22. Fiumanka, manifestacija koja više od tjedan dana podsjeća Rijeku i njene građane da su grad uz more, imala je veliko finale u subotu 12. lipnja na regatnom polju ispred Molo Longa na koje je isplovila vrlo velika flota jedrilica.
Kao i na drugim regatama i ovdje su se isticale najveće, a ove godine u Rijeku je doplovilo čak njih šest u kategoriji "maxi". Njihov popis standardno kreće od lokalnog aduta Molo Longo - Tutta Trieste, zatim je iz Trogira dojedrila sestrinska Toto Travel - Tutta Trieste 2, pa je svoju prvu plovidbu s ponovno hrvatskom posadom imao Shining. Iz Slovenije je stigla Adriatic Europa, iz susjedne Italije Portopiccolo, te s kroz s juga Jadrana iz Crne Gore, Maxi Jena MM. Osim njih tu su još i Generali, Damaco, DSK, Follow Us, Racing Perfection, Bravissima, Enigma, Spirit of Geronima, Bellanostra, Canarino Furioso, Taia 2, Universitas i još mnogo drugih manjih regatnih jedrilica koje su u prepoznatljivim uvjetima Kvarnerskog zaljeva očekivale pronaći svoju šansu za iznenađujući plasman.
Naravno, svoj (ogromni) udio u ovoj priči imaju i obiteljski krstaši. Skupina koja nema izrazitih regatnih ambicija, ali koji s jednakim užitkom jedre i pokušavaju u svojoj konkurenciji osvojiti neki zapaženi rezultat. Oni su ipak srce i duša većine ovakvih manifestacija pod jedrima, ali oni brzi ipak uvijek preotmu svjetla reflektora.
Da bi se dala šansa i jednima i drugima u ostvarivanju svog cilja, te da i obiteljski krstaši dožive ulazak u cilj zajedno s onima iz regatne skupine, organizatori iz JK Maxi predvidjeli su da ove dvije skupine jedre na dvije različite rute. Za brze regatne krstaše predviđena je dulja ruta, dok jeza obiteljske predviđena kraća, a igrom slučaja ove godine svi su zajedno jedrili na toj kraćoj. Naime, zbog bonace objavljeno je skraćenje dulje rute, te se nakon obilaska oznaka na orci jedrilo direktno prema cilju. Dobro, ne baš direktno s obzirom da je cilj duboko u dnu, sakriven u samom kutu ispred Gata Karoline Riječke, pa se do njega može stići samo obilaskom oko Molo Longa, ali izbjegnut je odlazak u vrh Kvarnerskog zaljeva gdje inače bude postavljena još jedna bova.
Pred start je puhalo par čvorova nekog vjetrića, ali u trenucima odbrojavanja i to je polako nestajalo, pa su mnogi startali isključivo na inerciju, dok su oni najveći i najlaganiji hvatali nešto nedostižno onima iz obiteljskih skupina.
Najveći se polako odvajaju od startne linije i većinom biraju jedrenje po lijevoj strani, dok su dva najveća maksija, Maxi Jena MM i Portopiccolo izabrali desnu stranu regatnog polja. Priča je zanimljiva iz svakog kuta gledanja, a najbolje je da o svemu tome ispričaju oni koji su donosili odluke. U nastavku vam donosimo izjave kormilara Maxi Jene MM, Molo Longa i Generalija.
Miloš: Bilo je vrlo zahtjevno jedriti na Fiumanci jer je vjetar puhao sa svih strana, ali dali smo sve od sebe da pročitamo teren najbolje što znamo. A teren je dosta sličan našem dolje u Kotoru.
Cijelo vrijeme jedrili smo s drifterom. Tek na kraju pokušavamo nešto s jibom, ali nije išlo. Tako da je ekipi na provi bilo vrlo jednostavno jedriti. Bilo je samo "drifter odrolaj" i "drifter zarolaj".
Marko: Što se tiče taktike bilo je dosta komplicirano, jer je bila dobra konkurencija, a teren je dosta specifičan, kao i kod nas doma, pa smo zato i dosta dobro odjedrili.
Brod kojeg smo doživili kao najveću konkurenciju bo je onaj koji je bio jedini veći od nas, Portopiccolo, a koji je na kraju bio iza nas.
Miloš: Ali mislim da se i nismo posebno bojali jer su ovo bili naši uvjeti. S druge strane, kurenti su posebna priča. Rječina nas je posebno namučila i Rijeka je baš dobro dobila ime grada jer bilo je kao da u rijeci jedrimo.
A u potrazi za vjetrom šarali smo po polju, probali smo i uz obalu i vani.
Posada iz Kotora prva je okrenula oznake na orci i to im je pošlo za rukom u 13:33:50. Odnosno nakon nešto malo više od sat i pol jedrenja, a otprilike jednako toliko trebalo im je i da dojedre do cilja. Ciljnu ravninu presjekli su u 15:03:24.
Čak 19 minuta je iza njih ostala posada Portopiccola. Nažalost nemam izjavu nikog s ove jedrilice, ali spomenut ću da u ovoj posadi nisu bili samo Talijani, već su bili pojačani i s "local knowledge guys".
Međutim, najbolji od poznavatelja lokalnih uvjeta grupirali su se na Molo Longu Tutta Trieste. Rajko Kujundžić i Darko Hajdinjak predvodili su ovu Riječku posadu. Oni su bili u skupini preostalih maksija, koji su izabrali jedrenje isključivo na lijevoj strani polja, odnosno uz Molo Longo, za razliku od Maxi Jene MM i Portopiccola koji su bili posvuda ali ipak više na desnoj strani.
Evo što je o njihovom jedrenju ispričao kormilar Rajko:
Odabrali smo lijevu stranu polja jer je bila ekstremno bliže prvoj bovi, a i po kutevima vožnje bila je mnogo kvalitetniji izbor. S druge strane bilo je bliže, a s treće strane bilo je to da je kurenat bio mnogo slabiji, jer vani je bila prava rijeka od kurenta.
Kako je bio slab vjetar i jedva ideš puno barki nije uopće uspjelo startati, kurenat ih je stalno vraćao natrag.
Mislim lagani brodovi poput nas, koji su još i brži i veći, oni će se izvući iz tih situacija, ali jako ih koči. Tako da smo vozili s kanardom, ona prednja peraja, na jedne uzde, a na druge bez nje. Kombinirali smo varijante... mislim da mi je ovo najbolje odjedrena regata na ovom brodu što smo ikad jedrili.
Osim mene bili su tu još i Filip Matika i Darko Hajdinjak, a to je meni super jer ne moram više govoriti unaprijed, ne moram razmišljati o drugim stvarima, paziti gdje sjediš, laškaj, kacaj, tako da sam se mogao posvetiti vožnji.
I tako smo se nas tri rotirali i po pitanju vožnje i trima i taktike i baš smo odlično funkcionirali. Naravno, i ostatak posade dao je sve od sebe!
Držati se ove lijeve strane po takvim ekstremnim uvjetima stvarno je pametnije. Jedini problem je ako nešto probija s vanjske strane iz Velih ili Malih vrata, ako vidiš da neka crta dolazi ne možeš se tako lako prebacivati s jedne na drugu stranu.
To nam je bio jedini rizik u koji smo svjesno ulazili. Mislim, imali smo snage za ići u desno ako treba, znači na lijeve uzde, dok smo na desnim uzdama, uz kraj, jako sporo napredovali.
Tako da su svi izbjegavali ovo i išli su u smjeru bove. A opet, svi koji su išli ekstremno vani, poput Shininga, Portopiccola... svi su zastali zbog jakog kurenta i slabog vjetra. A logična stvar je, ne samo u Rijeci već i bilo gdje, da ako ćeš dobiti neki dašak vjetra to će biti s kraja.
To je bio taj dio kako smo vozili od starta do bove od orce. Jedino smo napravili jednu malu grešku, ali ajmo reći da je to bilo strateški. Mi smo dva puta zavozili lijevo i bili smo najlijeviji u tom trenutku... ono držimo ekipu da nam nitko ne probije s te strane... i onda nam je u jednom trenutku TP52 - Generali otišao duboko lijevo u kraj.
Gledali smo za njim i diskutirali da nema smisla toliko ići blizu kopna, međutim imalo je i to smisla!
Da je bio neki brži brod išli bi za njim jer ne bi ga smjeli pustiti da nam ode pre daleko, ali njih smo svjesno pustili i ostavili ih da na taj način riskiraju, a riskirao je dosta. Međutim, oni su tamo dosta dobili. Prije tog poteza bili su možda 70 metara iza nas, a nakon toga su nam pobjegli za 100 metara.
Ali do bove stvarno smo mu stigli na krmu. Imali smo super trim i brod je stvarno letio po tim uvjetima.
A na povratku mislim da je on napravio grešku što nije išao našom rutom, jer je išao riskirati i na taj način dobiti, a kako nas je u povratku kurenat bacao u dobrom smjeru bilo je puno kvalitetnije voziti na desne uzde paralelno s krajem, a ne u kraj. Jedino je bilo problematično ako vidiš da je neki srh s desne strane, da to ne pogriješiš.
Međutim, taj kurenat nas je lijepo bacao prema dolje, a imali smo i neku svoju brzinu... 0.5, pa možda i 1 čvor, ali smo bili kvalitetno usmjereni.
Njemu je par puta bila visoko prova, pa smo mislili da čak i dobivali, ali to se sve polako izjednačilo. On je pomalo pao i bio iza nas bar 300 metara.
A kako smo se približavali ulazu u Riječku luku onda je dolazio onaj vjetar iz vani. On ga je dobivao malo prije nas i približio nam se na stotinjak metara.
Tako da nam je s njim bila najveća borba. Isto kao što smo mi povratak odjedrili brže od Maxi Jene, ali nama je zapuhalo :)
Što se tiče jedara, vozili smo na drifter, koristili smo kanardu i koristili smo canting keel spušten u minus - da se nagnemo, da odlijepimo barku od mora i naravno, razmještaj posade. A i svako malo bi se zatrčavali da ne izgubimo smjer. Tako bi zapumpali po par puta da zadržimo smjer i da ne padne prova.
Eto sve je funkcioniralo besprijekorno!
Kao što je Rajko spomenuo, u jednom trenutku se na regatnom polju pojavio vjetrić. Puhalo je svega nekoliko čvorova, ali nakon par sati apsolutne bonace to je bilo više nego željeno osvježenje, kako za to da se jedrilice počnu kretati, tako i da se može lakše disati.
Puhalo je različito na različitim dijelovima polja, ali dojam od par čvorova više bio je u dijelu bliže vrhu Molo Longa, tako da oni koji su uspjeli okrenuti orcu unutar pola sata, 45 minuta iza Tutta Trieste, odjedrili su ovu dionicu izrazito brže od onih koji su od početka imali više problema s kirentom nastratu pa su samim tim i kasnili na orcu.
A evo kako je dvoboj s Molo Longom izgledao s palube Generalija, TP-a 52 koji je Riječkoj posadi bio najveća konkurencija. U nastavku opis jedrenja iz perspektive Slovenskog jedriličara Same Žvana:
Poslije dvije godine pauze ponovno smo došli na Fiumanku, regatu na koju uvijek rado dolazimo. Pretprošle godine nismo došli zbog nastupa na ORC Svjetskom prvenstvu u Šibeniku, a lani zbog Kovida. Tako da nam je ovo bila prva regata van Slovenije nakon dvije godine.
Sama regata izvrsno je organizirana. Sad će mi neki prijatelji iz Dalmacije vjerojatno zamjeriti, ali Fiumanka je postala najveća Hrvatska regata. Koliko god Mrduja i Viška bile velike, ali Fiumanka je sad broj jedan!
Ove godine smo jedrili s nevjerojatnom konkurencijom, nikad viđenoj u Hrvatskoj. Čak šest maksija, a mi smo bili tek šesti brod po veličini, prvi koji nije maksi.
Jedino je šteta što je u Riječkom zaljevu često bonaca. Očekivali smo je i ovaj put i moram reći da smo bili spremni za nju.
Na startu je puhalo još nekih 3-4 čvora, također i u orcu, pa je par puta potpuno stalo... Mi smo odlučili pronaći lokalnu termiku uz obalu i dosta dobro smo uspjeli u tome.
Na okretnim bovama kod Kostrene okrenuli smo kao treći. Odmah iza nas bio je Molo Longo, a ispred nas 24 metarska Maxi Jena i 28 metarski Portopiccolo kao prvi i drugi, a daleko iza nas i Molo Longa bili su Adriatic Europa, Shining i Toto Travel. Oni su se držali bliže sredini kursa, pa čak išli i na desnu stranu.
Kad smo se od Kostrene vraćali prema Molo Longu i cilju vjetar je polako jačao. U tim trenucima imali smo vjetar od prosječnih 5 čvorova, a ponekad i refuliće od 6 čvorova.
Cijelo vrijeme jedrenja od starta, pa oko bove i do Molo Longa koristili smo jedino drifter kao prednje jedro.
Kad smo ušli unutar lukobrana skinuli smo drifter i prebacili se na reaching genaker s kojim smo jedrili do cilja i završili na četvrtom mjestu u generalnom plasmanu.
Moram reći da smo vrlo zadovoljni i da nismo očekivali da ćemo u takvoj konkurenciji čak četiri maksija ostaviti iza sebe!
Da smo bili samo malo bolji mogli smo iza sebe ostaviti Molo Longo Tutta Trieste, ali svejedno smo vrlo zadovoljni i rado ćemo se vratiti u Rijeku.
Zanimljivo da je za situaciju u kojem je došlo do "pretjecanja", kad je Molo Longo preuzeo treće mjesto, zaslužna malo promjena u smjeru vjetra.
Generali prvi stiže do orce, ali vjetar je takvog smjera da se s drifterom ne bi mogli spuštati na offset. U trenutku obilaska orce vjetar okreće za 30 - 40° i Molo Longu je bio u bok te ih tu prestiže i ostvarenu prednost održava do cilja.
Analizu ostalih rezultata malo je teže napraviti, jer dijelu grupa kao finiš računalo se vrijeme dolaska na oznaku orce. S druge strane, ako je bar jedna jedrilica iz grupe došla do "glavnog" cilja onda su se bodovali ti prolasci. Uglavnom, svakom je dana šansa da se može pohvaliti da je pobijedio bonacu Riječkog zaljeva.
Kompletne rezultate regate možete pronaći na ovom linku, dok su bogate fotogalerije već nekoliko dana spremne za pregled u foto galeriji. Ovdje je link za petak, a ovdje je link za subotu.
