Zlatno doba jedrenjaka Viktorijansko je doba na morskim prostranstvima označeno pojavom velikih jedrenjaka i sve učestalijim borbama za pomorske trgovačke koridore s engleskom mornaricom kao najjačom svjetskom silom.

Pobjeda engleske flote nad ujedinjenom španjolsko-francuskom flotom kod Trafalgara 1805. g. mijenja tok povijesti i plovidbe morem.
Admiral Nelson lukavije je koristio vjetar i vještije upravljao flotom pa će ubuduće Englezi vladati morima. Dolazi do procvata brodogradnje, pomorstva i trgovine.

Odbacivanjem topova i usavršavanjem gradnje brodova od željeza, trgovački jedrenjaci doživljavaju vrhunac, postižući prosječne brzine od osamnaest-devetnaest čvorova. Duljina takvih brodova ponekad prelazi stotinu metara, jedrilje svih vrsta prelazi tisuće četvornih metara, posade se na poznatim linijama čaja (Kina - Engleska) natječu za rekord i, naravno, bolju cijenu tereta koji stiže prvi na tržište. Veliki kliperi drže linije iz Europe za Australiju i Ameriku prenoseći u jednom smjeru vunu i žito, a u drugom iseljenike u bolji život. Poznate su borbe za rekorde u brzini između engleskih i američkih klipera, u kojima posebno bilježimo imena brodova kao što su Cutty Sark ili Flying Cloud, koji su držali neoborive rekorde u brzini: Hong Kong - London za devedeset i sedam dana ili Boston - Liverpool za trinaest dana.
Ove “kineske ptice” ili “morske duhove”, kojima je brzina kojom su se borili za tržište bila važnija od kapaciteta skladišta i ekonomične cijene izgradnje i eksploatacije, počeli su sredinom XIX. stoljeća
istiskivati brodovi na paru i mehanički pogon. Borba je bila dugotrajna, brodograditelji su usavršavali vrste jedara i opute gradeći brikove i škunere koji su, istina, sporije jedrili, ali su bili lakši za rukovanje i zahtijevali su manje ljudi.
Tridesetih godina XX. stoljeća predali su se i posljednji škuneri koji su držali manje američke linije u Meksičkom zaljevu. Pomorstvo i civilizacija, koji su do tada bili vezani i uvjetovani vještinom jedrenja, krenuli su nekim drugim rutama. Od tada vještina jedrenja dobiva drugačiji predznak.

⇑ Fotografija snimljena između dvaju svjetskih ratova prikazuje flotu J-klase, najbržih sportskih jedrilica svoga doba: Lulworth, Shamrock I, Westward, Britania i White Heather

Dugo će se još zadržati jedra u uzobalnoj plovidbi i na malim brodicama, ali počinje se jedriti i iz zabave.
Isprva će to biti mondena razbibriga, ali će se uskoro razviti u masovni sport i posao koji će s vremenom prerasti u jednu od glavnih turističkih grana u zemljama s razvedenom obalom poput naše.

⇑ Jedna od najljepših jedrilica J-klase, Reliance, izrađena po Herreshoffovim nacrtima, 1930. godine pobijedila je Shamrock III, američkog izazivača America’s Cup natjecanja

 


Vrste jedrilica i brodova na jedra

SLUP - danas najrašireniji tip jedrilice. Njemu su moderna tehnologija i materijali omogućili da ima jedan visoki jarbol s bermudskim jedrom prema krmi i letnim jedrima, odnosno spinakerom ili posebnim asimetričnim
jedrima kojima povećava brzinu u jedrenju niz vjetar. U jedrenju u vjetar slup postiže odlične kuteve od 35 do 40 stupnjeva u odnosu na smjer stvarnog vjetra, što je i razlog njegove popularnosti i široke upotrebe. Jarbol na slupu nalazi se u prvoj trećini broda.
Postoje i drugi tipovi jedrilica. Neke imaju više jarbola, druge također jedan, ali su im jedra različito razmještena, pa ih i drugačije nazivamo (vidi sliku). 

 

KEČ - jedrilica s dva jarbola od kojih je prednji viši od krmenog, koji je opet obavezno postavljen ispred kormilarskog položaja.

 

JOL - jedrilica s dva jarbola, na kojima razapinje uglavnom jedra bermudskog tipa. Krmeni jarbol je uvijek mnogo manji i nalazi se na samoj krmi, iza kormilarskog položaja. Jol ponekad nosi i sošna te vršna jedra.

 

KET - mala jedrilica koja nosi samo jedno jedro i to bermudskog tipa, s jarbolom sasvim uz pramac. Takve su npr. olimpijske klase Laser i Finn, u kojima smo mi Hrvati dali velike jedriličare, kao što su sada već legendarna imena sudionika olimpijskih igara Splićana Baumana, Pivčevića, Mime Fabrisa, laseraša Mladena Makjanića i u novije doba Mate Arapova te finaša Karla Kureta i Marka Mišure. Zahvaljujući samo jednom jedru, ova jedrilica veoma lako upravlja, a u jedrenju u vjetar postiže minimalne kuteve, što jedriličarima ostavlja bezbroj taktičkih kombinacija. Upravo zbog toga najbolje laseraše i finaše rado uključuju u velike jedriličarske projekte kao što su America’s Cup i drugi.

 

KUTER - jedrilica srednjih dimenzija s glavnim bermudskim ili sošnim jedrom te nekoliko letnih jedara na pramcu.

 

ŠKUNER - jedrilica kojoj je drugi jarbol viši od prvog. Iz njega su se razvile današnje moderne jahte na jedra. Nekadašnji škuneri imali su sošna i vršna jedra, a današnji imaju najčešće bermudska jedra i prečke (letna jedra), razapete preko kosnika.