Trupovi jedrilica mogu biti građeni u širokom spektru dimenzija; od malih jedrilica Lasera, 470, Optimista, pa sve do velikih plovećih domova kao što su Wally, Swan ili neke druge luksuzne jedrilice duljina i preko 100 stopa.
Ali o čemu, osim o veličini, ovise forme trupa jedrilica?

Prvenstveno, ovise o performansama koje određeni trup treba zadovoljiti. Ako npr. želimo trup koji će biti isključivo siguran na moru, tada će linije trupa biti izvedene sukladno tome zahtjevu. Ako pak želimo jedrilicu koja je brza niz vjetar, ili jedrilicu koja dobro jedri na valovima uz vjetar, tada će se linije trupa mijenjati shodno tome. No, bez obzira na naše želje većina formi trupova današnjih jedrilica je kompromis navedenih faktora i faktora o kojima će biti govora u prvom poglavlju.
Ako je riječ o nekoj hendikep formuli, tada će trup biti građen tako da uz navedene parametre zadovoljava i parametre određene formule. No, kod imperativa zadovoljavanja formula (kao što je IMS) javlja se jedna negativna posljedica. Vrlo često, zanemaruju se parametri koji osiguravaju sigurnost jedrilice kako bi forma trupa zadovoljila parametre formule. To se prvenstveno odnosi na posljedicu smanjenja momenta stabiliteta.
Današnje jedrilice, koje su građene da bi što bolje zadovoljile IMS formulu, imaju izuzetno veliki početni moment stabiliteta (do 45°). No kod nagiba preko 45°, moment stabiliteta rapidno opada, jedrilica se vrlo teško uspravlja i postaje nesigurna za posadu.
U tekstu koji slijedi biti će opisane osnovne dimenzije trupa, te spomenuti najvažniji koeficijenti pomoću kojih se predviđaju performanse određenih brodskih formi.

Slika 1.1 - Jedrilica ima svoju duljinu preko svega (LOA), koja se određuje po uzdužnici broda između dviju najudaljenijih točaka. Također, jedrilica ima i svoju duljinu vodene linije (LWL), koja se mjeri po uzdužnici broda između dviju točaka na pramcu i krmi koje posljednje dodiruju vodenu površinu. Obje dimenzije mogu se izražavati u stopama ili metrima.

Duljina trupa

Duljina trupa je temeljna dimenzija prema kojoj su bazirane sve ostale dimenzije jedrilice (slika 1.1). U hidrodinamičkom pogledu duljina trupa je najvažnija komponenta jer praktično određuje maksimalnu deplasmansku brzinu jedrilice. Duljinu preko svega (LOA) moramo razlikovati od duljine vodene linije (LWL). Duljina preko svega (LOA) predstavlja udaljenost dviju najudaljenijih točaka na jedrilici mjereno po središnjici trupa. Duljina vodene linije (LWL) predstavlja najveću duljinu dijela trupa koji je uronjen u vodu dok jedrilica miruje. Duljina vodene linije također se mjeri po središnjici trupa.

Širina

Kod jedrilica i brodova općenito, razlikujemo maksimalnu širinu trupa i širinu vodene linije (slika 1.2). Širina trupa je najčešće proporcionalna s duljinom i istisninom, ali može i odstupati od te proporcionalnosti ako se želi dizajnirati uža ili šira jedrilica. Uži trupovi daju bolje rezultate kod jedrenja uz vjetar, dok su širi trupovi učinkovitiji za jedrenje niz vjetar. Razlika između maksimalne širine trupa i širine vodene linije najčešće nije značajna, osim ako će jedrilica imati vodene balaste ili će težina posade biti presudna za njenu stabilnost. Tada će maksimalna širina trupa biti znatno veća od širine vodene linije. Kod jedrilica kod kojih se stabilitet postiže težinom kobilice maksimalna širina trupa neće biti znatno veća od širine trupa na vodenoj liniji.

Slika 1.2 - Osim maksimalne širine jedrilice, za proračun dimenzija trupa važna je i širina vodene linije. Maksimalna širina trupa određuje se na mjestu na kojem je poprečni presjek trupa najveći, dok se širina vodene linije određuje prema položaju najvećeg poprečnog presjeka koji se nalazi u dodiru s površinom vode. Istisnina predstavlja volumen jedrilice koji je uronjen u vodu.

Istisnina

Istisnina predstavlja težinu jedrilice. ali kada govorimo sa stajališta fizike tada ona predstavlja volumen istisnute tekućine u koju je jedrilica uronjena.
Istisnina se izražava u m³, no vrlo jednostavno se može preračunati u težinu (masu) tako da volumen istisnute tekućine pomnožimo sa relativnom gustoćom medija u kojem jedrilica plovi (slana ili slatka voda).
Relativna gustoća morske vode je 1020 -1030 kg/m³. Jedna jedrilica sa istisninom od 15m³ u moru će imati masu od oko 15300 kg, dok će u slatkoj vodi njena masa biti manja za nekih 300 kg.

Gaz

Gaz jedrilice predstavlja udaljenost od vodene linije do najdubljeg dijela kobilice ili udaljenost od vodene linije do najdubljeg dijela trupa bez kobilice i kormila (slika 1.3). Gaz koji se mjeri do najdubljeg dijela kobilice značajan je za performanse jedrilice, i iz praktičnih razloga, dok je gaz trupa, bez kobilice i kormila, značajan zbog samog dizajna trupa. O gazu trupa ovisit će mnogi parametri kojima se kontrolira forma trupa.

Slika 1.3 - Gaz jedrilice pokazuje kolika je dubina trupa zajedno sa dubinom kobilice. Određuje se od vodene linije do najdubljeg dijela  kobilice.

Prizmatični koeficijent

Prizmatični koeficijent (Cp) pokazuje kako je istisnina jedrilice raspoređena po njenoj duljini (slika 1.4). Formula koja omogućava izračun ovog koeficijenta je:
D predstavlja istisninu koja je izražena u m³. Am je površina središnjeg presjeka jedrilice izražena u m² ili ft², a LWL je duljina vodene linije koja može biti izražena u m ili ft.
U formuli, istisnina jedrilice dijeli se s umnoškom površine središnjeg presjeka i duljinom vodene linije. Prizmatični koeficijent nam otkriva koliki će utjecaj imati otpor valova na određeni trup i kako je volumen jedrilice raspoređen uzduž trupa. Jedrilica s velikim prizmatičnim koeficijentom imat će relativno malu površinu središnjeg presjeka u odnosu na jedrilicu s malim prizmatičnim koeficijentom.
U praksi to znači kako će jedrilice s velikim prizmatičnim koeficijentom biti sporije po laganom vjetru te u jedrenju niz vjetar, dok će jedrilice s manjim prizmatičnim koeficijentom u istim uvjetima biti brže jer će istiskivati manju masu vode ispred sebe. Suprotno tome, jedrilice sa velikim prizmatičnim koeficijentom, po jakom vjetru uz vjetar, bit će brže od jedrilica s malim prizmatičnim koeficijentom.

Slika 1.4 - Vrijednost prizmatičnog koeficijenta (Cp) dobija se kada se istisnina jedrilice podijeli sa umnoškom površine središnjeg poprečnog presjeka i duljinom vodene linije. Jedrilice sa veliki prizmatičnim koeficijentom imaju manju površinu poprečnog presjeka i zato takvi trupovi stvaraju manje otpora dok se kreću kroz vodu.

Koeficijent punoće istisnine

Koeficijent punoće istisnine (Cb) prikazuje odnos između volumena jedrilice i volumena jedrilici opisanog kvadra iste duljine, širine i visine (slika 1.5).
Formula glasi ovako:

Koristeći ovu formulu cigla, koja ima geometrijski oblik kvadra, imala bi koeficijent punoće Cb= 1. To se događa zbog toga što je istisnina kvadra jednaka njegovu volumenu. No to, jasno, nije tako kod jedrilica. Ako pogledamo sliku 1.5, ispod ovog teksta vidjet ćemo kako je istisnina trupa uvijek manja od volumena jedrilici opisanog kvadra.

Slika 1.5 - Koeficijent punoće istisnine (Cb) predstavlja odnos između volumena trupa jedrilice i volumena jedrilici opisanog kvadra iste duljine, visine i širine.

iz knjige "Biti brži"

ing. pom. Stjepan Vitaljić