Stari pomorski narodi, poput Engleza i Talijana, počeli su bilježiti svoje pomorske izraze već u sedamnaestom stoljeću, a dijelom njih koristili su najmanje jedno stoljeće, ako ne i ranije.

Hrvati su pomorski narod koji kroz povijest nije uspio razviti svoje pomorsko nazivlje. Ima tome više razloga, ali glavni je bio taj što stoljećima nisu imali svoju ratnu mornaricu.

Hrvatski postaje službenim jezikom u pomorstvu tek nakon sloma Austro-Ugarske Monarhije. Velike društvene i političke prilike nakon Prvog svjetskog rata trasirale su put kojim će se dalje razvijati naša pomorska nomenklatura.

Marijan Urbany naglasio je važnost pomorskog žargona - tog lingvističkog fenomena: „Noštromizam je jedinstven u našem jeziku i ne možemo mu naći pandana u drugim jezicima. Stoga ni u leksikografiji ne nalazimo obilježje za taj pojam, koje bi odražavalo njegovu stilističku vrijednost koja je blizu onome što se naziva colloquial (colloq) i slang (sl), ali i njegov specijalizirani registar koji odgovara rječničkoj oznaci mar, naut i navy.“ (Urbani 1996: 205).

Dubrovčanin Mato Vodopić objavio je 1868. godine, dvije godine prije prvoga hrvatskoga pomorskog rječnika Bože Babića, pripovijetku Tužna Jele koja daje zornu sliku o stanju tadašnjega pomorskog nazivlja.

Lažni mitovi i proizvoljne legende nepotrebno su dodatno zamutile ovaj problem pa još uvijek nemamo općeprihvaćeni hrvatski pomorski rječnik iako ih je nekoliko objavljeno. Za neke od njih vjerojatno nikada niste ni čuli. Nekoliko starijih rječnika, objavljenih prije Drugog svjetskog rata već sam spomenuo, a sada ću navesti one koji su objavljeni poslije.

Ovdje ću spomenut samo nekoliko naših poznatih jedriličara koji se obično ne mogu staviti zajedno u istu rečenicu, ali povezuje ih miješanje značenja izraza uzda i škota.

Jedrenjak je nepovratno otplovio u prošlost, ali zato se pojavila jedrilica. Znači, danas su skiperi ti koji su naslijedili brodove na jedra, a ne kapetani duge plovidbe koji uglavnom nemaju iskustva plovidbe pod jedrima. Zato je u našem pomorskom leksiku najveći kamen spoticanja upravo jedriličarsko nazivlje, a ono čini vidljivo manje od 5% pomorskog leksika. Pomutnju, zapravo, radi nekoliko desetaka izraza koji izgledaju kao mali kamenčići u cipeli, ali i ovako maleni neugodno žuljaju.