Osim dvojca iz naslova i ostatak hrvatskog tima se vratio doma sa Svjetskog prvenstva radio upravljanih jedrilica klase IOM s osmjehom na licu, pa da rezimiramo... Zvonko Jelačić sa zlatom, Ante Kovačević sa srebrom, Mirko Ukas sa sedmim mjestom, Bruno Marević je najbolji junior, a Vedran Vesanović najbolji grand master!

Ovako iznimni rezultati su definitivno rezultat kako iznimnih talenata, tako i uloženog velikog truda. Da ne bi bilo zabune, naši jedriličari su u samom svjetskom vrhu ove klase već dugi niz godina, ali ovako nismo dominirali još od Barbadosa 2009. godine kad je Zvonko Jelačić osvojio svoju prvu svjetsku titulu.

Ovo mu je ukupno treći naslov svjetskog prvaka, jer je rezultat s Barbadosa ponovio prije dvije godine u Francuskoj i trenutno je jedini jedriličar koji je uspio obraniti naslov i koji ih ima čak tri!

Kako je to izgledalo s bodovne strane možete vidjeti na ovom linku, a kako je to izgledalo na licu mjesta i u pripremnom razdoblju najbolje je da nam ispričaju i sami glavni akteri ove lijepe priče: 

U Brazil smo stigli dva dana prije početka da se malo aklimatiziramo, samo četiri sata je vremenske razlike, pa to nije bio toliki problem, ali trebali smo malo izviditi situaciju. Obavezno je uspješno proći premjeravanje, koje traje dva dna, pa smo htjeli malo izviditi područje jedrenja, smještaj itd. Prejeravanje je proteklo manje više glatko, ta dva pripremna dana smo napravili i dva treninga. Znali smo da smo brzi, ali nismo znali koliko jer nitko nije htio s nama trenirati :) Dobro, nismo se baš ni ciljali da treniramo s nekim od jakih. Oni bi došli ujutro, a mi bi brodove bacili poslijepodne. Onda b oni došli i gledali, nitko nije htio baciti brod skupa s nama. Jedino se Mirko žalio nakon tih treninga da mu je brod spor, pa smo mu morali objasniti da nije on spor, već da smo se mi značajno ubrzali :) Ja i Ante smo cijelo ljeto radili na brodovima i kad se jedri toliko dugo onda više nije samo u brodovima, već si cijeli u tome. Točno znaš da li je to to ili brod može još brže. Mislim da nam je to bilo ključno, jer su se uvjeti u Brazilu stalno mijenjali. Nismo imali dva plova po istim uvjetima. Ujutro bi imali nešto kao što je u nas maestral. Ujutro bi bio lagan vjetar, a za uru i pol već je dva čvora jači. A s obzirom da do idućeg plova moramo čekati po sat i pol - dva, dok se izredaju sve grupe, uvjeti se značajno promijene. Pa do trećeg plova u danu vjetar možda ostane iste snage, ali je u međuvremenu narastao val. Četvrti plov možda ostane isti uvjet, a na petom plovu već krene slabljenje vjetra, a val ostane... To je npr. bila značajna razlika u odnosu na Barbados gdje nisam promijenio trim niti jednom u sedam dana, a ovdje je svaki plov bio s drugim trimom... što promjena u sakovima, tenziji štraja. Mislim da je to bio vrlo važan element ove regate, naravno uz dobar start i dobru brzinu, jer vjetar je bio dosta stabilan. Nije bilo nekih posebnih driceva, OK, uvijek je neka strana bolja, ali s tim se nisu mogla čuda raditi. U redu, bilo je nekih ruta s kojima se moglo dobiti nekoliko dužina broda do bove, ali ako ja to mogu nadoknaditi brzinom to nije toliko bitno. Da ne bi bilo zabune, brzine koje smo imali ja i Ante nisu bile nešto značajno veće od ostalih koji su brzo jedrili. U nekim uvjetima bi se netko našao tko je pratio našu brzinu, ali stvar je u tome što kad bi se uvjeti promijenili taj više nije imao istu brzinu, već bi usporio, a netko drugi bi nam se približio. Da se razumijemo, nismo imali brzine s kojima nas nitko nije mogao pratiti, ali bila je dovoljna da npr. nakon starta prvi dođemo do laylinea i tad se već stvori situacija po kojoj nas nitko više ne može pratiti. Onda dođe vira, koju u mnogim uvjetima Kantun 2 može napraviti brže od ostalih, pa tu dobijemo još pola dužine. Tako da ako se regularno startalo s ostalima, sad si već među prvih nekoliko brodova, a onaj koji je startao pored tebe ako nije pao u šiju, nego je bio malo sa strane, sad je već 7-8. To je ogromna razlika... I onda kad na bovi od krme ponovno okreneš među prva 3-4 broda ponovno prođeš jedan - dva broda na račun brzine... Najbolji primjeri ovih razlika su Britanac Peter Stollery (svjetski prvak iz 2011., u Brazilu završio na 5. mjestu) koji je najbolje rezultate radio kroz jutro kad je bio lagani vjetar. Onda kad bi vjetar pojačao više nam ne bi bio opasnost, a njegovo mjesto bi zauzeo Novozelanđanin Ian Vickers (završio je s broncom) i Francuz Romain Dubreull (4. mjesto). Da ne bi bilo zabune, svi oni su jedrili dobro.

Zvonko Jelačić, svjetski prvak

Foto: Facebook prvenstva

Za Brazil smo kontinuirano trenirali od regate u Rogoznici, u siječnju. Jedrili smo po svim uvjetima... buri, jugu, kiši, suncu... a program priprema smo obogatili odlascima na dvije velike regate u inozemstvu. Jedna je bila u Engleskoj, a druga u Španjolskoj. Njih smo izabrali jer su nam trebale jake regate da se vratimo u regatni mod, jer smo inače kontinuirano jedrili samo brod na brod u smislu iznalaženja njegovih najvećih brzina i najboljih mogućnosti. Tako da su nam te dvije regate bile potrebne baš zbog samog regatnog karaktera. Što se tiče Brazila, nas petorica smo bili zajedno smješteni u jednom stanu u blizini kluba, tako da nismo bili ovisni o autobusu koji je ostale natjecatelje vozio od hotela i natrag, pa smo mogli imati svoj ritam i rutinu. Svako natjecanje ovako jakog karaktera počinje s vrlo detaljnim premjeravanjima. Što se tiče mene i Zvonka to je trajalo malo duže, jer smo neke stvari ostavili za sam kraj. Naime, do pred sam odlazak iz Splita radili smo na kolombama i ostavili smo neke stvari nedovršene s ciljem da ih finaliziramo na licu mjesta u skladu s uvjetima koji su tamo vladali. Ono što nam je najviše nedostajalo u pripremnom razdoblju su startevi i pripadajuća gužva, što mi doma nemamo već neko vrijeme. To je praktički meni i presudilo. Moj zaostatak za Zvonkom je u tome što sam ja tih šest dana jedrenja imao 6-7 izlijetanja na startu. Jednostavno zbog tih 6-7 regata, dovoljno da sam bio par mjesta iza njega, a što i jesam, jer se moraš vratiti, ponovno startati... i to je tih 18 bodova razlike na kraju. Mislim da on nije niti jednu izletio i da je to odlično odradio. Što se tiče uvjeta za jedrenje moram reći da smo mi u tom pripremnom razdoblju proveli sate i sate proučavajući video snimke regata koje su se jedrile u tom akvatoriju. Pregledali smo sva dostupna videa na YouTubeu. I mislim da smo dosta dobro snimili uvjete koji su na toj vodi... jer to tamo je voda, nije more. To je inače ušće velike rijeke i oko 90% regata smo odvozili tako da nam je kurenat te rijeke bio u krmu, pa nas je guralo vani i vjerojatno je i to razlog zašto sam toliko puta izletio na startu jer na to nisam navikao. Međutim, kurenat nije bio toliko jak jer je rijeka na tom mjestu stvarno široka. Što se tiče vala, on je bio kratak i "čopav", razlog je što je to bila slatka voda, pa se ona lakše obrušava i teren je drugačiji, plitko je. Tako da smo pokušavali ovdje pronaći takve uvjete i najbliže tome smo pronašli kod Trogira kad puše jugo, pa smo nekoliko treninga napravili i tamo uz pomoć Marija Škrlja. Tu smo npr. testirali B jedra po takvom valu. U svakom slučaju tu domaću zadaću smo odlično odradili jer smo bili dominantni po takvim uvjetima. Vjetar je bio takav da je vladala dnevna termika, ujutro lagani vjetar, a kasnije okretanje za suncem, samo što taj "maestral" puše s druge strane, jer smo bili na drugoj zemaljskoj polutki. Slična situacija je bila i sa suncem, jer drugačije putuje nego što smo na to naviknuli. Bili smo postavljeni slično kao kod nas, gledali smo put juga, ali sunce je prolazilo nama iza leđa, a ne ispred nas kao što smo naviknuli gore na sjeveru. I to sunce, odnosno refleksija, bi nam smetalo tek na kraju dana. A boja vode, onako smeđa... rijeka je puna mulja, nitko se nije kupao u njoj osim nas kad smo na kraju morali skočiti u nju :), a po riječima lokalaca navodno je bilo i aligatora na drugoj obali. I za kraj još jednom moram istaknuti da je ovaj rezultat plod velikog rada zadnjih godinu dana, svladavanja tehnike jedrenja po tom čopavom valu, kao što vjerujem da su svoj udio imali nova peraja i olovo koje smo dizajnirali baš za takav val. I ne smijem zaboraviti spomenuti da smo baš zbog takvih uvjeta dolje išli s malo dubljim jedrima, jer za takav val treba imati malo više snage u jedrima. A u dizajnu tih novih jedara svojim prijedlozima nam je pomogao i Tomislav Bašić.

Ante Kovačević, svjetski viceprvak

Osim njih dvojice svoj veliki pečat regati je napravio i Mirko Ukas. On jedini od našeg tima nije jedrio s najnovijim Zvonkovim dizajnom, već s generaciju starijim Kantunom S. Ali svejedno, nakon što je uhvatio ritam uvjeta i vala i Mirko pokazuje svoju kvalitetu i osvaja fenomenalno 7. mjesto na svijetu. Inače je on bio glavni logističar tima. Pripremu svih doručaka i večera je preuzeo na sebe i sa svojom kuhinjom sigurno dao svoj doprinos osvojenim medaljama.

Prvi put na regati smo imali i jedriličara u kategoriji grand master. Riječ je o Vedranu Vesanoviću, koji je stalni član naše reprezentacije već desetak godina, ali sad prvi put u ovoj kategoriji, a taj ulazak u ovu konkurenciju obilježio je osvajanjem titule najboljeg u svojoj dobnoj skupini.

Još smo imali i najboljeg juniora prvenstva, Bruna Marevića. Njemu je ovo bio prvi izlazak na najjaču svjetsku scenu u ovoj klasi. Vrlo dobro je krenuo s jedrenjem. Na kvalifikacijama je skoro završio na 3. mjestu i odmah bi upao u A grupu, ali na kraju nije uspio izorcati cilj, pa je virao i kad je izbjegavao četvrtog udario je u petog. Nije se dobro snašao kod iskupljivanja i završio je zadnji, pa je regatu započeo iz grupe E. Tako da se prvih tri - četiri dana vrtio u zadnjim grupama i tek se zadnji dan stabilizirao u grupi C. Napokon se natrimao da ide dobro i onda je došao do grupe A u kojoj je uspio ostati dva puta.

Najbolje se snalazio kad je vjetar bio najjači, za najmanja jedra (C komplet). Po laganim i umjerenim vjetrovima uglavnom se jedrenje svodi na stegnuti škotu i strpljivo odjedriti zamišljeno, dok s C jedrima potrebno je puno više raditi i s jedrima i kormilom, a to ga je više podsjećalo na klasu 420 u kojoj i inače gradi svoju trenutnu jedriličarsku karijeru. U svakom slučaju IOM scena u Hrvatskoj je dobila još jednog prosperitetnog jedriličara u svojim redovima.

Foto: Facebook prvenstva

Naša ekipa je u Brazilu stanovala u blizini kluba u jednoj stambenoj zgradi i praktički su mogli do kluba ići pješice, dok su ostali jedriličari bili u udaljenom hotelu do kojeg i od kojeg su putovali autobusom kojeg je osigurao organizator. Porto Alegre je inače na sjeveru Brazila u dijelu koji je dosta razvijeniji od ostatka države, ali je stopa kriminala svejedno dosta visoka i zbog sigurnosti su domaćini preporučili svim jedriličarima da noću ne izlaze na ulicu. A što se tiče osiguranja zgrade u kojoj su stanovali zanimljivo je da je ograđena visokim zidom na kojem se nalazi žica pod naponom, naoružani čuvar na ulazu s ulice i još jedan na ulazu u zgradu. Također je i jedriličarski klub okružen jednakim sigurnosnim mjerama s neizbježnim naoružanim čuvarima, dok je regatna zona je bila smještena na otočiću ispred kluba. Do njega se dolazilo preko mosta na čijem početku je također stajao čuvar i natjecatelji su praktički bili izolirani od ostatka Brazila. 


Unatoč van serijskom jedrenju naših jedriličara treba pohvaliti i dizajne jedrilice s kojom su jedrili... Kantun 2 i Kanutn S. Kad se letimično statistički obrade podaci dolazi se do podatka da su ovi dizajni osvojili više od 50% prvih mjesta na ovom prvenstvu. Naravno, u paketu s trupom idu i pripadajuća 3D jedra koja se izrađuju po Zvonkovom patentu i posljednjih desetak godina je jedini proizvođač koji koristi ovu tehnologiju u svijetu radio upravljanog jedrenja.

Da to nije mala stvar govori i to da se mnogi vrhunski dizajneri bave i oviim malenim jedrilicama. Najzvučnija imena su definitivno Giovanni Ceccarelli s čijim dizajnom imena Sedici je jedrilo nekoliko jedriličara, a na trećem mjestu je završio novozelandski jedriličar i dizajner Ian Vickers koji je bio jedan od dizajnera jedrilja na nekoliko novozelandskih America's Cup jedrilica!


Osim jedriličarske strane, na kraju prvenstva se pokazala i ljudska strana. Kako danas skoro svatko koristi Facebook i sve se nalazi na društvenim mrežama, tako su i mnogi sudionici primijetili da naši reprezentativci dijele neke novinske članke u kojima se spominje JK Zenta. Upotrebom Google prevoditelja mnogi su išli pročitati o čemu se radi i nisu mogli vjerovati da se malverzacije koje se događaju u Zenti mogu uopće dešavati u jednoj pravno uređenoj državi.

Posljednjeg dana su odlučili da će svi zajedno u znak podrške ovom jedriličarskom klubu napraviti grupnu fotografiju:

Foto: Facebook prvenstva

I za kraj jedna zanimljiva crtica vezana uz klasu IOM je i taj što do nedavno, po pravilima, nisu mogla biti organizirana kontinentalna prvenstva, osim Europskog prvenstva i Svjetskog prvenstva. To se može tek od posljednje izmjene koja je napravljena na inicijativu trenutnog predsjednika klase, brazilca Freda Roche. Prilikom glasanja za ovaj prijedlog najveći protivnici su bili Britanci. Oni su inače jedna od velesila u radio upravljanom jedrenju, ali unatoč velikoj brojnosti i dugoj tradiciji pomalo gube svoj dosadašnji značaj rastom popularnosti i dostupnosti ovog sporta u ostatku svijeta. Direktna posljedica novih pravila, osim što će sad svaki kontinent moći imati svog šampiona, je i drugačija raspodjela mjesta na svjetskim prvenstvima, jer se mora promijeniti i ključ distribucije. Naravno, Britanci će na taj način zbog loših rezultata u posljednje vrijeme izgubiti određeni broj mjesta, a također i svoj utjecaj prilikom donošenja pravila. Najbolji primjer utjecaja britanskog lobija je i korištenje sustava jedrenja velikih prvenstava. Trenutno je u upotrebi sustav koji dozvoljava kontinuiranu fluktuaciju natjecatelja kroz jakosne skupine, ali smanjuje maksimalni broj natjecatelja, broj jedrenja u jednom danu, ima utjecaj na brzinu rješavanja protesta itd. Dok se u Hrvatskoj na velikim regatama trenutno koristi sustav vrlo sličan sustavima koji koriste mnoge druge klase, a zasniva se na tome da se u prvom dijelu regate jedre kvalifikacije i kasnije finala. Prilikom posljednjeg glasanja o ovom sustavu Hrvatski prijedlog je izgubio tijesnom manjinom, ali možda s novim promjenama doprinese modernizaciji ovog segmenta jedrenja.

U svakom slučaju naši jedriličari na regatnom polju pokazuju da su najbolji neovisno o sustavu, a s obzirom na nove akcije koje se rade na popularizaciji ovog vida jedrenja, svi mladi i budući jedriličari radio upravljanim jedrilicama imat će sigurno najbolje mentore na svijetu da ih upute u sve detalje ove vještine!

 

 

Naslovna foto: IOM Worlds 2019