Kao kod genove i glavnog jedra, i kod spinakera postoje tri osnovna faktora kojima se kontrolira sila u jedru. To su: upadni kut vjetra, forma spinakera i izvijenost spinakera.

Upadni kut vjetra

Spinaker je, za razliku od genove, jedro sa širokim rasponom djelovanja. Koristi se kada je upadni kut vjetra od 60°-180°.
Optimalni kut jedrenja sa spinakerom, u odnosu na smjer vjetra, ovisi o jačini vjetra. Po slabijem vjetru (0-5 čv) potrebno je jedriti oštrije u vjetar (smanjivati upadni kut) kako bi se ubrzalo strujanje vjetra preko površine
spinakera i time povećala porivna sila. No po jačem vjetru potrebno je jedriti više niz vjetar (povećavati upadni kut vjetra). Na taj način smanjuje se preveliko opterećenje u spinakeru, povećava učinkovitost, a jedrilica ima bolji VMG (jedrilica prolazi više pûta u odnosu na smjer vjetra i oznaku do koje treba stići).

Slika 6.5 - Ako je upadni kut stvarnog vjetra velik kao na slici (oko 160°), aerodinamička sila spinakera je mala.

 

Prihvaćanjem u vjetar ili pritezanjem škotine spinakera, upadni kut se smanjuje a porivna sila spinakera povećava. Otpadanjem ili popuštanjem škotine spinakera, upadni kut se povećava a porivna sila spinakera se smanjuje (slike 6.5 i 6.6).

 

Slika 6.6 - Smanjenjem upadnog kuta stvarnog vjetra, kao što je to slučaj na slici, povećava se aerodinamička sila spinakera.

 

Forma spinakera

U uvodu je već spomenuto kako se spinaker, kada jedrimo sasvim niz vjetar (upadni kut vjetra 160°-180°), ponaša poput padobrana, tj. jednostavno svojom površinom “hvata” vjetar koji u njega ulazi. U tom slučaju cilj je skoristiti njegovu najveću projiciranu površinu.
Općenito, dublja jedra generiraju veću aerodinamičku odnosno porivnu silu, no kod spinakera postoje određene specifičnosti. Jedna od njih je; spinaker treba omogućiti jednaku učinkovitost pri različitim upadnim kutovima vjetra. Što znači, kada jedrimo sasvim u krmu (veliki upadni kut) projicirana površina spinakera postaje važnija za brzinu jedrilice i zato se do određene mjere žrtvuje njegova dubina, odnosno forma (slika 6.7). No, kada jedrimo malo oštrije u vjetar (manji upadni kut), za brzinu jedrilice važnija je forma spinakera, no i dalje je potrebno obraćati pažnju na njegovu projiciranu površinu. Zapravo, bez obzira na upadni kut vjetra, spinaker treba biti natriman tako da se uvijek koristi njegova najveća projiciranu površinu.
Forma spinakera se kontrolira promjenom položaja tanguna i škotama spinakera.

Slika 6.7 - Popuštanjem privjetrinske i zavjetrinske škotine, spinaker postaje dubok a projicirana površina se smanjuje (lijeva jedrilica). Pritezanjem privjetrinske i zavjetrinske škotine, spinaker postaje plitak a projicirana površina se povećava (desna jedrilica).

 

Izvijenost spinakera

Izvijenost spinakera je, kao i kod genove i glavnog jedra, je vrlo važna za veličinu porivne sile. Kako bi se prisjetili što je to izvijenost jedra, ponovit ćemo kako je jedro izvijeno ako upadni kut vjetra nije isti po njegovoj cijeloj površini. Previše otvoren ili zatvoren izlazni (zavjetrinski) rub izvija površinu spinakera i njegova porivna sila postaje manja.
Izvijenost se kontrolira promjenom visine tanguna, promjenom položaja koloturnika škote spinakera (koloturnik na krmi) te barberima.
Kada je tangun previsoko zavjetrinski rub će se zatvarati a površina spinakera će postati izvijena.
Pomicanjem koloturnika škote spinakera prema naprijed sprječava se otvaranje zavjetrinskog ruba i izvijanje spinakera. No oblik zavjetrinskog ruba spinakera puno je praktičnije kontrolirati popuštanjem ili pritezanjem zavjetrinskog barbera.

 

Pravilna forma spinakera

Što je pravilna forma spinakera? Odgovor na ovo pitanje nije nimalo jednostavno dati. Općenito, može se reći kako pravilna kombinacija projicirane površine, dubine i izvijenosti zavjetrinskog ruba daje pravilnu formu spinakera.
Tijekom jedrenja sa spinakerom potrebno je konstantno usklađivati ove tri komponente, jer kako spinaker nije niti s jednim rubom čvrsto pričvršćen na jedrilici (poput glavnog jedra ili genove) vrlo je nestabilan. Nestabilnost spinakera očituje su konstantnom i nepravilnom promjenom forme spinakera.
U praksi pravilna forma očituje se u simetričnosti površine spinakera; jer kad spinaker stoji simetrično koristimo njegovu najveću površinu. Rogljevi spinakera trebaju biti približno u istoj zamišljenoj liniji, paralelnoj s palubom jedrilice (slika 6.8).

Slika 6.8 - Na slici, rogljevi spinakera su jednake visine i paralelni s palubom jedrilice. Ova visina i položaj tanguna omogućava simetričnost forme i najveću iskoristivost površine spinakera.

 

iz knjige "Biti brži"

ing. pom. Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

 

Back To Top