Na godišnjoj konferenciji World Sailinga, organiziranoj na otočju Bermuda 2019. godine, donešena je finalna odluka o uvrštenju nove jedriličarske kategorije koja će se jedriti na Olimpijskim igrama. Riječ je o offshore ili odobalnoj navigaciji za dvočlane posade.
Premijerni olimpijski nastup bit će na Olimpijskim igrama u Parizu 2024, odnosno na Mediteranu, preciznije na regatnom polju koje će start i cilj imati u Marseilleu, a točna ruta će se odrediti pred sam start. Trenutno su u kombinaciji četiri rute, dvije po 250NM i dvije po 500NM.
Ono što je važnije od rute koja će se jedriti za četiri godine je na kojim jedrilicama će se jedriti, kako će izgledati kvalifikacije, koja oprema će se koristiti itd... U taj kovitlac još nepoznatih informacija odlučio je zajedriti naš vrlo uspješni zimski olimpijac, ali i trenutno naš najaktivniji offshore jedriličar, Ivica Kostelić.
Njegove aktivnosti na dugim odobalnim regatama po Jadranu i Mediteranu pratimo već neko vrijeme, a od ove zime je u paletu svojih aktivnosti odlučio ubaciti i ovaj izazov.
Kako je riječ o novoj temi o kojoj ni mjerodavni još nemaju dovoljno korisnih informacija prepuštam vas u ruke jednog od glavnih junaka ovog članka:
Odluka o novoj jedriličarskoj disciplini na Igrama u Parizu me je odmah zainteresirala, jer se izvrsno usklađuje s onim što sad radim. Također mi se i dobro uklapa u aktualni program priprema za Route du Rhum koji bi se trebao odjedriti 2022. a te iste godine bi trebale krenuti kvalifikacije za OI. Tako da kad završi projekt s Class 40 mogu se totalno posvetiti ovom projektu iduće dvije godine. Znam da će biti teško kvalificirati se jer samo 20 nacija će imati mogućnost nastupa, ali probat ću. S druge strane, što se tiče World Sailinga, čini mi se da oni još uvijek nisu do kraja razradili cijelu ideju. Tako npr. još uvijek nije poznato na kojoj jedrilici će se jedriti na olimpijadi. U javnosti se dosta barata s jedrilicom Luka30, ali ona je za sada potvrđena jedino kao jedrilica na kojoj će se jedriti Svjetsko prvenstvo na Malti, a to SP je ujedno samo test event za cijelu ovu priču. Tako da to SP nema nikakvog konkretnog utjecaja na cijelu priču, a pogotovo ne kvalifikacijski status. Kad sam krenuo sa stvaranjem planova za ovu sezonu, počeo sam razmišljati i o toj regati. Međutim, ta nedorečenost, nepostojanje konkretnog statusa, jedrenje na jedrilici koja možda i neće biti službena na OI, a i nezanemariv iznos od 8.000€ za startninu su mi pomogli u odluci da preskočim nastup na Malti.
Ali ipak, za mene, najveća nepoznanica u svemu ovom je jedrenje u dvoje u kombinaciji s jedriličarkom. Da pravila omogućavaju mušku kombinaciju siguran sam da bi bez problema našao koskipera s kojim bi mogao jedriti, ali s obzirom da je obavezna miješana posada nisam znao koja djevojka u Hrvatskoj ima dovoljno offshore iskustva i afiniteta, pa da je nazovem i ponudim suradnju. Obavio sam razgovore s nekim jedriličarkama, ali one se uglavnom bave inshore regatama, match raceom, olimpijskim jedrenjem i izvrsne su u tom što rade, ali niti jedna od njih nema konkretno offshore iskustvo, a to je ipak nekakvo drugačije jedrenje.
I onda negdje u veljači, preko Facebooka, dok sam bio na jednoj skijaškoj utrci u Japanu, javila mi se Petra Kliba. Moram biti iskren i reći da stvarno nisam znao ništa o njoj i kad sam je malo proguglao i vidio s kojim iskustvima se može pohvaliti ostao sam iskreno oduševljen! S obzirom kako ona sad s obitelji živi u Pescari nije nam baš jednostavno dogovoriti susret i treninge napravili, pa smo se dogovorili da se nađemo ovo proljeće na Seascape Challenge kojega bi zajedno odjedrili. Ali onda se dogodila ova Korona kriza i od tada smo jedino u kontaktu preko WhatsApp-a.
U međuvremenu mi se javila i Nevenka Ćuk. Objasnio sam joj da sam se već dogovorio s Petrom, ali pristala je da trenira sa mnom, tako da smo već odjedrili nekoliko treninga, a u planu su i neke regate.
Do 2022. World Sailing treba defnirati sve nepoznate elemente ove priče. Osim izbora jedrilice treba definirati i format kvalifikacija, te sam format natjecanja na OI. Ono što je neki optimum oko kojeg se zasada vrte sve priče i kombinacije je da posade na moru neprekinuto provedu 4 dana i 3 noći.
Također je o ovoj temi porazgovarano i s Petrom Klibom, drugim dijelom ovog tima. Inače, riječ je o sestri našeg poznatog jedriličarskog trenera Daria Klibe, a oboje su bili vrlo daroviti jedriličari u klasi Optimist u svojoj generaciji, a Petra i u klasi Europa.
Nakon malih klasa Petra se sa svojih 19 godina pridružila austrijskom timu s Whitbread ambicijama, a s kojim je sudjelovala na regati oko svijeta pod imenom Hong Kong Challange i koja se jedrila tijekom 1996/97. Jedino offshore iskustvo prije te velike regate bio joj je dvostruki nastup na regati Rimini - Krf - Rimini. Unatoč svojoj mladosti, u posadi s kojom je jedrila oko svijeta odmah je dobila položaj kormilarke, a kad ih je nakon četiri etape napustio skiper, morala se kao svježa dvadesetgodišnjakinja prihvatiti posla vođe smjene, koji je uspješno odradila do kraja regate.
Sa zatvorenim krugom oko svijeta nisu završile njene oceanske avanture. 2007. godine je s prijateljicom koju je upoznala na regati oko svijeta sudjelovala na transatlanskoj regati od Newporta do Hamburga u svojstvu koskiperice kompletno ženske posade na X-612 - KMPG. Taj tim je bio zajedno još godinu dana dok su jedrile po Baltiku na Baltic Sprint Cupu.
Dobar prijatelj iz Splita, Emil Tomašević, zvao me krajem 2019. i pitao me da li bi se upustila s njim u projekt mix offshore posade za Olimpijske igre. Čuli smo se par puta, isplanirali sezonu i htjeli smo lagano krenuti s prvim treninzima. On je ujedno i taj koji mi je rekao da se i Ivica sprema za to. Kako je krenula Korona sve nam je propalo te me je Emil informirao da se više ne namjerava upuštati u taj projekt i sam mi je predložio da se javim Ivici... "traži hrvaticu, to možeš biti samo ti".
Ivicu sam već duže pratila na regatama s Akilariom 40, tako da sam znala da jedri na visokom nivou, ali nisam znala da cilja tako visoko kao što su Route du Rhum i OI2024.
Ideja ovog koncepta kombinirane posade na offshore ruti mi je s jedne strane OK. Time se pokušava dati prilika i jedriličarima u godinama da sudjeluju na Olimpijskim igrama, jedrenje je ipak sport koji to dozvoljava i od kada je izbačena klasa Zvijezda bilo je teško natjecati se na jednakom nivou s mlađim jedriličarima u klasama koje su ostale u konkurenciji.
S druge strane ovaj koncept mi je malo čudan, nešto slično kao i sa match raceom za London. Ljudi su kupovali barke od 30.000€ kako bi trenirali na njima. Tko je doma imao barku, bio je bolji, iako je možda inače u match raceu bio lošiji... To je bio i hendikep mog tima, koji se spremao za London bez broda. Nemoguća misija koja jednostavno zahtijeva veliki budžet i kupnju broda s kojim poslije ne znas gdje ćeš, jer su ga odmah nakon Londona izbacili iz olimpijskog ciklusa.
Ovdje se trenutno ne zna niti s kojim brodom će se jedriti 2024. iako se trenutno jedre neke regate na jedrilicama L30 u ciklusu koji je nažalost prekinut zbog Korona virusa, pa se trenutno niti ne zna što će biti sa Svjetskim prvenstvom na jesen.
Puno je nepoznanica i po pitanju kvalifikacija, jer ovakva klasa nije još postojala, a još uvijek službeno niti postoji. Sve se tek mora stvoriti. Kad uspoređujem s Londonom 2012. mogu reći da je match race bar postojao kao disciplina, a ovdje moraju stvoriti i klasu, kriterije, kako nacionalne, tako i svjetske. Ne znam, još uvijek je previše nepoznanica.
Naravno, cijela priča mi je vrlo privlačna, jer na početku moje karijere, nakon olimpijske klase Europa, kada se nisam uspjela kvalificirati za OI1996 u Savani, otišla sam na regatu oko svijeta koja mi je promijenila zivot za sva vremena. Jedrenje je postalo moj kruh, a voda moj element.
Treninge ćemo morati dobro isplanirati, jer ja zivim u Italiji, ali to uopće nije problem. Spremila sam se za London takodjer iz Italije. Tada sam ovdje imala i više mogućnosti trenirati u Eliotu kojega nisam privatno posjedovala, pa je moja posada dolazila ovdje na treninge.
Kao što sam prije rekla, za Ivicu su sada važni projekti oko Class40, gdje on nastupa sam i ja mu dajem svu potporu. On ima i Minija u Splitu koji će sigurno postati naša prva barka za treninge, gdje cemo skupljati milje zajedno, jer treba se i dobro upoznati! Rekla sam mu neki dan da nas dijeli samo 140 milja, to mu je taman solo trening do mene u Pescari, i onda 2-3 dana zajedno i onda opet on sam nazad hahahaha
Na Jadranu imamo i regata koje možemo jedriti u dvoje, a sigurno cemo pokušati ubaciti se i u taj L30 ciklus, čim Ivica bude slobodniji.
Petra kaže da je scena po ovom pitanju u Italiji u nešto aktivnija i da je čak nekoliko timova iz Ancone, koja je u njenom susjedstvu, prije Korone razmišljala o kvalifikacijama. Međutim, kako je L30 ciklus za sada otkazan vjeruje da će se cijela priča aktivnije zakotrljati nakon što završe Olimpijske igre u Tokiju.
Ako se hoće špekulirati s nekim imenima, predlaže da se pogleda startna lista regate Trst - Venecija, koja se jedrila prije posljednje Barcolane i da će se sigurno neka imena s nje naći u konkurenciji za talijansko mjesto u Parizu.
Bit će zanimljivo vidjeti i kako će se Hrvatski jedriličarski savez, odnosno Hrvatski olimpijski odbor postaviti po pitanju ove nove discipline s obzirom da su u pitanju poprilični novčani iznosi za nabavu nove jedrilice. Da li će se definirati i neke nacionalne kvalifikacije ako će se formirati nekoliko posada s istim ciljem. Ako se javi potreba za nacionalnim kvalifikacijama kako će se riješiti pitanje istih jedrilica, jedrilica na kojima će se jedriti na Igrama, odnosno regata na kojima će skupljati bodove, pa zatim kako će kandidati biti podržavani u svojim kampanjama...
Također, realno gledajući, u Hrvatskoj nema regate koja traje 4 dana i 3 noći. Jedino je Cinquecento regata koja može toliko trajati, a da se jedri na Jadranu.
Offshore svjetsko prvenstvo trebalo bi se jedriti na Malti u sklopu Middle Sea Race u listopadu 2020.
Naslovna foto: Vinka Lišić