskog jedriličarskog kluba Univeristas. A zašto "Univeristas", zato jer smo dio Sportske studentske udruge. Inače je sad u Europi jak pokret spajanja dualnih karijera, odnosno spajanja akademske i sportske karijere... dvostruka izvrsnost, ali to je neka druga priča koju ćemo ostaviti za budućnost. Nama je trenutno nešto drugo primarni cilj, a to su "đite". U stvari i jest jedan od glavnih projekata organizacija nekog, nazovimo ga, studentskog tjedna kad će zajedno isploviti hrpa brodova i stotine studenata, tjedan dana na đitu. Naravno, tu ćemo ciljati na cjelokupnu Europsku scenu i plan je da se to organizira u jesenskom periodu kad ima "viška" brodova po charterima. Svrha toga je promocija nautičkog turizma među studentima, odnosno da naši, hrvatski, studenti imaju direktnu korist od toga. Pri tome mislim na situacije da vrlo velik broj njih nije nikad nogom stupio na neki od hrvatskih otoka ili da se možda vozio trajektom. Tako da se nadam da će za par godina ta ideja zaživjeti i da će to biti jedan tjedan na kojem će najveći benefit imati hrvatska djeca koja će napokon živjeti more, živjeti na brodu, sidriti se, jedriti... a da ne bi bilo zabune, u budućnosti vidim i proširenje tog projekta i na srednjoškolce, pa i na osnovnoškolce. 

dr.sc. Luka Pezelj, doc.

Dodatni poticaj za razmišljanje u ovom smjeru, prof.Pezelj je dobio i proučavanjem promidžbenih materijala ostalih Europskih sveučilišta. Tako je došao do nekoliko vrlo zanimljivih primjera sličnih projekata u Španjolskoj, Francuskoj i Njemačkoj, državama koje su takve projekte razvile na hladnom i daleko negostubljivijem Atlantiku.

Sveučilište u Cadizu u svom vlasništvu posjeduje flotu različitih jedrilica na kojima u isto vrijeme može jedriti više od 200 studenata (broj sudionika koji je često nedostupan na mnogim našim regatama)! U floti su razni jednosjedi, katamrani, SUP-ovi.. u principu pravi klasični jedriličarski klub.

Brest, koji je nadaleko poznata svjetska jedriličarska destinacija, s velikim brojem oblačnih, kišnih i hladnih dana imaju 5-6 krstaša, od quartertonera, pa do ozbiljnijih Firsteva 34.7. Ne treba niti napominjati da se na njima stalno jedri i da uopće nije bitno da li su to stare, pa čak i tradicionalne jedrilice ili moderni strojevi za gutanje milja.

Francuska je također globalno poznata među studentskom populacijom koju zanima jedrenje po redovitom godišnjem okupljanju u gradu Lille na koje dolazi preko 3000 studenata iz cijelog svijeta. Ta regata je toliko narasla da sve te studente ne mogu više smjestiti po jedrilicama, već se organiziraju razna natjecanja u trackingu, bicikliranju... U principu riječ je o izvrsnom primjeru gdje se ogroman broj mladih ljudi okupio zbog jedrenja, a na kraju se sve toliko raširilo da iznimnu i promidžbenu i financijsku koristi ima cijela lokalna zajednica.

Njemački adut u ovoj temi je sveučilište u Kielu. Naslovnica brošure njihovog sveučilišta ima fotografiju jedrilice s podignutim spinakerom na kojem je logo tog sveučilišta! Oni također imaju 6-7 krstaša većih od 40 stopa i cijeli hangar jedrilica iz malih klasa. 

I kad se svi ovi primjeri stave jedan pored drugog može se vidjeti koliko je u tim zemljama kultura plovljenja i jedrenja, pa i na koncu običnog boravka na moru i đite, daleko razvijenija i popularnija nego kod nas koji imamo prirodne uvjete neusporedivo ugodnije i atraktivnije. Uglavnom, dolazi se do dijela priče u kojem svoju ulogu imaju i naši postojeći jedriličarski klubovi. Činjenica je da su oni orijentirani isključivo na sport, po mogućnosti vrhunski, a u tom slučaju ne ostavljaju prostor rekreativcima bilo koje dobi da se aktivno uključe. Međutim, ako se netko ipak odvaži uključiti, bilo to samoinicijativno svojom jedrilicom ili s nekim prijateljima ili s plovilom iz chartera i uputiti se na neku službenu regatu, dešava se situacija da ta natjecanja budu prekompetitivna za njihovu razinu znanja i entuzijazam polako nestaje.

Druga krajnost je da se na krstašima koji redovito sudjeluju na regatama sudjeluju i klinci iz klubova, sjede na boku i povremeno povuku neki konop, a da nikad nisu dobili kormilo u svoje ruke. Ne toliko u regatnom smislu, koliko u smislu da su dobili zadatak da isplove s veza, odjedre negdje u neku uvalu, bace sidre i prenoće. Rijetko se susreću vlasnici regatnih krstaša koji dopuste i tim juniorima da se i oni pokušaju međusobno organizirati, podijeliti uloge i da ih se školuje i u tom smjeru. Istina, s obzirom na cijene opreme i količine ulaganja mnogih je strah o "nepredviđenih" troškova, ali netko je i njih trpio i bio strpljiv dok su radili greške.

Tu se sad ponovilo to vječno pitanje, pitanje novca. Kad se malo zagrebe po površini ove teme vrlo brzo se dođe do toga da ni klubovi nisu toliko krivi za postojeći sustav. Naime, ogromna većina se financira iz sredstava lokalne samouprave, a tu se forsira uvjet da se novac može dobiti isključivo ako se troši na "dječji pogon". Znači, svi koji su izašli iz zakonskog okvira malodobnosti automatski više ne zanimaju "financijere" ni u jednom smislu. Tako da u stvari klubovi u većini slučajeva nemaju nekakve mogućnosti s kojima mogu opravdati postojanje trenera koji bi se bavio "rekreativcima" zrelije dobi. Odnosno, država financira rekreativizam samo do 18. godine. Tako da aktivnosti koje je g.Vrančić ranije radio sa Srnom V i sad s Milom 8 spadaju u skupi volonterizam i isključivo ovise o njegovoj dobroj volji i financijskim mogućnostima. Da ne bi bilo zabune, postoji još takvih volontera a on je samo uzet za primjer.

Uglavnom, ova priča sa Splitskog sveučilišta ide u tom smjeru, smjeru cjeloživotne edukacije.

Što se tiče sportskog elementa priče, a s osvrtom na financijsku problematiku, "studentima" će iduća službena regatna jedrilica postati quartertoner tipa H800. Trenutno se radi na uređivanju jednog takvog i osim što će s njim planiraju sudjelovati na što više regata po Jadranu, transferi do daljih destinacija bit će korišteni u edukacijske svrhe učenja o boravku na moru i klasičnim mornarskim vještinama. Naravno, što se više studenata uključi u tu priču ona će postati lakše izvediva, jer uvijek će se naći dovoljan broj njih koji mogu sudjelovati ovog puta na ovoj regati, a idući vikend moći će netko drugi... i ono što je najvažnije, ovakvom promidžbom među ostalim jedriličarima, pogotovo onima koji će tek postati studenti, radit će na tome da oni za nastavak svog školovanja izaberu baš Split.


S obzirom na sve ove planove već su povučeni neki konkretni potezi.

Po pitanju hangara i jedrenja u "dingijima" napravljen je dogovor s JK Zenta. Ova lučica i zentin ponton bit će baza novoosnovanog Akademskog jedriličarskog kluba Universitas i dvije jedrilice Topaz Omega koje im je ustupila na korištenje tvrtka Skiper4you.

Tako da H800 i ova dva Topaza postaju jezgra od koje će se nastaviti širenje u ovisnosti o interesu studenata. Ako broj zaintersiranih toliko naraste da se javi potreba za novim plovilima nastavit će se suradnja is "Adio pameti", a tražit će se i druga plovila, ali o tome kad dođe vrijeme za to i siguran sam da će ovakvim uspomenama u budućnosti moći pohvaliti sve veći broj mladih ljudi:

 

Back To Top