Po 27. put u Šibeniku su se okupili jedriličari koji svoju strast prema jedrenju upražnjavaju i u klasi IOM, s popularnim "metarskim modelima". Ove godine na popisu ih je bilo 16, a među njima i čak tri juniora!

Regata se jedrila 9. i 10. prosinca, a po prvi put se regatno polje našlo van Šibenske luke. Razlog dislokacije bila je vremenska prognoza koja je najavljivala laganu i vrlo laganu buricu, a to je na uobičajenoj lokaciji na rivi vrlo nepovoljan smjer jer vjetar bi treba dolaziti preko grada, a s obzirom da mu je snaga vrlo malena samo bi "preskočio" prvih pedesetak metara od obalne crte.

Zato je odlučeno da se isproba nova lokacija na gradskom kupalištu Rezalište na Brodarici.

Izbor je bio dobar i unatoč vrlo laganom vjetru uspjela su se odjedriti četiri plova. Uvjeti su bili zanimljivi s gledišta mogućnosti uspoređivanja karakteristika nekih od jedrilica s već dobro znanim K2. Riječ je o Vissa prototipu, novom modelu tvrtke SailboatRC, s kojim su Ante Kovačević i Zvonko Jelačić nastupili na ovogodišnjem Europskom prvenstvu u Španjolskoj. S njim je Zvonko osvojio još jedan naslov kontinentalnog prvaka, dok je Ante Završio na petom mjestu. Inače, Zvonko nije nastupio ove godine u Šibeniku, jer je otputovao na prvenstvo Sjeverne Amerike koje je istog vikenda započelo s programom u Miamiju.

Forte ovog modela trebalo bi biti jedrenje po laganim vjetrovima s obzirom da je K2 dominantan po vjetrovima jačim od 7-8 čvorova. Trenutno je još u fazi testiranja tako da prostora za napredak ima dosta, ali i s do sada pokazanim karakteristikama može se reći da je riječ o pogođenom dizajnu.

Drugi model koji je po prvi put službeno zajedrio u Šibeniku bio je Alioth 3DP s kojim je jedrio Robert Grubiša. Riječ je o Španjolskom dizajnu, a 3DP iz imena označava da je riječ o 3D printu!

Već neko vrijeme na IOM sceni pojavljuju se 3D printani modeli, ali ovo je prvi put da je jedan takav zajedrio na regati u nas. Isprintan je u Rijeci u šest segmenata i nakon finalne obrade pokazao je fenomenalne karakteristike po laganom vjetru. Ono što sviju sad zanima je njegovo ponašanje po uvjetima kad se koriste B i C setovi jedara (jači vjetrovi), odnosno koliko je korištena plastika temperaturno stabilna za jedrenje u toplim mjesecima.

Uz Vissu i Aliotha na regatnom polju potvrdio je svoje karakteristike i Kantun S, prva komercijalna verzija Kantuna. S njim je jedrio Robert Matulja, a uz njih je na vrhu ljestvice bila i Kristina Jakelić koja je jedrila s Widgetom.

Nedjelja je započela kišom i bezvjetricom. Trebalo je pokazati strpljenje do oko 13 sati kad je kišni oblak napokon produžio na jug i kad se počela javljati lagana tramuntana.

Ograničeno vrijeme jedrenja bilo je 15:30 i do tad su se na Šibenskoj rivi uspjela odjedriti još tri regularna plova. U međuvremenu bilo je nekoliko prekida jedrenja, ponavljanja starteva, pa čak i jedan black flag.

Na kraju pobjedu odnosi Robert Matulja koji je u sva tri nedjeljna plova u cilj ušao kao drugoplasiran, a četiri boda iza ostavio je Antu Kovačevića koji je za pet bodova bio bolji od Roberta Grubiše, a raspored ostalih natjecatelja možete pronaći na ovom linku.

Po pitanju rezultata još ćemo istaknuti nastup trojice juniora od kojih je ove godine najuspješniji bio najmlađi među njima, Marin Bizjak. Bit će zanimljivo pratiti kako će se razvijati iduća sezona kad su juniori u pitanju, jer je svima finalni cilj kvalifikacija za nastup na Svjetskom prvenstvu koje će se jedriti u Australiji u listopadu 2024. Naime, najbolji junior na rang ljestvici, neovisno o poziciji u generalnom plasmanu, ima direktan plasman u sastav reprezentacije. Mislim da će se svi složiti da je ovaj put u pitanju stvarno primamljiv razlog za sudjelovanje na ostalim kriterijskim regatama.

Na kraju se može zaključiti da je unatoč malom broju plovova regata uspješno završila, pogotovo jer se printani model za sad pokazao dobrim. Ako se i daljnji testovi pokažu s dobrim rezultatima ovo bi moglo biti rješenje za omasovljenje flote jer bi 3D printani modeli sigurno bili značajno jeftiniji i pristupačniji od klasično lijevanih. Također, kad se dobiju gotovi segmenti njih mogu sastaviti i oni koji nisu vični radu s epoxijem, kalupima i odljevcima, već samo imaju želju za radom i na raspolaganju manje budžete i manje opremljene radionice.

Možda je ovo bio prvi korak prema pravom omasovljenju klase IOM i ova klasa doživi uzlet poput klase Dragon Force 65.