Ovogodišnji svjetski centar jedrenja, Portugal, bio je domaćin jedne od regata za Finn Gold Cup. Regata se jedrila u gradu Portu, a ujedno je imala i status Svjetskog prvenstva klase i bila je adresa na kojem se mogla dobiti posljednja karta za odlazak na Olimpijske igre u Tokiju koje će se organizirati ovog ljeta.

Na regati koja je bila organizirana između 5. i 12. svibnja sudjelovala su naša tri najbolja jedriličara u ovoj klasi. Najiskusniji među njima bio je najbolji europski master prošle godine, Milan Vujasinović - JK Val, Šibenik, a u konačnom plasmanu smjestio se između dva člana JK Labud iz Splita. Jedan od njih je Josip Olujić, a drugi je Nenad Bugarin koji je ostvario rezultat karijere i regatu u Portu završio na fenomenalnom petom mjestu!

Nažalost, to peto mjesto nije sa sobom donijelo i glavni cilj sudjelovanja, odnosno kartu za Tokio, jer je nju osvojio Španjolski jedriličar Joan Cardona koji je ovo Svjetsko prvenstvo završio na drugom mjestu.

Foto: Robert Daves

Što se tiče jedrenja ona su trebala trajati pet dana, međutim, vremenski uvjeti na Atlantiku nisu baš dozvolili da jedriličari postavljaju svoje zahtjeve. Najveći problem bio je val koji se formirao tko zna koliko daleko od Portugala i koji dok je došao u pliće vode ispred kontinenta polako prerasta u brda visočija od jarbola. Kako je to izgledalo na licu mjesta saznali smo od Nene:

Evo došli smo doma prije dva dana, vozili smo u komadu od Porta do Splita, tako da sam se uspio malo odmoriti. A što se tiče regate, od pet dana jedrili smo samo tri.
Svaki od tih dana jedrili smo po tri plova. Ostala dva dana nismo uopće izašli na more. Uvjeti su nažalost bili nejedrivi. Vani je bio ogroman val... imali smo swell od 4 metra, plus što je vjetar je stalno mijenjao smjer. Jedan od tih dana smo proveli šest sati na moru i jedrenje po takvim uvjetima je stvarno bilo strašno.
Uvjeti su bili stvarno neuobičajeni za nas i nisam siguran da li je itko bio na njih stvarno spreman. Trebalo se brzo na njih adaptirati i to je bila totalna nepoznanica za veliku većinu flote.
U dolu vala bi skroz ostali bez vjetra iako je puhalo do 15 čvorova. Tako da su to bili uvjeti koji su iziskivali jedan težak fizički rad i mislim da je na kraju bilo presudno to tko je ta tri plova uspio odraditi kako treba da je i imao dobar rezultat.
Sve je puhalo iz vani... raspon kuteva bio je od juga do zapada.
Svaki plov prvog dana nam je trajao u prosjeku sat i petnaest minuta. Kasnije je RO to smanjio na sat i 5, ali svejedno su bile ekstremno duge regate.
Razlog tako teškom moru bilo je to što nas je uhvatio rep ciklone koja je prelazila preko Atlantika. A jedan od ta dva dana kad nismo jedrili nismo uopće ni izašli na more. Dobili smo zabranu od lučke kapetanije, jer kako se sve to odigravalo na ušću rijeke, tu se stvarao kontra kurenat, val je bio veći i uopće se nije moglo izaći na more. I taj dan je kapetanija naložila da se moramo vratiti na kopno do 14 sati.
Najviše mi je žao trećeg plova regate, kad sam ušao 21. Imao sam nesreću da je ispod mene na startu bio jedan Portugalski master koji je taj plov bio preko linije i onda sam njemu upao u šiju odmah nakon starta. Još sam se našao i na krivoj strani, a uvjeti uopće nisu bili takvi da napravim tako loš rezultat.
A ostale plovove sam napravio na vrlo dobroj razini i stvarno mogu biti ponosan na to. S druge strane Španjolac je jedrio bez greške cijelu regatu, vrlo disciplinirano, na vrhunskom nivou i zasluženo je osvojio mjesto na Olimpijadi.

Nenad Bugarin, JK Labud

Neno se za tjedan dana vraća u Porto i u Santander, jer ima obaveze prema svom Mađarskom kolegi s kojim je proveo posljednje dvije godine u zajedničkim treninzima i pripremama. Mađar se uspio plasirati na Olimpijadu i njih dvojice će imati pripreme do kraja lipnja, a početkom srpnja Neno s njim putuje u Japan gdje će mu biti podrška i sparing partner.
A nakon završetka olimpijske regate Neno završava s aktivnom sportskom karijerom i okreće se svojoj profesiji. Kako je završio Pomorski fakultet kreće s pomorskim zanimanjem i navigavanjem po svjetskim trgovačkim rutama. 

8. lipnja se očekuje konačna informacija o statusu klase Finn na Olimijskim igrama, ali 99% su šanse da su Igre u Tokiju posljednje na kojima će se nadmetati ovi teški samci.
Primat definitivno preuzimaju "leteće" klase, odnosno daske, kiteovi i jedrilice s foilovima, odnosno klase koje pomalo gube dodir s tradicionalnim jedrenjem na koje je naviknula većina jedriličara i okreće se modernim super brzim klasama koje garantiraju atraktivnost u većoj mjeri, a što je prvenstveno traženo za postizanje televizičnosti, odnosno povećanja minutaže koje će prosječni gledatelj nadmetanja na OI provesti uz male ekrane i morske sportove.

Sa sličnim odlukama po pitanju nastavka sportske i profesionalne karijere susreće se i drugi Labudov predstavnik iz klase Finn, Josip Olujić.

Foto: Robert Daves

Josip je također cijelu svoju seniorsku karijeru posvetio jedrenju u klasi Finn i nakon što se potvrdi najava o izbacivanju iz Olimpijskih sportova ni on nema namjeru pokušavati u nekoj novoj disciplini koju World Sailing definira kao budućnost.

Valove te veličine nismo susreli niti za vrijeme treninga ni inače dok smo bili i u Portu i na Kanarima. Sjeverno od nas je prolazila ciklona i taj val je dolazio od nje, a da nije bilo nešto što je uobičajeno govori i to što nas port authority jedan dan nije pustio na more, a jedan smo se morali vratiti do vremena koje su nam oni zadali. Naime, kako nam je klub u kojem smo boravili bio u ušću rijeke, taj kurenat od plime kad okrene smjer stvarao je još divljije valove.
A uvjeti po kojima smo jedrili su bili oceanski... istina, zbog tolikog vala su bili drastično drugačiji od onih na koje smo naučili, tako da ne moru reći da sam bio skroz spreman plus neke moje greške, imao sam za posljedicu to da nisam mogao složiti dobru regatu.
Nažalost zbog ta dva dana bez jedrenja i toga što smo imali po tri duga plova tih dana što smo jedrili, nije bilo prilike da se resetiram i posložim.
Ne bi rekao da sam imao tremu zbog kvalifikacija na Olimpijadu i da je trema imala svoju ulogu u rezultatu, jednostavno nažalost nisam bio na razini na kojoj sam inače.
Nažalost ni ja ni njih dvojica nismo uspjeli ostvariti normu, koja je definitivno bila cilj svakome od nas. Evo već treći put smo bili nadomak realizaciji, dva puta ja (Aarhus 2018. i u Grčkoj 2019.) a sad Neno.
Možda je razlog ovome i to što nam je obojici ovo prva ozbiljna olimpijska kampanja u dosadašnjoj karijeri. Konkretno što se mene tiče, ja sam tek nakon što sam diplomirao na ekonomskom fakultetu 2016. godine počeo s kompletnim fokusom na jedrenje. Tako da mislim da smo tim neiskustvom na neki način platili ovu cijenu.
A po pitanju nastavka sportske karijere, evo i ja čekam objavu što će biti s Finnom nakon Tokija. Po svemu sudeći ta priča se završava, a i ja ću se onda povući iz olimpijskog jedrenja, jer nema smisla da se sad okrećem nekoj drugoj klasi. To bi bio neki potpuno novi početak u kojem bi se sigurno trebao spustiti za desetak kilograma ili i više, a pitanje da li bi mi takva egzibicija s tijelom dala željeni rezultat.
Eventualno bi mogao probati s Laserom, ali kroz tu klasu sam relativno brzo prošao davnih juniorskih godina... a tu su već Tonči i Gašo, tako da mislim da to ne bi bila dobra odluka i onda mi ne preostaje ništa drugo nego počet raditi i živjeti ozbiljno :)

Josip Olujić, JK Labud

Inače je Josip regatu završio na 25. mjestu, dok je naš treći predstavnik u ovoj, kako se znalo govoriti - kraljevskoj klasi, Milan Vujasinović završio na dobrom 15. mjestu.

Foto: Robert Daves

Do Milana nismo uspjeli doći jer je njegov i privatni i profesionalni život trenutno vezan uz Valenciu. Tamo živi i radi i zasnovao je obitelj, a po svim objektivnim okolnostima uzimajući u obzir njegove godine, ovo je i njemu bio posljednji pokušaj da kao natjecatelj sudjeluje na Olimpijskim igrama.

Kako su u cilj ulazili u svakom od odjedrenih 9 plovova možete pronaći u rezultatima na ovom linku.

Sigurno je kod svih ljubitelja jedrenja prisutna žal za nesudjelovanjem CRO jedra na regati u Tokiju, ali možemo biti sigurni da su naši momci dali sve od sebe i žalimo im puno uspjeha u nastavku karijere u kojem god smjeru izaberu da je nastave.

Naslovne foto: Robert Daves

 

Back To Top