S regatom smo krenuli u subotu oko podne. Srećom nije bilo vruće kao u petak. Bilo je predivno vrijeme i puhalo je između 8 i 12 čvorova s povremenim refulima do 15 čvorova.
To je bio onaj naš maestral koji je u stvari termički vjetar. Iskreno rečeno on kod nas dođe s juga, ali je maestral koji se zbog Učke izokrene :)
Sudjelovale su posada iz Amerike, posada iz Australije, Talijani i Hrvatska. Ukupno četrnaestak posada, što je za klasu lijep broj i odjedrili smo dva plova.
Navečer, nakon jedrenja imali smo lijepo druženje uz večeru, u Zajednici Talijana. To je jedan predivan prostor u Mošćeničkoj Dragi uz vrlo dobru hranu. A to je ovoj klasi također bitno :)
Kaže se "serious sailing and serious fun". Bez te dvije stvari slika nije kompletna.
U nedjelju nismo izašli na more. Puhala je bura između 25 i 28 čvorova, a na udare i jače, a nama je inače limit 23 čvora.
Taj limit je na snazi jer s ovim brodom nije lako jedriti po vrlo jakim vjetrovima. Također, kad je bura, iz Mošćeničke Drage je stvarno teško izaći, a i iz porta također. Ali glavni razlog neisplovljavanja ipak je bila snaga vjetra.
Unatoč svemu dobro smo se zabavljali.
Moram spomenuti da nam je u organizaciji stvarno pomogla općina Mošćenička Draga, lokalna TZ, ugostitelji, bili smo na plaži itd.
Amerikanka je pobijedila i moram reći da stvarno izvrsno jedri. Drugi su bili Talijani, a treća je miješana posada Australije.
Razlog posjete jedriličarki s ovih dalekih kontinenata je to što se mi iz klase stvarno puno putujemo, puno se družimo, puno razgovaramo... što je u stvari i nekakav cilj ove klase. Amerikanka je npr. bila u Splitu na Europskom prvenstvu, Andrija je bio kod njih u Miamiju na regati. Tu je i Pietro Fantoni, bivši komodor klase... s njim smo jako dobri, a on poznaju puno jedriličara, tako su u stvari kod njega stigle Kathleen i Australka Meyer.
Stvarno svi u klasi dosta putujemo. Tako sam npr. ja sad bio u Austriji, pa na Ledru - jezeru iznad Garde... tu u nekom krugu od oko 600-700 km svi nastojimo jedni drugima dolaziti na regate.
A ekipi iz Trsta smo stvarno blizu, njima je do Drage sat i pol, a uvjeti u Dragi su iz aspekta čistoće mora i vjetra mnogo bolji nego kod njih, pa nema problema s velikim brodovima... Tako da svi obožavaju doći kod nas.

Ukratko, bilo je ludilo. Ekipa i cijela atmosfera je poput one u Flying Dutchmanu... zezanje, jedrenje, svi su pristupačni i spremni za podijeliti savjet, a Amerikanka je space shuttle od žene!
Što se mene tiče, ja sam ove godine bio na par regata Flying Dutchmana i imao nekoliko treninga s Brunom Marevićem, a što se tiče Šljuke tu sam u posadi sa svojim sinom Viktorom s kojim sam napravio 7-8 treninga u Sv.Filipu i Jakovu.
Njemu se ovo vrlo svidjelo, vrhunski je funkcionirao po brodu i nadao se dobrom rezultatu.
Trenutno nam nije baš najbolja situacija u klubu, tako da mu je ova tata-sin kombinacija vrlo dobro došla.
Što se tiče ostalih hrvatskih posada mislim da su dobar nastup imali Nikola Dešković & Neven Baršić i Andrija Čolak & Anja Zambelli, a što se lokalnih vijesti tiče mislim da je najbolja što je pet dana ranije s Palme stigla nova Šljuka koju su dopremili Edo Sifried & Ognjen Vuletić.
Mislim da je to sad najnoviji brod u našoj floti.
Što se tiče jedrenja, jedrili smo samo u petak. Ja i Viktor smo bili solidni, a osobno sam se nadao da ćemo biti nešto bliži Stefanu Longhi, Pietru Fantoniju i Andrea Piazzai koji su mi nekakav cilj. Na svim regatama su ispred mene i stvarno ih želim dostići.
Na regati nažalost nisu jedrila braća Grego i Marko Marinović za kojeg čujem da je ponovno počeo trenirati, tako da smo ja i Viktor najbrži Hrvati.
A u nedjelju nije bilo jedrenja zbog jake bure. Nadao sam se da ću s Viktorom zajedriti i po malo težim uvjetima, ali što je tu je.