Član posade koji je zadužen za sve poslove ispred jarbola je: bowman.

Predispozicije bowmana

Bowman treba biti brz, snažan i agilan. Na manjim jedrilicama (do 35 stopa), bowman može biti nizak i težiti ne više od 75 kg. Na većim jedrilicama (iznad 35 stopa) trebao bi biti visok oko 1,85 cm i težine oko 85 kg.
Sve zadatke koje ima (dizanja i spuštanja spinakera, te kruženja), bowman treba obaviti brzo i pravovremeno. Kako nije zauzet svo vrijeme trajanja regate, već svoja zaduženja obavlja tijekom obilaska oznaka i na stranici niz vjetar, treba biti izrazito fokusiran i koncentriran kako bi svoj posao mogao obaviti brzo i kvalitetno.
Bowman, također, treba biti spreman na konstantno kritiziranje od strane ostalih članova posade iz kokpita; jer se iz kokpita uvijek čini kako se posao koji on obavlja može odraditi brže ili bolje. Dobro je primati kritike i uviđati svoje nedostatke, no dobar i iskusan bowman će znati kako određeni manevar izvesti, ne dozvoljavajući da ga pritisak iz kokpita ometa. 

Zaduženja bowmana 

Predstartni period i start

Bowman je zadužen za mjerenje vremena tijekom predstartnog perioda. Kormilara je važno obavještavati o:

• udaljenosti (u duljinama jedrilice) od linije starta
• vremenu potrebnom da se trenutnom brzinom kretanja stigne do linije i
• vremenu do startnog signala.

Dok odbrojava, bowman treba biti okrenut prema kormilaru.
Udaljenost od startne linije može signalizirati određenim dogovorenim signalima rukom.
Bowman treba također, pravovremeno i koncentrirano pratiti svako letanje i kruženje u predstartnom periodu pravilnim kretanjem po jedrilici. Ne bi smio samo stajati na pramcu i odbrojavati vrijeme, već pomagati ostalim članovima posade tijekom predstartnih manevara, koji su važni za brzinu jedrilice, posebno kod vrlo laganog i laganog vjetra (0-10 čv).

Jedrenje uz vjetar

Nakon prolaska startne linije bowman nije zadužen za trimanje jedara i ne sudjeluje u potezanju škota tijekom letanja.
Ovisno o jačini vjetra, bowman se prebacuje s jednog boka na drugi. No tijekom jedrenja uz vjetar, kako ima vremena, bowman treba opažati i najavljivati nadolazeće refule. Također treba govoriti o visini i smjeru približavanja valova (ako ih ima), npr.: “veliki oštri val dolazi prema pramcu za pet sekundi!”. Osim što sudjeluje u prepoznavanju regatnog polja, na taj način bowman ostaje koncentriran i uključen u zbivanja tijekom jedrenja uz vjetar. To mu, između ostalog, pomaže da odluči kada treba krenuti u pripremu tanguna i spinakera kada se jedrilica bude približavala privjetrinskoj oznaci.

Slika 7.2 - Kako bowman nije zauzet svo vrijeme trajanja regate, već svoja zaduženja obavlja tijekom obilaska oznaka i na stranici niz vjetar, treba biti izrazito fokusiran i koncentriran.

Privjetrinska oznaka

Sada počinje pravi posao. Iskusan bowman će znati koliko vremena treba da se u određenim vremenskim uvjetima spinaker pripremi za dizanje. Također, važno je odabrati pravi trenutak; u pripremanje spinakera nije dobro krenuti prerano, na primjer, odmah nakon letanja, dok jedrilica još uvijek nije ubrzala. Naravno nije dobro niti krenuti prekasno jer tada postoji opasnost da na oznaku stignemo bez pripremljenog spinakera, a time suparnicima pružamo priliku da nas sustignu ili povećaju svoju prednost. Važno je, što kraće zadržavati se na samom vrhu pramca (povećava se posrtanje, pogledajte 1. poglavlje), te tijekom pripreme spinakera stajati što više u privjetrini (kod jačeg kada je potrebna težina na boku).
Kod jakog i vrlo jakog vjetra, bowman prije okretanja oznake treba popustiti vang (20-tak cm), kako bi jedrilica mogla lakše otpasti nakon prolaska oznake.
Izrazito je važno spomenuti kako bowman bez prave suradnje sa posadom iz kokpita ne može kvalitetno obaviti svoj dio posla.

Jedrenje niz vjetar

Nakon što je digao spinaker i spustio genovu, bowman treba biti spreman za brzo i pravilno prebacivanje tanguna tijekom kruženja. Ako jedrilica ima jednostruke škotine spinakera, kruženja će raditi sam, a ako su škotine spinakera duple (tangun u zvonu) u kruženju će mu pomagati bowman #2 (mastman).
Kruženje sa jednostrukim škotinama spinakera. Bowman skida tangun s jarbola i odmah oslobađa privjetrinsku škotinu koja je u tangunu; u jednom trenutku spinaker treba biti slobodan. Nakon toga rukom hvata novu privjetrinsku škotinu, stavlja je u glavu tanguna te kači tangun na jarbol.
Kada jedrimo po laganom vjetru (2-5 čv) promjena kursa u kruženju će biti između 120° i 150°. To znači da će spinaker u kruženju potpuno prijeći s jedne strane na drugu. Kako bi spinaker ostao što dulje pun, bowman ne smije skinuti tangun s jarbola sve dok trimer potpuno ne izvuče privjetrinsku škotinu (i tangun) sve do pripona. Tek kada je spinaker potpuno izvučen bowman skida trangun s jarbola, oslobađa staru privjetrinsku škotinu iz tanguna, stavlja novu, te lagano gura tangun u smjeru pramca. Na ovaj način spinaker lakše prelazi s jedne strane na drugu i prije se puni na novim uzdama.
Kruženje sa dvostrukim škotinama spinakera (tangun u zvonu). Bowman #2 (mastman) oslobađa staru privjetrinsku škotinu iz tanguna, a bowman #1, koji je na vrhu pramca, stavlja novu privjetrinsku škotinu u tangun. Kod laganog vjetra, slično kao i s jednostrukim škotinama, bowman #2 ne smije osloboditi privjetrinsku škotinu iz tanguna sve dok spinaker ne bude dovoljno izvučen.

Zavjetrinska oznaka

Kako se budemo približavali zavjetrinskoj oznaci bowman mora odlučiti kojim redoslijedom i na koji način obaviti poslove koji su potrebni kako bi se oznaka uspješno obišla. Važno je početi na vrijeme dizati genovu. Pravo vrijeme za dizanje genove ovisi o jačini vjetra, brzini kojom se jedrilica kreće te kursu kojim se približavamo oznaci.

• Kada se oznaci približavamo po jačem vjetru i s većom brzinom genovu je potrebno početi dizati kada smo od oznake udaljeni 5-6 duljina.
• Kada se oznaci približavamo oštrije ili po laganom vjetru s manjom brzinom, genova se treba početi dizati što kasnije kako bi što kraće ometala pravilno strujanje vjetra u spinakeru. Otprilike kada smo od oznake udaljeni 2-3 duljine.

Nakon što je genova podignuta bowman treba razmišljati o spuštanju tanguna. Tangun je pravilno spušten kada su škote genove slobodne (obje preko tanguna). Ako je tangun u zvonu, što prije treba skloniti podigač tanguna kako se ne bi zapleo u spinaker i škote genove.
Glede spuštanja spinakera, bowman treba u svakom trenutku znati gdje je oznaka kako bi mogao odlučiti s koje strane i kako spustiti spinaker. Preporuka je slijedeća; ako se privjetrinska oznaka obilazi lijevim bokom spinaker treba uvijek spuštati s lijeve strane, a ako se privjetrinska oznaka obilazi desnim bokom tada je spinaker bolje spuštati s desne strane. Na ovaj način spinaker će biti spušten na pravoj strani i spreman za dizanje na sljedećoj privjetrinskoj oznaci.

Slika 7.3 - Bez suradnje sa posadom iz kokpita bowman ne može kvalitetno obaviti svoj dio posla.

Kao zaključak možemo reći kako bowman u svakom trenutku treba znati koliko mu je vremena potrebno za obavljanje sljedećeg manevra. No, kako bi to naučio svaki manevar treba ponoviti puno puta pri različitim brzinama jedrilice, pri različitim kutovima prilaska oznaci i naravno pri različitim brzinama vjetra. Dobar bowman ne postiže se samo željom ili gledanjem onih koji to već jesu, nego treningom na moru. Tek kada svaki manevar izvodi s lakoćom, a da pritom u svakom trenutku zna gdje je oznaka, a gdje protivnici, može se reći kako posada ima pouzdanog bowmana.

Iskusan bowman je oslonac svake posade jer ostali članovi posade ne trebaju kontrolirati kada će krenuti s poslom i hoće li ga obaviti kako treba, imaju povjerenje u njega.

iz knjige "Biti brži"

ing. pom. Stjepan Vitaljić