U Vilamouri je od 10. do 16. travnja odjedreno Otvoreno Europsko prvenstvo i EP za jedriličare do 23 godine starosti u klasi Finn. Na regati je nastupila naša cjelokupna aktivna flota u ovoj klasi, Josip Olujić, Neno Bugarin i Milan Vujasinović.
Jug Portugala ovog puta nije bio pretjerano vjetrovit i deset jedrenja su odjedrena po laganim i umjerenim vjetrovima. Vjetar je dolazio uglavnom "iz vani", odnosno s jugoistoka i juga, tako da ga je pratio i odgovarajući val koji je s formiranjem krenuo još kod Gibraltara.
Flota se sastojala od 49 jedriličara od čega su samo četiri bila u kategoriji U23, a osim što je imala status Europskog prvenstva, njena posebnost je bila u tome što je to bila posljednja pripremna regata za Finniste pred Porto Finn Gold Cup koji će se jedriti u ovom drugom Portugalskom gradu od 5. do 12. svibnja i tu će se dodijeliti posljednja karta za sudjelovanje na Olimpijskim igrama u Tokiju za jedriličare u ovoj klasi. Osim karte rezervirane za jedriličara iz Europe, dodijelit će se i jedna karta rezervirana za najboljeg predstavnika Afričke flote.
Na startnoj listi može se stvarno i pronaći jedan Tunižanin, koji će dobiti prestižni status olimpijskog jedriličara, a u slučaju da on ne stigne na start u Portu onda to slobodno mjesto ide još jednom Europljaninu, ali plasman na ovoj regati više neće biti važan već će tu kartu dobiti prvi "ispod crte" s regate u Ateni 2019. godine.
S obzirom da je regata bila posljednji test pred Gold Cup, iskristalizirale su se snage pojedinih država i pokazalo se tko su najjači pretendenti za Tokio. Kad se oduzmu države koje su već ostvarile olimpijsku normu, Hrvatska reprezentacija je završila na 6. mjestu s obzirom da je naš najbolje plasirani jedriličar, Josip Olujić, završio na 13. mjestu. Odmah iza, na 14. mjestu regatu je završio Milan Vujasinović, dok je Neno Bugarin završio kao 17.
Sukladno konačnim plasmanima, naši nisu posebno briljirali, iako su povremeno imali određene bljeskove. Regatu je najbolje otvorio Vujasinović. Do četvrtog plova imao je čak dva šesta i jedno drugo mjesto, ali u nastavku regate vrti se oko 30. mjesta i tek u posljednjem i pretposljednjm plovu pronalazi put do boljih plasmana.
S druge strane Olujić je svoje dobre trenutke imao tek u posljednja tri plova kad osvaja 10., 7. i 6. mjesto. Svi ostali finiši bili su između 12. i 25. mjesta, ali u konačnici suma mu je bila bolja od Milanove za 13 bodova.
Bugarin je regatu završio 8 bodova i 3 mjesta iza Vujasinovića. Njegovi rezultati na prvi pogled djeluju nešto ljepše od Milanovih, ali matematika je neumoljiva i pokazuje stvarnu sliku stanja.
O regati smo porazgovarali s Josipom Olujićem:
Na ovoj regati se iskristaliziralo ono što smo nekako i naslućivali do sada, a to je da ćemo kao glavne konkurente imati Švicarce i Španjolce, dok nam u nekim određenim uvjetima probleme može stvarati i čeh.
Konkretno, na ovoj regati na 3. mjestu završio je Švicarac, dok je mjesto iza završio Španjolac.
S druge strane možda je dobro da su oni tako visoko završili jer sad je na njima dodatni pritisak očekivanja ponavljanja istog rezultata. Ovisno o tome koliko su jaki u glavi možda im ovo bude stvaralo dodatni pressing, ali vidjet ćemo.
Ja sam i ovog puta pokušao odraditi najbolje što mogu, ali nije ispalo onako kako sam zamislio.
Uvjeti na regati su bili takvi da je puhalo od 8, pa do 13-14 čvorova. Skoro cijelo vrijeme puhalo je iz istog smjera, oko 140-160°.
Polje je bilo dosta zahtjevno jer su različiti pritisci vladali u različitim zonama, a to su pratile i različite promjene vjetra, koje su omogućavale i da više puta dobiješ i da više puta izgubiš tijekom jednog plova. A to je posebno dolazilo do izražaja jer je polje bilo definirano po zahtjevima klase Finn, a ne World Sailinga. To znači da je ciljano trajanje jednog plova 75 minuta, odnosno duljina jedne stranice je oko 1.3NM.
Na tu duljinu se nisam baš najbolje snašao. Inače kad je regata pod World Sailingom tada je ciljano trajanje plova 50 minuta, pa je samim tim i polje dosta kraće. Uglavnom, nisam najbolje reagirao na takvo polje... nije da tražim izliku, jer su i drugi griješili, ali u svakom slučaju nisam zadovoljan svojom prezentacijom.
Očekujem da će u Portu biti slično polje jer je i ta regata pod klasom, pa je dobro da smo na ovoj regati uvidjeli probleme na koje nismo do sad nailazili.
Trenutno je zanimljiva situacija u Portugalu. Kako svaka država definira situaciju s Koronom na svoj način tako i određuje pravila o ulascima, putovanjima itd. Jedno od tih pravila je da je Vilamoura proglašena zonom posebnog sportskog interesa u koju su smjeli doputovati jedriličari sa skoro svih strana svijeta, ali ono što je trenutno važno je to da Porto, iduća postaja velikih jedriličarskih regata, još nije dobila taj status. U praksi to znači da jedriličari iz pojedinih država prilikom idućeg dolaska u Portugal moraju ići u dvotjednu karantenu. Među države za čije građane vrijedi to pravilo spada i Hrvatska. To je odnedavno, jer prilikom dolaaska naših jedriličara za ovu regatu taj limit nije postojao.
Naravno, svi očekuju da će Porto dobiti status koji ima Vilamoura, ali neizvjesnost i dalje postoji.
Što se tiče naših jedriličara tu je situacija šarena, jer je u Vilamouri ostao Josip Olujić, Milan Vujasinović je u susjednoj Španjolskoj, a iz koje može slobodno ući u Portugal, dok je Neno Bugarin nakon regate u Vilamouri otputovao doma u Split.
Prvotni plan je bio da nakon Vilamoure svi naši jedriličari prebacuju opremu u Porto i odlaze doma na odmor, a potom se vraćaju nakon kraćeg odmora.
Za očekivati je da će status Porta bar na kratko biti poput onoga kojeg ima Vilamoura cijelo ovo vrijeme i da će svi koji namjeravaju jedriti na Svjetskom prvenstvu imati slobodan pristup jedriličarskom selu i regatnom polju.
