Ja sam prezadovoljan kako je regata prošla. Orsan nije dvadesetak godina organizirao regatu ovog kalibra, veliko Prvenstvo Hrvatske. To je vjerojatno jedan od razloga zašto se oko regate angažirao i velik broj članova kluba. Da bi sve bilo napravljeno kako treba brinuo se tim od 30-40 ljudi koji su sudjelovali u različitim ulogama, što na kopnu što na moru.
Prije same regate bilo je tu raznih akcija... raščistili smo škver, postavili veliki šator jer je bila prognoza da će padati kiša, pa je bilo i vrlo ranih dizanja zbog montaže... stvarno je bila velika predanost na djelu :)
Što se tiče jedrenja, prvi dan smo bili ispred Copacabane, što je poprilično neobično za regatu Optimista. Međutim, kako je polje maleno to smo mogli napraviti.
Vjetar je bio lagan i bilo je nekoliko odgoda jer je osim slabog vjetra problem bio i kurenat iz Rijeke Dubrovačke zbog kojeg smo imali problema s bacanjem bova. Taj dan su se mark layeri stvarno naradili.
Prvi startevi bili su oko podne, a iako je vjetar bio slab jedrilo se vrlo dobro.
Mislim da smo taj petak odradili 40 dvoboja, a kako je to polje blizu Orsana na moru smo bili koliko god smo mogli, stvarno smo izvukli maksimum.
Kad smo se vratili u klub bilo je svečano otvaranje regate i pizza party i podijeli smo medalje koje je poslao HJS za Ekipni kup Hrvatske.
U subotu smo na vrijeme isplovili, ali ponovno smo imali nekoliko odgoda dok se nije lijepo raspuhalo, točnije, bilo je između 5 i 10 čvorova. Tad smo završili puni Round Robin.
A zadnji dan imali smo polufinale, finale na dvije pobjede i king of the castle za raspored između 5. i 8. mjesta, odnosno 9. i 12.
Da bi bili sigurni da ćemo sve odjedriti krenuli smo s polufinalima i finalima, dok se king of the castle jedrio paralelno,  tako da su svi natjecatelji jedrili sva tri dana.
U finale su se plasirali ekipe Galeb Galeb i Split. Galebaši su poveli, pa je Split izjednačio.
Pred treći finalni plov stigao je iznad regatnog polja neki oblak ispod kojeg je malo jače zapuhalo, pa su u zadnjem matchu Optimisti stvarno letjeli po polju, a po tim uvjetima drugu pobjedu su osigurali članovi ekipe Galeb Galeb.
I na kraju povratak u klub, trener polijeva klince šampanjcem, klinci njega, pravo team race slavlje.
Kad se podvuče crta mislim da je regata bila više nego dobra. Niti jedan tim nije bio izraziti favorit i evo, kompletan pobjednik odlučio se u posljednjem plovu!

Meni je ova slika sve! Kad vidim svaki pojedinačni osmijeh svakog djeteta, znam da smo uspjeli. Svo ovo slavlje samo je vrh sante leda... Ispod se krije svaki potopljena i podignuta bova, svaki pregledani i analizirani video, svako naučeno pravilo, svaka analiza karaktera djeteta i tko će se s kim bolje slagati, svaki prevaljeni kilometar za trening ili regatu.
Uspjeh poput ovog na kraju isplati sav trud, zbog čega su naši protivnici bili tako tužni kad su izgubili.
Porazi i pobjede formiraju djecu, a meni je čast proživljavati ove prekrasne trenutke s njima.
Iako je možda javnost iznenađena, ja sam vjerovao da možemo uspjeti ako nam se određene stvari poklope i izgleda da smo ih uspjeli isprovocirati!