Zar može biti bolje otvaranje sezone od medalje na Svjetskom prvenstvu? A još ako se k tome doda da te za pola godine čeka nastup na najvažnijem sportskom natjecanju na planetu! Stvarno izvrsna, a s ovom medaljom u džepu i iznimno motivirajuća kombinacija.

Sigurno već svi koji prate jedrenje znaju da medalja brončanog sjaja i da ju je osvojio Tonči Stipanović, jedriličar u klasi Laser Standard iz JK Mornar.

Ova medalja je samo još više učvrstila njegov status našeg najboljeg jedriličara u ovoj klasi, a kroz cijelu njegovu karijeru bilo ih je i u nekim drugim klasama... pa prisjetimo se:

1999. - 2. na SP klase Optimist u team raceu

1999. - 2. na SP klase Optimist u pojedinačnoj konkurenciji

2001. - 3. na SP klase Optimist u team raceu

2002. - 1. na SP klase Laser 4.7

2003. - 1. na SP mladih u klasi Laser Radial

2010. - 1. na EP klase Laser Standard

2011. - 1. na EP klase Laser Standard

2012. - 2. na SP klase Laser Standard

2013. - 1. na EP klase Laser Standard

2014. - 1. na EP klase Laser Standard

2016. - 2. na Olimpijskim igrama u Laser Standardu

2020. - 3. na SP klase Laser Standard

Ja sam došao malo kasnije od ostalih, tako da kad sam prvi dan došao dočekao me je lagani vjetar, a to najviše volim... kad dođem na neku novu lokaciju da krenem postupno, od slabijeg prema jačem vjetru. Tako da sam imao vremena da uhvatim ruku na novom brodu. Već od početka sam imao dobru brzinu, pa sam odmah od početka bio zadovoljan. Zadnje treninge sam napravio po vjetru s kraja, onakvom kakav smo imali posljednji dan prvenstva. To su bili stvarno teški uvjeti. Po tom vjetru stvarao se chopy val (kratak i visok, op.a.), a od kanala, nama s desne strane, dolazio je velik val iz zaljeva, tako da smo imali taj neugodan swell s boka. Po pitanju konkurencije mogu odgovoriti da je bila najbolja koja je trenutno moguća u Laser Standardu. Jedino Burton nije bio u formi jer 3-4 mjeseca nije sjeo u brod, već samo petnaestak dana prije starta regate. I to se i vidjelo... ali svi ostali su bili u top formi. Svi ostali su manje više proveli cijeli prosinac i siječanj u Australiji i bili su na maksimumu. Tako da mislim da sam sve izvrsno odradio s obzirom koliko malo vremena sam proveo u Melbournu. Što se tiče taktike, tu nije bilo nikakvih kalkuliranja. U svaku regatu sam ulazio kao da je prva. Možda sam jedino predzadnji plov mogao taktički malo drugačije odigrati... držati se bliže njima, ali sam išao jedriti jednako kao i prvu, koju sam završio četvrti. Međutim, bio je jedan oblak koji se u pola regate počeo micati i tu se desila jedna promjena vjetra na strani na kojoj ja nisam bio i tu sam malo ostao iza i nisam uspio biti bolji od 21. mjesta. U svakom slučaju taktika da u svakom plovu idem na što bolji rezultat mi se isplatila. Moram izraziti zadovoljstvo i s opremom, s njom nisam imao nikakvih problema. Za razliku od Pavlosa koji je morao tri puta unutar regate mijenjati donji dio jarbola koji mu se stalno krivio! Ja s tim nisam imao problema, a i sve ostalo mi je funkcioniralo besprijekorno. U svakom slučaju, pripreme koje smo odradili na Malti su se definitivno isplatile! Istina, ovdje nismo imali tako brutalan val kao na Malti, ali tamo je bio dosta jak vjetar i to nam je stvarno dobro došlo. Stvarno smo i ja i Filip ovaj put došli fizički i mentalno spremni. A čini mi se da je ovaj put presudnija bila fizička sprema za konačan rezultat. Npr. ovaj Nijemac koji je pobijedio je svjesno došao na regatu s 87kg. Bio je brz i išao je na to da će svaki dan biti jak vjetar i da će morat puno visiti.

Tonči Stipanović, JK Mornar

Tonči sad ima mali odmor, a iduće okupljanje ekipe je 1. ožujka. prije dvije domaće regate, Velike nagrade Mornara i Prvenstva Hrvatske. Nakon toga slijedi nastup na Palmi, a preskočit će Genovu u kojoj će se dijeliti preostale norme za Tokio.

Zatim u travnju ekipa putuje za Francusku i nakon toga je fokus na Japan i Olimpijske igre.

Što se tiče same regate, flota je bila podijeljena u tri skupine. Dvije su imale po 41 natjecatelja, a jedna 42... ukupno 124 najbolja jedriličara iz cijelog svijeta. Prva tri dana regate su se jedrile kvalifikacije, svakog dana po dva plova.

Foto: Jon West

U kvalifikacijama Tonči osvaja po dva prva i dva druga mjesta, a lošiji ulasci su mu 6. i 13. mjesto. S takvim rezultatima nije bilo nimalo straha da li će finalni dio prvenstva nastaviti u zlatnoj skupini.

Slična situacija je bila i s njegovim klupskim kolegom i našim drugim predstavnikom u Melbournu, Filipom Jurišićem. Filip je također kvalifikacije odjedrio na vrlo visokom nivou i jednom pobjeđuje, osvaja jedno treće, dva četvrta i 15. mjesto.

Jednako kao i Tonči, Filip nastavlja Svjetsko prvenstvo u zlatnoj skupini gdje zajedno jedre idućih šest jedrenja u dva dana.

Tamo je situacija dosta ozbiljnija, jer je sad tu koncentrirani svi najbolji. Jedrenja se nastavljaju iz dana u dan, a naši momci jedre s promjenjivim uspjehom. Tončevi najbolji rezultati su dva četvrta mjesta, ali vrlo dobri ulasci u kvalifikacijama donekle anuliraju 11., 15. i 18. mjesto. Srećom bilo je dovoljno jedrenja da može odbaciti svoj najlošiji rezultat, 21. mjesto. Taj kiks se desio u drugom plovu posljednjeg dana i tada Tonči uspijeva zadržati mentalnu snagu i ne dozvoljava da mu taj rezultat utječe na prikazano jedrenje u posljednjem plovu.

Da je u tim trenucima situacija po pitanju medalje za našeg jedriličara bila poprilično opasna govori podatak koji se može vidjeti u finalnim rezultatima, a to je da su jedriličari koji su završili na 4. i 5. mjestu imali dva boda više od Tonča!

Mjesto iza Tonča je završio vjerojatno najveći tragičar SP-a, francuski jedriličar Jean Baptiste Bernaz. On je u 12 jedrenja imao čak 6 prvih mjesta i po jedno 3., 4. i 7., a od čega su dvije pobjede bile u finalu! Međutim, kad je zeznuo, zeznuo je do kraja... U konačnoj sumi medalje su ga koštala 21. i 32. mjesto, dok je BFD iz drugog finalnog plova odbacio.

Što se tiče Filipa, njega je bod dijelio od 9. mjesta, a tijekom prvenstva je jedan od finalnih dana završio čak i na vrlo visokom 6. mjestu. Najbolje je završio u posljednjem plovu kad je ciljnu ravninu presjekao 7. po redu, dok su se ostali rezultati vrtili između 12. i 32. mjesta.

Nadao sam se malo bolje, ali eto... bilo je gusto... Došli smo u Australiju malo ranije da bi se prilagodili na tu opremu koju su nam oni dali. Naime, za jedrenje na SP je bilo obavezno da koristimo njihovu opremu. Stvarno se osjećalo da je ta oprema dosta drugačija od one koju inače koristimo. Na samom početku priprema nisam bio baš zadovoljan, ali iz dana u dana kako je prolazilo vrijeme pomalo sam poboljšavao sve što nije bilo dobro. A najviše mi je smetalo to što mi je brzina na treninzima na Malti bila izvrsna, a ovdje mi je to stvarno škripalo. Uglavnom, u tih tjedan i pol što smo bili dolje prije početka svjetskog, nastojao sam se prilagoditi što bolje mogu i kroz regatu sam uspijevao nadoknađivati taj manjak brzine u odnosu na Maltu. To mi je bilo nužno da bi opstao u vrhu... i eto, uspio sam sebi dokazati da unatoč takvom hendikepu mogu jedriti u samom vrhu, a u tom dijelu ljestvice u ovoj našoj klasi je vrlo gusto. Što se tiče Tokija, regata je završila loše za mene, ali Tonči je s ovom medaljom itekako potvrdio da je on taj koji nas tamo treba predstavljati! Uglavnom, ne žalim za ničim jer sam dao svoj maksimum. Rezultat na ovom svjetskom je moj najbolji plasman ikada, a sigurno je razlog u tome što sam jedrio apsolutno neopterećen rezultatom. Na prošlom sam propustio ovakav rezultat zbog opterećenja našim kvalifikacijama, a sad sam uspio jedriti bez ikakvog mentalnog opterećenja i bez fokusa na kvalifikacije, već sam se uspio koncentrirati samo na kvalitetu jedrenja. Uvjeti na moru su nam bili dosta teški. Na mjesto gdje smo jedrili dolazio je val iz zaljeva, iz dubokog dijela u dosta pliće, pa je posljedica stvaranje dosta visokog i kratkog vala. Također je i bila dosta vjetrovita regata i u kombinaciji s visokim levelom konkurencije mogu reći da sam stvarno zadovoljan svojim rezultatom. Tako da su se težak rad i vrhunske pripreme na Malti definitivno isplatile. Mislim, u uvjetima koje smo imali na dva ciklusa priprema na Malti, razvili su mi snagu s kojom sam se mogao nositi s konkurencijom. Što se regatnog polja tiče primijetili smo tri različite kombinacije uvjeta... od slabog, srednjeg i jakog sea breez-a, pa do ciklona i nešto jačih nevera i do vjetra s kraja koji je puhao u stilu naše bure. U početku je taj sea breez, dok smo trenirali, imao najjednostavniji obrazac ponašanja. Njega smo relativno dobro svladali. Onda se ta ciklona pojavila s tim neverama... a i tu smo se dosta dobro snašli, svi smo dobro jedrili. I zadnje je bilo to s kraja i mislim da je realno govoreći to svima bilo najteže. Stvarno su to bili nestabilni uvjeti, pogotovo zadnjeg dana kad se svatko pozicionira na osnovu svojih rezultata... u odnosu na konkurente koji su najbliži... Ja tu prvu regatu nisam odvozio najbolje, završio sam 24. ali drugu sam bio dosta bolji i u posljednjem plovu ulazim kao 7. Najlošije sam u tom finalu jedrio u prva tri plova i tada stvarno nisam bio zadovoljan brzinom. Mislim, nema logike da kažem da sam bio spor, a jedrio sam u samom vrhu... ali vidio se manjak brzine u duelima, a pogotovo je to dolazilo do izražaja neposredno nakon starta. To je bilo nešto gdje sam kaskao za ostalima, ali s druge strane sa snagom, spremom i koncentracijom bio sam na vrlo visokom nivou i s tim sam se uspio izvući. U svakom slučaju ja sam zadovoljan svojim napretkom, a siguran sam da mogu još puno bolje, jer sad igraju samo nijanse!

Filip Jurišić, JK Mornar

Foto: Jon West

Pobjednik ovogodišnjeg Svjetskog prvenstva je njemački jedriličar Philipp Buhl. Briljirao je u uvodu s četiri pobjede i jednim 2, mjestom, dok je 4. odbacio. U finalu mu je najbolji finiš bio prilikom otvaranja, na drugom mjestu, a u ostalima kao da mu je forma pomalo padala. Ali prosjek mu je bio vrlo dobar i činjenica da je iz finala odbacio 10. mjesto osigurali su mu zlatnu medalju s 12 bodova prednosti ispred drugoplasiranog australca Matt Wearna koji je imao prednost od 28 bodova ispred našeg Tonča.


Nastavak sezone je sad cijeli u znaku priprema za Olimpijske igre u Tokiju. Glavni zadatak Filipa Jurišića je da bude sparing partner Tonču Stipanoviću, ali uz regate na kojima će zajedno nastupiti bit će ih i nekoliko koje će imati poseban Filipov fokus. Zajedno će jedriti na Palmi i u Hyresu, dok Filip možda nastupi i na Europskom prvenstvu.

Nakon toga slijedi regata Svjetskog kupa u Japanu i nekoliko pripremnih regatica pred Olimpijadu gdje će uz naš dvojac jedriti i Pavlos Kontides. Uglavnom, do ljeta u Japan će putovati čak tri puta!


Što drugo, nego ekipi JK Mornar zaželjeti puno sreće u nastavku sezone i da ne zaborave da se svi potajno nadamo dobrim vijestima iz Tokija ovog ljeta :)

S ovom Tončevom broncom, Jozo Jakelić, trener Mornarevog Laser Standard tima, potvrdio je svoj status jednog od najboljih svjetskih trenera u ovoj klasi, a sigurno spada u najtrofejnije Hrvatske jedriličarske trenere ikada!

 

Naslovna foto: Jon West

 

Back To Top