I ove godine najbrži na regati Sušac 100x2 bio je jedan Melges 24, a ovog puta je riječ o onom pod rednim brojem 383, ex. Mataran 24, a od regate CRO Melges 24 Cupa u Trogiru preimenovanom u Makako.
Termin koji je za 2023. JK Mornar rezervirao u kalendaru HJS-a za ovu regatu bio je od 2. do 4. lipnja, a pozivu na sudjelovanje odazvala su se 43 dvojca. Osim tako velikog broja sudionika treba istaknuti da je ove godine flota bila iznimno brza u smislu kvalitete jedrilica. U Splitu su se okupile skoro sve jurilice iz Dalmatinskog bazena na kojima se može regatno jedriti u dvoje.
O ruti ne treba nešto posebno pričati, jednaka je bila na svakom dosadašnjem izdanju ove regate... start ispred luke, obavezan obilazak privjetrinske oznake koja je i ovog puta bila u smjeru Čiova, obilazak pin oznake startne linije i pravac kroz Splitska vrata do Sušca i natrag.
Ono što je ovogodišnje izdanje Sušca činilo malo drugačijim u odnosu na druga izdanja je to što je regata bila iznimno brza i praktički bez velike drame koja otežava izlazak iz Splitskih vrata za većinu jedrilica. Vjetar je počeo puhati za vrijeme predstartne procedure, i kako je flota obilazila pin tako je ulazila u zonu sve jačeg vjetra.
Što se tiče starta i startne linije, bio je postavljen tako da je bila favorizirana pin oznaka i upravo na njoj zato je bila najveća gužva. Da ne bi bilo da zabune, RO strana je uvijek postavljena na početku ACI-jevog lukobrana, a organizatori su i u obavezi osiguravanja nesmetanog prolaska po plovnom putu, tako da se u organizacijskom smislu po ovom pitanju nema mnogo mjesta za korekciju.
U svakom slučaju, zbog spomenutih okolnosti, cijela flota starta na lijevim uzdama, a najzapaženiji start imao je upravo Makako koji je nakon starta imao najbolju poziciju u odnosu na cijelu flotu. Međutim, do privjetrinske oznake uspijeva ga sustići Fatamorgana i na taj način najaviti da su ovo dvije jedrilice čiji nastup će obilježiti ovogodišnji Sušac.
Uz Fatamorganu i Makako na čelo floto izbijaju Paikea, Angelo Rosso, Dubrovnik i Gringo 3, dok su ostale jurilice malo kasnile zbog nešto lošijeg starta, a to je stvorilo dodatni vremenski razmak koji su trebale nadoknaditi kako zbog rezultata u realnom vremenu, a tako zbog mnogo teže nadoknadive razlike po korigiranom vremenu.
Ja i Fabianko Biočić išli smo na Sušac s ovim nešto starijim Melgesom koji je bolji po premjeru, jer se u Sušac Openu i taj podatak uzima u obzir. Ne znam točno, ali može se provjeriti u rezultatima, mi smo u povoljnijem položaju u odnosu na nekog od novijih Melgesa za oko 20 minuta do pola sata.
A inače i vrlo dobro smo jedrili. Start smo odlično odradili, bili smo nabrijani, imali smo sve mjere za sve trimove jer ipak se na njemu odjedrila jedna vrlo uspješna sezona u CRO Melges 24 Cupu i ove godine nismo ostali u bonaci kao što je to bio slučaj lani. Tada smo isto lijepo odjedrili drugi dio regate i završili četvrti, ali ove godine u Vratima nismo puno zapeli i to se odmah vidjelo u rezultatu.
Prema Sušcu je bilo lijepog vjetra, prošli smo kroz Ždrilac, glisirali prema dolje s flokom i genakerom i okrenuli Sušac po danu.
Cijelu noć nam je puhao maestral, sve do Paklenih s tim da mi nismo išli natrag kroz Ždrilac, već na Vodnjake, da ne bi zapeli u slučaju neke bonace.
I pred Vratima nam je bila bonaca. Tu smo vidjeli Matu da je izabrao Brač i da je zapeo, da ga vratilo natrag, a da se Dubrovnik provukao pored Šolte. Tako smo vidjeli i Gringa. Vidjeli smo da je išao kroz Ždrilac i tu je malo zapeo i ovamo je isto išao na Brač i vratilo ga je natrag. To smo sve pratili na trackerima.
Onda smo odlučili da idemo na Šoltu, negdje na njenu prvu trećinu i jedrili uz sami kraj i uspjeli s nekim maestralićem proći Vrata. Mislim da je to bio ključan dio pobjede. Ujutro smo uspjeli uhvatiti burin, oko 4-5 sati i s njim se dovući do Splita i ući u cilj.
Moram reći da smo se tu, ispred luke, mimoišli s tri kruzera. Napravili su toliki kurenat da nisam mogao vjerovati da je moguće da toliko "uskuva" more. Nakon što bi kruzer prošao kurenat iza njega bi ostao još bar dvije minute...
Kad smo bili na oko milju pred lukom diglo se sunce i pala nam je bonaca i tu nam je bila drama jer nismo znali hoćemo li stići u cilj ili ne. Onda nam je stigao neki refulčić, pa drugi i tako smo se nekako dovukli do cilja.
Ponovno se potvrdilo da su ključ Sušca Vrata i dok ima vjetra dovući se do Splita. Tako je i lani Obi Wan (Melges 24, lanjski pobjednik) prošao kroz Vrata i s burinom ušao u cilj. Da smo slučajno do Vrata stigli sat-dva kasnije ne bi pobijedili. A što se tiče formule tu Melges jako dobro stoji. Istina i mi smo vrlo dobro jedrili, brod je brz i ovi ispred nas nam nisu mogli puno pobjeći, pogotovo kad udare u zid od bonace... oni udre u zid i mi stignemo, tako da je bilo koji spori brod korigirano brži od ovih što su realno brži.
Za razliku od idealnog starta koji je imao Makako, Fatamorgana krenula je s otprilike sredine linije, ali privjetrinsku oznaku okreće prva i stečenu poziciju nije imala namjeru tek tako ispustiti. Plan se vrhunski odvijao sve do famoznih Splitskih vrata kad se činilo da je u vječnoj Bračko - Šoltanskoj dilemi Dubrovnik izabrao bolju stranu, ali sportska sreća ovog puta bila je na strani Mate Arapova i njegovog sukormilara Elka Mrduljaša.
Kako je izgledala regata iz njihovog kokpita možete pročitati u Matinom izvještaju:
Nismo baš najbolje startali, ali plan smo donekle ispunili jer smo planirali startati na lijevim uzdama i da odradimo taj dugi repiket. I onda do Vrata smo išli odlično. U jednom trenutku vjetar je pao i digli smo drifter, jer smo htjeli ostati na Braču, mislili smo da maestral neće tako brzo popuniti, a ispred nas je bila totalna bonaca. S druge strane svi od iza nas stizali su s friškim vjetrom.
Onda smo u jednom trenutku dobro zaklapali i tad su nas svi stigli, pa smo onda napravili jednu viradu od možda 300 metara prema Šolti, gdje je bio Shark Racer koji je bio najvisočije i cijelo vrijeme išao dobro.
Tu smo se spasili jer smo ostali u liniji s većima i mogu reći da smo iz Vrata izašli kao prvi, malo ispod njih.
Tu je sad već bilo puno vjetra za nas, pa smo morali spustiti foil i pojavali smo na puntu Pelegrina. To nam je bio dobar potez.
Dubrovnik se u to vrijeme dizao i išao se spustiti s Code 0, dok je Solaris ili Shipman otišao preko Vodnjaka.
Dubrovnik je po tim uvjetima, dva prsta laško, uvijek malo brži od nas i tu smo se pokušavali držati.
Kasnije smo na Pelegrinu dignuli genaker, dok smo bili paralelno jedni s drugim i u krmu do Ždrilca bili smo za nijansu brži i uspjeli iz Ždrilca izaći kao prvi, Dubrovnik je bio drugi, Ice odmah iza njega i tu nije baš nešto puhalo, možda oko 7-8 čvorova.
Ponovno smo dignuli genaker i jesmo išli nešto, ali ne pretjerano i vidjeli smo da smo dosta dobili u odnosu na brodove koji su išli na Vodnjak.
I kad smo odmaknuli 3-4 milje od Paklenih počelo je dizati. U jednom momentu, negdje po sredini kanala, bilo je petnaestak čvorova i tu smo imali oba foila dolje i vozili smo 15 čvorova. Tad smo Dubrovnika dosta ostavili, a Ice je išao isto kao i mi s tim da se uspio malo ispojavati, jer je imao dublji genaker, mi smo imali genaker za bonacu... jedini koji smo uzeli.
Zeznuli smo se što nismo očekivali da će vjetar pasti pred Sušac. Na oko 3 milje od Sušca palo je na 5-6 čvorova i došlo je malo s prove. I onda dok smo povadili sve foilove i ostalo, Ice nas je prošao stotinjak metara. Ali onda kad smo se namjestili, do obilaska Sušca, mi smo njega ostavili možda 50 metara.
Okret je bio dobar, nismo zaklapali, jer inače tamo se zna upasti u sjenu od otoka i prošli smo relativno dobro.
Ice je potom odmah virao prema Hvaru, a mi smo produžili i kad nam je dalo malo u poju vozili smo ravno na Vodnjak. Dubrovnik je išao za nama i kako je bila orca s 12-13 čvorova počeo nas je polako stiskati i kad smo došli malo ispod Visa i kad je vjetar malo pao dignuli smo drifter, pa je opet malo palo i dalo u provu i tu nas je Dubrovnik stisnuo i na kraju do Vodnjaka ostavio dvije milje.
Onda smo krenuli prema Vratima i držala se ista distanca između nas. U blizini Vrata vjetar je počeo slabiti i onda smo mi krenuli stiskati. On je naumio da prođe negdje sredinom Vrata, a mi smo se po tramuntanici kao malo spuštali i došli smo skroz bočno s njim. Možda smo ga u nekom trenutku čak i prošli, jer je bila totalna bonaca prema Šolti.
U nekom trenutku kod Brača je sve palo, došao je neki refulčić sa zapada i to je Dubrovnik uhvatio i uspio otići. Mi smo tu ostali poprilično dugo, Dubrovnik je stigao skoro do Mrduje dok mi nismo uhvatili vjetar.
U toj zoni se počela grupirati vodeća skupina i mi shvaćamo da od Brača nema ništa i da treba prebaciti pod Šoltu.
To smo uspjeli s nekim malim refulićem, možda smo se čak i malo vratili, a onda je došao malo ozbiljniji reful i uspijevamo se izvući iz pakla Brača u kojem su onda svi ostali... Cipe je tu ostao dok smo mi stigli do cilja...
Dubrovnik je onda stao kod Mrduje, a mi smo ga tu uspjeli uhvatiti. Bili smo šoto njega i možda malo ispred. Tu oni ponovno hvataju nekakav vjetrić iz Bobovišća i bježi nam, a mi smo ponovno stali na dvadesetak minuta.
I onda je tu bio kao, čas tramuntana, čas levanat i stvarno je dugo trajalo dok smo probili Vrata.
Kad smo izašli iz toga bili smo bliže Šolti i vidjeli smo da tramuntana popunjava, ali Dubrovnik je hvata kad i mi samo što je on tada već bio na punti Brača. Tu je ponovno bio dvije milje ispred nas, ali mi smo bili visočije.
Na oko dvije milje od Splita uspijevamo ga proći i bili smo oko 200 metara ispred njega.
Tu smo vidjeli da od juga neće biti ništa i prebacujemo se pod Čiovo jer smo vidjeli da tamo puše lijepa trambura.
Kad smo virali on je krenuo za nama i onda je njega zavrtilo tako da je zajedrio ravno put luke, a nas put glave Čiova, pa i ispod njega.
Tu nas je ponovno krenuo stizati i onda smo skinuli drifter, dignuli flok, virali i vratili se u taj njegov vjetar... ali malo prekasno. Dubrovnik nas je tu prošao 50 metara.
Kad smo stigli u taj njegov vjetar ponovno smo krenuli za njim, odrolali drifter i došli na oko 500 metara od Sustipana. Dubrovnik tu ponovno staje, a mi s drifterom šoto njega.
Onda smo vidjeli da stiže neki refulić sa zapada, uhvatili ga i zato što je on ostao previše nisko uspjeli ga proći.
Taj vjetar je trajao oko pet minuta i pred ciljem smo ponovno stali i mi i oni. I za kraj nam je stigao neki reful od burina, trajao je maksimalno 30 sekundi i s njim smo uspjeli ući u cilj.
Dubrovnik je tu bio možda stotinjak metara iza nas, ali u cilj je uspio ući tek za desetak minuta.
Eto, bilo je super uzbudljivo, puno smo se umorili s dizanjima i spuštanjima foilova, pumpanjima, ispumpavanjima... ali bilo je zanimljivo!
I za kraj ostalo je samo podijeliti link s rezultatima, link s galerijom sa starta i video snimljen na istoj lokaciji:
