Nakon prošlogodišnje prigodne, Covidom uzrokovane, promjene u ruti Regate tisuću otoka, regata se vratila svojoj izvornoj ideji, odnosno povezivanju Rijeke i Tivta i Porto Montenegra.

Ove godine za taj poduhvat sudjelovanje je najavilo 11 posada, u Rijeku je stiglo njih 8, a startu je pristupilo 7, tako da se još uvijek čeka povratak zlatnim vremenima ove regate kad je redovito sudjelovalo više od 15 posada.

Program održavanja bio je jednak svima do sad... petak i subota (16. i 17. rujna) bili su rezervirani za provjeru sigurnosne opreme, a start prve etape bio je u nedjelju točno u podne.

S obzirom da je flota bila dovoljno mala start je i ove godine organiziran u dnu Riječke luke. Jedna strana startne linije, kako je i običaj, bila ja na brodu. U tu svrhu poslužila je velika Marina, jedan od najstarijih brodova koji je držao dužobalnu liniju, a nakon završetka tog dijela svog "životnog puta" prvo je bio brod restoran u Creskoj luci, a posljednjih desetak godina je u ulozi Botela.

Druga, pin, strana startne linije bila je na početku Molo Longa, odnosno na poziciji jednog od zastavnih jarbola.

Start regate odrađen je po tradicionalnim lokalnim uvjetima. Ovog puta je ipak bilo više dašaka koji su flotu mnogo brže nego lani izveli iz okrilja luke, ali uz kurenat kao važnu komponentu, pa je najbržima ove godine trebalo oko sat vremena.

Nakon toga slijedi nastavak patnje po Kvarneru, ali zato nakon prolaska između Cresa i Krka kreće rock'n'roll.

Flota koja se okupila u Rijeci i koja je trebala odraditi ovu regatu sastojala se od pet monotrupaca i tri trimarana. Najmanja jedrilica bila je Seascape 27, a najveći su bili Swan 45 i Elan 450.

Jedan od tri trimarana nije niti startao, jer se u subotu jedan od dvojice članova posade loše osjećao, a loše stanje se produljilo i u nedjelju. Zato je odluka bila jednostavna i Lightness je ostao privezan u Rijeci. Međutim, to nije bilo jedino odustajanje. Već tijekom prve noći na Vento Cadela puca tuff luff i prednje jedro završava u moru. Nažalost, nisu bili u mogućnosti sanirati taj problem, pa se i ove godine moraju vratiti u Rijeku...

Inače, u toj zoni, nakon Plavnika, tijekom noći puhalo je dosta jako jugo koje je išlo i do 25 čvorova. Orca po takvim uvjetima posebno je iscrpljujuća na malenim jedrilicama poput Seascapea 27. Dvojac s ove jedrilice nakon 25 sati jedrenja javlja organizatoru da se i oni zbog tehničkih problema povlače iz regate, te zaklon traže u okrilju Malog Lošinja.

Ovako zahtjevni uvjeti jedrenja, vidjelo se tijekom idućeg jutra, ostavili su posljedicu na još jedan trimaran. Namaste doživljava strukturalni problem na jednom od trupova i službeno završavaju s regatom malo iza 7 sati i okreću za Gršćicu na Korčuli.

I tako je do Tivta flota prepolovljena, a u cilj stižu samo jedrilice koje su uspjele lani odjedriti kompletnu rutu.

Povratak iz Porto Montenegra krenuo je u četvrtak 22. rujna, ponovno točno u podne. Od samog početka flotu su pratili vrlo dobri uvjeti za jedrenje i da nije bilo još jedne bonace u Kvarneru ova etapa bi bila brža od prethodne. Uglavnom, osim što je vodeća posada druge etape, ekipa Damaca, u Kvarneru dobila ekskluzivnu dozu glavobolje, navijačima i ostalim sudionicima pružila je šansu za ekstremnu dozu uzbuđenja. Naime, nakon što se Damaco već nakon starta značajno odvojio od pratnje i svoju prednost konstantno povećavao svakim satom jedrenja, morao se pomiriti sa situacijom u kojoj ga cijela pratnja sustiže i u pitanje dovodi njegovu pobjedu u realnom vremenu.

Srećom, Damaco uspijeva izdržati, a koliko velika napetost je bila govori podatak da je cijela flota završila unutar dvije realne minute!

Što se tiče korigiranog vremena, tijekom tih par sati u Kvarneru, već se moglo vidjeti da Damaco neće moći osvojiti duplu krunu. Od prvog izdanja ove regate službeni pobjednik regate je jedrilica koja pobijedi po ORC-u, a svima koji prate regate koje se jedre po ovom sustavu razvrstanja bilo je jasno da je Kvarner bio koban za posadu kapetana Vranića. Dogodila se klasična situacija u kojoj su manje jedrilice "pojele" veće, odnosno razlika u vremenima finiša između Damaca i po ORC-u sporijih jedrilica, bila je prekratka, te oni čiji koeficijenti kažu da su "sporiji" bivaju u mnogo povoljnijoj matematičkoj situaciji koja je rezultirala pobjedom.

U obje etape tim naslovom se ovjenčala ekipa Elaye, a samim tim i naslovom pobjednika cijele regate, a to je značilo da su ujedno i prva posada u ovih devet godina održavanja regate koja je uspjela obraniti naslov pobjednika!

Više o tom poduhvatu, a i samim uvjetima na moru ispričao nam je vlasnik i zapovjednik Elaye, Dušan Ušeničnik:

Rezultati - 1. etapa

Rezultati - 2. etapa

Playback