Već dugo vremena nismo imali ovako lijepu vijest iz klase Optimist, naravno, riječ je o rezultatu natjecanja najvišeg ranga, a malo je nedostajalo da povratak bude i trijumfalniji.
Svjetsko prvenstvo ove godine se održalo na Costa Brava u Španjolskoj od 15. pa do 25. lipnja, a na put je otputovala naša najbolja petorka u sastavu Bepo Duplančić, Edi Jurman, Zoran Jakić, Lorenzo Bertolini i Ema Grabar, dok je trener reprezentacije bio Dario Kliba a vođa puta Željko Vojvodić.
Unatoč kratkom vremenu za pripremu puta i same reprezentacije, odlazak u Španjolsku završio je na fenomenalan način i nakon mnogo godina pokazao da u Hrvatskoj i dalje ima mnogo dobrih klinaca koji znaju jedriti!
Imali smo dva dana za pripremiti se i osnovni cilj mi je bio da stvorim zajedništvo... Svi se oni znaju i vide na regatama, ali da bi jedrili team race trebaju da dišu kao jedno i trebaju se zajedno pripremati. Također i ja tu djecu poznam, ali ih ne znam kao klince koje inače treniram... trebali smo malo trenirati svi zajedno, vidjeti što znaju, što mogu...
Zato sam se sa Želom dogovorio da ih u kombiju i u apartmanu izmiješam što više, tako da se oni međusobno malo više skompaju a i da ih ja malo bolje upoznam.
Na kraju, to sve je išlo super. Bepo je fenomenalno otvorio regatu. Kvalifikacije je jedrio izvanredno!
Moj Edi se malo mučio. Nije se uspio pronaći cijelo prvenstvo. Inače su njih dvojica stalno jedan blizu drugog na našim izbornim regatama i jedre al pari, ali eto... Mislim da je najveći problem bio u startevima. Edi nije dobro startao cijelo prvenstvo, dok je Bepo startao izvrsno.
I Jakić je bio vrlo dobar. Uspio je ući u zlatnu skupinu, čak je i Žele bio zadovoljan tim njegovim uspjehom.
A onda su došla ta tri dana bez mogućnosti da idemo na more. Jugozapadnjak je stvorio swell koji se lomio točno na obali i nije se moglo na more, a organizatori nisu imali plan B. Predlagalo se da se ode u marinu u mjestu i da se od tamo isplovljava, ali kako smo onda skužili, dvije općine nije baš da se vole tako da od tog prijedloga nije bilo ništa.
Tada je trebalo napraviti par dobrih poteza da klinci ostanu dobro raspoloženi, pa smo među ostalim bili i na kartingu i izmišljali razne aktivnosti.
mislim, ova kombinacija sa Želom je funkcionirala savršeno! Mislim da je on umro od posla! Njemu kapa do poda! Posla za team leadera preko glave... organiziraj sendviče, idi po trackere, trči ovamo, trči onamo, non stop nešto... Tako da je on odradio vrhunski posao i svaka mu čast, meni je rekao da se ja imam samo koncentrirati na more i da o ničem drugom trebam voditi računa. Taj naš odličan odnos se prenio i na djecu.
I onda je došao prvi dan finala, odnosno prvi dan jedrenja nakon pauze.
Klinci su u finale krenuli s dozom straha. Prvi plov je srećom bio prekinut, pa su onda drugi plov otvorili fenomenalno. Četvero ih je bilo u prvih deset na prvoj bovi! A onda je pao vjetar pa je i ova regata prekinuta.
A za ostatak dana Regatni odbor je odlučio uhvatiti se team racea. Kako su im se dani jednostavno rastopili odlučili su da idu na skraćeni format i nas 16 nacija su ostavili na moru i jedrilo se na nock out sistem. Sa 16 se išlo na 8, s 8 na 4 i mi smo stigli do te faze.
U prvom krugu dobili smo Slovence, pa Švede i ostali smo sa Španjolcima, Talijanima i Amerikancima.
Nažalost, od Talijana smo izgubili s rezultatom 18:18, za pola dužine broda. Prvo su Talijani vodili s velikom razlikom, pa smo potom mi preuzeli vodstvo nakon kažina na bovi, pa na kraju zbog stvarno bezveznih grešaka koje smo prošli puno puta, izgubimo 18:18.
Da smo to prošli mislim da bi iduću startali bez ikakvog opterećenja.
A od Amera se nismo uspjeli niti okrenuti, glatko su nas dobili i tada je pao moral i stvarno mi je zbog toga žao naših klinaca. Nisu trebali tako izgubiti i mislim da nije ni malo fer da idu na ovakvo natjecanje nespremni jer se "starci" ne mogu dogovoriti.
Moram reći da mi je stvarno drago da su na kraju bili treći u Kupu nacija i da je svatko od njih na neki način dobio nagradu.
Foto: privatna arhiva natjecatelja
Što se konkretnih rezultata i bodova tiče, Bepo Duplančić je u kvalifikacijama zauzeo 1., 2., 1., 5., 4. i 16. mjesto, dok je u ta tri finalna plova prosjek ulazaka u cilj značajno pao. Do tog posljednjeg dana bio je kandidat za medalju u generalnom plasmanu, ali na kraju završava kao 16.
Na 25. mjestu završio je Edi Jurman koji je također bio izvrstan u kvalifikacijama, gdje je i pobijedio u jednom od jedrenja. U finalu je bio za nijansu bolji od Bepa, ali teret bodova iz prvog dijela prvenstva presudio mu je za konačnu poziciju.
Na 31. mjestu Svjetsko prvenstvo završava Zoran Jakić. Također odlično odjedrene kvalifikacije dale su mu dobru početnu poziciju za finale, ali jedrenje između 20. i 30. mjesta u zlatnoj skupini nije bilo dovoljno za bolji plasman. Ali ono što je važnije od toga je da je iznenadio svog dugogodišnjeg trenera Željka Vojvodića i da je pokazao da i on može ciljati na vrh svjetske flote.
Dva mjesta iza Zorana završila je jedina djevojčica u hrvatskoj reprezentaciji, Ema Grabar. Ema je imala samo sedam bodova više od Portugalke koja je osvojila zlato u konkurenciji djevojčica. Inače, može se pohvaliti prvom medaljom sa nekog svjetskog prvenstva klase Optimist u ženskoj konkurenciji! Svaka čast Ema!
A 97. mjesto u generalnom plasmanu osvaja Lorenzo Bertolino. S obzirom da se na Costa Bravi flota sastojala od 248 jedrilica i on može biti zadovoljan svojim rezultatom.
Inače, Kup nacija koji je spomenuo Dario Kliba, je ljestvica na kojoj se boduju četiri najbolje plasirana člana svake reprezentacije i u toj konkurenciji naši klinci osvojili su broncu!
I što ostaviti za kraj... Hrvatsko jedrenje treba biti ponosno na ovaj fenomenalan rezultat, pogotovo jer je ostvaren bez priprema na kojima su svih prethodnih godina dodatno trenirali članovi reprezentacija za Svjetsko i Europsko prvenstvo.
Ove godine do posljednjeg trenutka nije se znalo tko će biti trener reprezentacije, tko je vođa puta, hoće li biti priprema, kako se putuje itd... Sigurno se zna zašto je tako bilo i tko svoj posao nije napravio na vrijeme i bilo bi fer prema svim klincima koji ulažu svoj trud, rad, energiju i život u vrhunsko jedrenje, da se ovakvi propusti više ne dešavaju! Rezultat koji će oni kasnije ostvariti nije bitan, već poruka njima, njihovim roditeljima, klubovima i svima koji će doći iza njih da se cijeni njihov trud i ulaganje.
Naslovna foto: Marc Graupera Aloma
