Veruda Sailing School ekipa uspješno se vratila s Malte. Kako im je bilo, što su radili, doživjeli, s kim se družili... pročitajte u nastavku:
Od "Panonskog mornara" do vulkana Strombolija i natrag: 2300 milja čiste offshore esencije
Kažu da se mornar ne rađa, već se kuje na moru. No, priča Roberta Šarića, kojeg mediji od milja nazivaju "Panonski mornar", dokazuje da se ljubav prema pučini može roditi i daleko od slanog zraka, u srcu kontinenta, a onda preliti u strast koja pokreće ljude i brodove tisućama milja daleko.
Ovo je priča o jedrilici "Buri", malom Elanu 333 iz Pule, koji se usudio ploviti s divovima na Rolex Middle Sea Race (RMSR) i o posadi koja je u mjesec dana proživjela ono za što drugima trebaju godine.
Čin 1. - Kako je strast prema jedrenju dovela "Panonskog mornara" do Rolex Middle Sea Race
U suvremenom jedrenju postoji jasna distinkcija između priobalnih (inshore) regata, koje su često taktički sprintovi unutar zaštićenih voda i offshore jedrenja koje zahtijeva potpunu autonomiju posade i plovila na otvorenom moru. Rolex Middle Sea Race, sa svojom kružnom rutom od 606 nautičkih milja oko Sicilije, predstavlja "Sveti gral" mediteranskog offshore jedrenja. Za razliku od transoceanskih ruta koje karakteriziraju stabilni pasatni vjetrovi, RMSR je poznat po svojoj nepredvidljivosti, kompleksnim reljefima koji utječu na vjetar i navigacijskim zamkama.
Za Roberta Šarića i tim "Veruda Sailing School", ovaj projekt nije bio samo sportsko natjecanje, već kulminacija dugogodišnjeg rada na edukaciji i promociji jedrenja. Projekt nazvan "Jadranska Odiseja" i kasniji nastup na regati, simboliziraju tranziciju iz zone komfora lokalnog akvatorija u arenu svjetske nautičke elite. Ovaj izvještaj dokumentira kako je strast "Panonskog mornara" transformirana u opipljiv rezultat unatoč tehničkim limitima i dramatičnim okolnostima na moru.
Srce ovog pothvata je škola. Za razliku od profesionalnih timova gdje je svaki član plaćeni specijalist (bowman, tactician, helmsman), posada "Burija" je legura entuzijasta i učenika predvođenih mentorom. RMSR koristim kao ultimativnu učionicu. Koncept je jasan: teorija navigacije uči se u učionici, ali pomorstvo ("seamanship") se kuje isključivo na moru, u uvjetima deprivacije sna i fizičkog napora.
"Jadranska Odiseja" je počela u Puli, 7. listopada, isplovljavanjem iz Marine Veruda. Ruta do Malte, u konačnici duga 736 milja, za naše polaznike Igora i Jerneja nije bila samo transfer; bila je to njihova najduža non-stop offshore dionica u životu. U tih nekoliko dana izolacije, dok je kopno postajalo samo sjećanje, stranci su postali posada, a posada prijatelji. Tu, u kokpitu "Burija", kovali su se planovi za neka buduća, zajednička osvajanja mora.
Dolazak u Vallettu bio je sudar svjetova. Naša mala "Buri" našla se u društvu najbržih brodova planeta. Tu je bio i ostatak flote koja je predstavljala Hrvatsku – legenda hrvatskog offshore regatavanja Ivica Kostelić na njegovom novom "Amelicoru" i posada jedrilice "Mr. J" s prekaljenim taktičarem Darkom Prižmićem - Prižmom kojemu je ovo bio petnaesti RMSR.
Upravo je susret s Ivicom bio jedan od vrhunaca, još prije startnog pucnja. Upoznali smo se kroz zajedničke poznanike i "kliknuli" na prvu. Naredni dan nebo nad Maltom se otvorilo, pljusak je bio biblijski. U salonu "Burija", uz vrhunski obrok koji nam je u skučenoj brodskoj kuhinji pripremio chef Jernej Serk (koji, između svojih mnogih zanimanja, na jedrilicama druge uči kuhanju), pridružio nam se Ivica. Pored priča iz svog avanturama nabijenog sportskog života, Ivica nam je dao i nekoliko ključnih savjeta o softverskom planiranju rute na osnovu vremenskih prognoza te o najboljim vremenskim modelima za područje regate. Ivicu, čovjek koji je sinonim za upornost, oduševio je moj koncept škole jedrenja – fokus na shorthanded i solo jedrenje, na demistifikaciju oceana kako bi se osnažilo "običnog" čovjeka. To priznanje, od nekoga tko je prošao najteža svjetska mora, dalo mi je vjetar u leđa koji sam trebao prije samog starta.
Čin 2. - Od čovjeka na Jarbolu do Vatre Strombolija - 782 milje epske Odiseje na Rolex Middle Sea Race
Sve je počelo s dramom. Dok smo se u slavnoj Grand Harbour luci na Malti pripremali za start, pet minuta prije pucnja topova, shvatili smo da je glavno jedro zapelo u jarbolu. Nema van. Bez oklijevanja, član posade Tom poletio je na vrh jarbola. Startnu liniju prešli smo doslovno s čovjekom koji visi na vrhu jarbola - 15 metara iznad palube, maše i fotografira konkurenciju, dok mi pod njim otvaramo genovu. Bio je to prizor za pamćenje i jasan znak – ovo neće biti obična regata!
Prva noć donijela je nestabilno vrijeme, točno kako je brifing i najavio. Nakon vjetra srednje jačine i potom bonace, početkom nedjelje zapuhao je snažan sjeveroistočnjak s preko 20 čvorova, dižući neugodno i strmo more. Naša članica posade, Beatrice, već se cijeli dan borila se s teškom morskom bolešću, a iscrpljenost i dehidracija učinile su svoje. Stanje joj se nije poboljšavalo.
Suočili smo se s najtežom odlukom: nastaviti regatu ili pomoći kolegici. Kontaktirali smo Race Control. Pravila su jasna: stajanje znači odustajanje od utrke, ali pošto se radilo o hitnom medicinskom razlogu, dobili smo dozvolu da privremeno pauziramo regatu i da se, nakon što zbrinemo Beatrice, možemo ponovno priključiti na istom mjestu. Nakon što smo zbrinuli Beatrice, regata je službeno nastavljena. Gubitak člana posade usred regate težak je udarac za moral i logistiku, ali more ne pita za pravednost.
Poslije nastavka borbe s neugodnim morem do kraja dana, te nakon noći plutanja i jutarnjeg (golog) kupanja, kod Mesine se dogodila čista jedriličarska magija. Točno u 9 ujutro, kad se plimna struja okrenula u našu korist, zapuhao je savršeni južni vjetar. Digli smo spinaker, lako pretekli "Blue Horizon" - regatni brod od 47 stopa - i doslovno projurili kroz cijeli Mesinski tjesnac – taj "zloglasni" koridor pun trajekata i tegljača. S vjetrom od 15 čvorova i strujom od 1.5 čvor koja nas je gurala, bio je to savršeni tajming i prolaz za anale.
Plovidba uz prekrasne Eolske vulkanske otoke bila je nagrada za osjetila, no doček koji nam je priredio Stromboli bio je jedinstven. Ploviti noću uz aktivni vulkan koji izbacuje lavu u nebo prizor je koji briše umor i podsjeća nas na sirovu snagu prirode koja okružuje nas jedriličare – s jedne strane more duboko tisućama metara s druge vatra iz utrobe zemlje.
Kako su dani prolazili, oprema je počela pokazivati umor. Na jutarnjoj gvardiji primijetio sam puknutu nit na donjoj desnoj sartiji (D1).
Sartije (shrouds) su čelične sajle koje drže jarbol uspravnim i sprječavaju njegovo savijanje ili lom. D1 (D=dijagonalna, 1=donja) pripona ključna je za stabilizaciju srednjeg dijela jarbola. Pucanje jedne niti je znak zamora materijala ("fatigue"); kada jedna pukne, ostale slijede lančano jer preostale niti trpe veće opterećenje.
U noći istog dana pukle su još tri niti. Znali smo da smo u problemu; jarbol je bio ugrožen, a pred nama je bila još trećina puta i našao sam se pred dilemom: odustati i motorirati do najbliže luke (što je i dalje rizično s nestabilnim jarbolom) ili pokušati popravak na otvorenom moru i nastaviti. Krenuli smo u akciju spašavanja: otpustili smo nateg, oslobodili opterećenje i improvizirali sigurnosnu potporu od Dyneeme. Plovili smo sa srcem u petama, nadajući se da izdrži i do Lampeduse nastavili u orcu nešto "konzervativnije", čuvajući brod.
Nakon što smo okrenuli Lampedusu – taj najjužniji otok u regati, okrenuli smo brod na drugi bok, a samim time i prebacili opterećenje na ispravne sartije, te na istom boardu s vjetrom u pola krme nastavili sve do Malte. Iako smo veći i brži brod "Blue Horizon" prestigli još kod Mesine i zadnjih 400 milja nas nisu uspjeli ponovo proći, u toj zadnjoj etapi od Lampeduse opasno su nam se približili. U 1 ujutro, nakon provlaćenja u kanalu između Comina i Malte uz vjetru koji je umirao, za zadnji sprint do cilja oboje smo digli spinakere. Bio je to pravi "match race" u mraku. Okrenuli smo zadnju bovu doslovno njima "ispred nosa" i u napetoj borbi na zadnjim daškovima vjetra, uspjeli ne samo obraniti poziciju već i povećati prednost. U 4:15 ujutro nakon nakon 782 milje stvarne plovidbe prešli smo liniju cilja, pobjedonosno završivši ovu epsku avanturu. Umorni, slani, ali neizmjerno ponosni.
Čin 3. - Povratak Kući
Nakon regate i puknute sajle koju smo zamijenili novom u ponedjeljak, moja Malteška avantura (kao i gostoprimstvo domaćina koje smo iskoristili i preko mjere) bližilo se kraju. Planirani polazak pomaknuli smo za utorak, 28. listopada, čekajući da se smiri jaki sjeverozapadnjak (NW). Nova posada koja se "Buriju" pridružila prije par dana bila je spremna za polazak: Lindsey, kojoj je ovo bilo prvo pravo offshore iskustvo i Viktor, prekaljeni offshore lisac koji je sa mnom već "tukao" non-stop rute.
Nakon polaska, prva destinacija bila je Sicilija. Pristali smo rivi na otok Ortigia (Sirakuza), gdje smo nakon noćnog odmora predivno jesenje jutro iskoristili za turistički obilazak i ručak u povijesnoj jezgri grada.
Sljedeća dionicu smo se odlučili napraviti izazovnijom, odnosno preskočiti nekoliko stajanja kako bi imali više vremena za turističko istraživanje talijanske unutrašnjosti tako da smo za slijedeću postaju odredili Bari.
Lindsey koja nas je napuštala u Bariju odlučila se za odmor, tako da je muški dio posade krenuo u upijanje dojmova lokalne kulture. U ispunjenom danu nizali smo bisere: Polignano a Mare, Alberobello, Matera, a u večer posjetili i povijesnu jezgru Barija.
Nakon oproštaja s Lindsey zadnja etapa vodila je Viktora i mene prema Hrvatskoj, točnije prema Visu na kojemu će Viktor hvatati trajekt za Split i uštediti sebi nešto vremena, a meni puta. Nakon polaska i preskakanja dotakanja goriva (zbog blagog šoka od cijene dizela od 1,93 EUR/L), niz jugo jedrimo sve do nekoliko milja pred Visom gdje zamire i ostavlja nam val na sjećanje. Iako smo samo dvojica na brodu zadnjih 24 sata, dionica prolazi u rutinskim trosatnim gvardijama, finoj spizi i ugodnom druženju prijatelja i zaljubljenika u jedrenje.
Nakon tankiranja (1.33 EUR/L, hvala INA), prilično prazna viška luka ostavila nam je pregršt opcija za privez i biramo uz bok na rivi, pa valjda smo mi s Rolex Middle Sea Race!
Svi su rastanci malo gorki, no obojica smo sigurni da ćemo se opet sresti u zajedničkoj plovidbi, pa nam to vraća osmjeh na lice, a moćni Petar Hektorović obuzdavajući svoju snagu u plitkoj viškoj luci odvozi Viktora prema Splitu i njegovim najmilijima.
Popodne na Visu koristim za detektivski posao – odakle voda u kaljuži (bilgeu)? Otkrivam krivca tek u 1 ujutro na sidrištu ispred INE, kamo sam pobjegao od tramontane koja je opasno nabijala brod na rivu. Vakuum-ventil nakon vodene pumpe "piškio" je puneći brod brzinom od 10-20 litara u minuti. Ujutro, uz telefonsku konzultaciju s majstorom iz Pule, zaobilazim ventil i donosim odluku: krećem dalje za Pulu, naravno solo, no i dalje me muči zašto slana voda nije išla punim hodom kroz izmjenjivač temperature i izbijala je na vakum-ventilu.
Kad sam ujutro krenuo, kratko vrijeme sam se igrao sa idejom da odjedrim u komadu tih zadnjih "malih" 150 milja. No, prognoza je bila neumoljiva – povoljan vjetar samo do popodneva, a onda jaki maestral ravno u nos koji će me "pratiti" nekoliko dana. To bi značilo 300+ milja orcanja i bar 48 sati solo muke. Odlučujem se za mudriji pristup sa sidrenjem preko noći, a do vikenda i rođendana provedenog s obitelji imam dovoljno vremena.
Slijedećih par dana hrvao sam se s maestralom, bonacama i motorom koji se sada nakon 5 minuta rada krenuo pregrijavati i tako me ograničio na putovanje samo dok je bilo vjetra. Kraj puta i obitelj su sada izgledali sve dalje i dalje.
Buđenje u 3 ujutro – bonaca. U 4 – bonaca. I tada mi sine luda ideja čekajući buru. Analizom svakog dijela rashladnog sustava motora (bar koliko sam ga ja razumio i mogao analizirati) shvatio sam da nemam antifriza, pa sam u rashladni sustav ulio običnu vodu, nadajući se najboljem. Sreća prati hrabre – motor je izdržao raditi pola sata, a pošto je bura ostala spavati, krenuo sam sa sidrišta u Sakarunu držeći fige. Iako sam se nadao da će bura, koja je trebala puhati lijepih 25 čvorova, svaki čas doći, pojavila se tek na pola Kvarnera, i to s pitomih 12-15 čvorova kada sretno otvaram jedra i konačno gasim motor. No, bar je motor izdržao 10 sati bez pauze! Uz lijepo jedrenje u svježe jesenje popodne stižem i do početne točke puta - do poluotoka Verudele u Puli.
Točno mjesec dana nakon polaska, 7. studenog u 16 sati, vezao sam se na svoj novi vez u Marini Veruda. Krug od 2300 nautičkih milja je zatvoren. Emocije povratka kući nakon toliko milja, nakon vulkana, regate s petero članova posade (i svim njihovim stvarima) i kasnije (dobrodošle?) praznine broda i ljepote samoće na moru, teško je opisati riječima.
Veliko hvala svim polaznicima koji su poklonili svoje povjerenje meni i Veruda Sailing School, te mojim partnerima, Marini Veruda i Premium Yacht Insurance, koji podržavaju ovakve odvažne pothvate. Recenzije polaznika jednoglasno ističu iznimnu stručnost, smirenost i pedagoški pristup instruktora, naglašavajući kako vrhunska organizacija i fokus na sigurnost pružaju idealnu pripremu za najzahtjevnije offshore izazove poput Rolex Middle Sea Race. Upravo nas to ohrabruje i motivira da ubuduće uložimo još više truda u našu priču.
Epilog: Objesiti kormilo o klin ili voditi dalje u nove izazove?
Ova odiseja je gotova i 2025. je još malo iza nas, no kakva je to bila godina, kao da ih je nekoliko prošlo od tog prvog ovogodišnjeg tečaja škole jedrenja Veruda još u siječnju!
Od zimskih vjetrova Palagruže do legendarne regate Rolex Middle Sea Race, nismo samo pomicali granice pučinske edukacije – mi smo ih redefinirali.
Postavili smo novi standard pomorske edukacije na Jadranu, etablirajući Verudu kao jedinu školu u regiji koja s posadama polaznika dosljedno odrađuje non-stop offshore rute dulje od 600 milja. Mi idemo tamo gdje drugi ne idu.
- 5.000+ prejedrenjih nautičkih milja
- 19 polaznika naprednih i ekspertnih tečajeva iz Austrije, Hrvatske, Cipra, Grčke, Mađarske, Izraela, Slovenije, Ujedinjenog Kraljevstva i SAD-a, pridružilo se našoj posadi
- Odrađene velike ekspedicije:
- The Ultimate Adriatic Challenge (Palagruža)
- Offshore to Glory: La Cinquecento
- Pula-Malta Offshore Adventure
- Rolex Middle Sea Race
- Adriatic Discovery: Malta-Pula
U 2026. godini ponovno planiramo osnažiti nove posade i povesti ih na izazov zvan RMSR, ali i mnoge druge. To je srž onoga što radimo – osnaživanje ljudi da shvate kako im za offshore i za regate svjetske pozornice ne trebaju super-jahte i profesionalne posade od deset ljudi, već znanje i volja.
Tko se usudi sanjati, neka se javi na ovaj link. Pučina čeka!
