Ovu seriju male škole jedrenja pišem s osjećajem duga prema Vikinzima koji su prvi uz pomoć jedara jurili prema Novom svijetu, ludim časnicima palube na zapjenjenim kliperima koji su u nastojanju da obore rekord sebe hrabrili viskijem, ali i ljudima koji dandanas plove na jedra i žive ispod jedara natječući se ili jedreći u nekom posebnom stilu u kojem nema drugih strasti.
I nas Hrvate izvori zarana spominju po vještini jedrenja. Spominje se da su u Domagojevo doba i Mlečani plaćali prolaz našim morem. Dubrovčani su zahvaljujući umijeću jedrenja, trgovini i diplomatskoj vještini izgradili i očuvali svoj prelijepi grad. Omiški su pak gusari uskim i brzim brodovima na jedra i vesla svima zagorčavali život.
Mnogo kasnije u miroljubivijoj ulozi trgovaca-pomoraca plove svjetskim morima naši kaphorneri. U zlatno doba jedrenjaka, drže rekorde u plovidbi između Gibraltara i Čilea. Kapetan Aldebrand Petrina iz Malog Lošinja je 1906., zadnje godine života, na briku Contessa Hilda stigao iz Trsta oko Rta dobre nade do Taltale u Čileu za nepuna 94 dana, brže od legendarnog Cutty Sarka. Lista zapovjednika poput Petrine ili njegova nasljednika kapetana Branka Širole, zadnjeg našeg zapovjednika prekooceanskih jedrenjaka, uistinu je duga. Časno je zajedno s njima biti sudionikom vještine jedrenja, makar i iz zabave.
Ne spominjući sve naše mornare koji su prenosili slavu tuđih zastava na brodovima na jedra, dužni smo spomenuti naše ribare, koji svoje znanje i umijeće šire po cijelom Sredozemlju.
Neki osnivaju i svoje kolonije za preradu ulova plave ribe pa ćete neka od naših prezimena pronaći zajedrite li na udaljene sredozemne otoke poput Lampeduse. Nešto bliže, komiški ribari zahvaljujući vještini jedrenja i sjajnoj falkuši zadržavaju Palagružu i pravo izlova u njenim vodama iako je bliža susjednoj Italiji. U najnovije vrijeme, koje je za nas nove jedriličare vrlo zanimljivo, pojavljuju se jedriličari poput Zagorca Jože Horvata, koji oplovljava svijet u doba kada se to još smatra pothvatom, Mladena Šuteja, koji osvaja Sjeverozapadni prolaz brodom na jedra ili Iva Orlića i Mladena Vlahovića koji su nedavno sa svojim bitno različitim jedrilicama također učinili puni krug oko zemaljske kugle.
Jedriličarski klubovi niču u posljednje vrijeme kao gljive poslije kiše, a zanesenjaci poput Mime Fabrisa, čuvenog splitskog finaša, prenose svoja znanja na mlađe i odgajaju nove generacije jedriličara.
Nije čudo da hrvatska optimistaška reprezentacija posljednjih godina naprosto harači svjetskim prvenstvima a jedriličari u klasama Finn i Laser ispunjaju norme za Olimpijsko natjecanje.


Tijekom prošlog i ovog stoljeća, veliki jedrenjaci, prenamijenjeni su u turističke svrhe; jedrenjak Royal Cliperr prikazan na slici, dugačak četristo trideset i devet stopa ima pet jarbola s ukupno četrdeset i dva različita jedra i prima dvjesto dvadeset i osam putnika.