Dubrovčanin Mato Vodopić objavio je 1868. godine, dvije godine prije prvoga hrvatskoga pomorskog rječnika Bože Babića, pripovijetku Tužna Jele koja daje zornu sliku o stanju tadašnjega pomorskog nazivlja.

Lažni mitovi i proizvoljne legende nepotrebno su dodatno zamutile ovaj problem pa još uvijek nemamo općeprihvaćeni hrvatski pomorski rječnik iako ih je nekoliko objavljeno. Za neke od njih vjerojatno nikada niste ni čuli. Nekoliko starijih rječnika, objavljenih prije Drugog svjetskog rata već sam spomenuo, a sada ću navesti one koji su objavljeni poslije.

Ovdje ću spomenut samo nekoliko naših poznatih jedriličara koji se obično ne mogu staviti zajedno u istu rečenicu, ali povezuje ih miješanje značenja izraza uzda i škota.

Jedrenjak je nepovratno otplovio u prošlost, ali zato se pojavila jedrilica. Znači, danas su skiperi ti koji su naslijedili brodove na jedra, a ne kapetani duge plovidbe koji uglavnom nemaju iskustva plovidbe pod jedrima. Zato je u našem pomorskom leksiku najveći kamen spoticanja upravo jedriličarsko nazivlje, a ono čini vidljivo manje od 5% pomorskog leksika. Pomutnju, zapravo, radi nekoliko desetaka izraza koji izgledaju kao mali kamenčići u cipeli, ali i ovako maleni neugodno žuljaju.

Prve naznake promjena već su se naslućivale od druge polovine sedamdesetih godina kada je Tito već vidljivo ostario. A njegovom smrću popustile su sve stege i tada se moglo ipak malo lakše disati i pisati. Tako se Radovanu Vidoviću osamdesetih godina prošlog stoljeća ukazala prilika uvesti u našu pomorsku leksikografiju do tada nepostojeću tradicionalističku struju. On je bio prvi predstavnik te struje.

Drugi svjetski rat je završio. Talijani su bili gubitnici, a Hrvati s Titom pobjednici. Tako su Talijani izgubili sve što je Pavelić morao ustupiti Mussoliniju. Štoviše, Talijani su izgubili i teritorij koji su oteli nakon Prvoga svjetskog rata. Opet imamo istog mrskog neprijatelja pa opet nije dolazilo u obzir koristiti se njihovom terminologijom. No, ovaj put, za razliku od razdoblja između dva svjetska rata, napisano je puno više pomorskih udžbenika na našem jeziku.

Na sam dan napada Njemačke na Kraljevinu Jugoslaviju, 6. travnja 1941. godine, u stožeru ratne mornarice nastalo je potpuno rasulo. Talijani su u nepuna tri tjedna uspostavili vojnu i civilnu vlast na okupiranom području. Ratna flota Kraljevine Jugoslavije pala im je u ruke kao ratni plijen te su je koristili sve do svoje kapitulacije (usp. Pribilović 1980: 810).

Krajem dvadesetih godina prošlog stoljeća utihnule su polemike oko našeg novog nazivlja. Nastavnici iz bakarske pomorske škole postigli su svoj cilj: hrvatskom je nazivlju nakon završetka rata napokon otvoren prostor za službenu uporabu, a ono malo glasnih protivnika nije imalo nikakve šanse jer se kraljevska vlast odlučila za novo nazivlje.

Sve spomenute priobalne legende, koje uopće nisu znanstveno utemeljene, već su dio folklora i dobro funkcioniraju u svakodnevnom neobveznom razgovoru na štekatu. No, nema nikakva smisla uzimati ih kao temelj za bilo kakvu ozbiljnu raspravu.