Nakon poduže natjecateljske pauze, hrvatski RU jedriličari nastupili su na međunarodnoj regati. Ovog puta su otišli u susjednu nam Italiju i u brojnom izdanju zajedrili na Otvorenom prvenstvu Italije na jezeru Lago Maggiore.

Hrvatsku je predstavljalo pet seniora i jedan junior, a kao što je u naslovu napisano, vratili su se doma kao osvajači drugog i trećeg mjesta!

Na regatu se ukupno prijavilo 42 RU jedriličara iz Italije, Hrvatske, Španjolske, Švicarske i Francuske. Toliki broj zahtijevao je podjelu na tri skupine, a sustav po kojem se jedrilo bio je HMS. O čemu je konkretno riječ bilo je govora u ranijim člancima posvećenim RU jedrenju, a u pojednostavljenoj verziji treba reći samo to da je riječ o sustavu u kojem su skupine dinamičke. Samo na početku se odjedre kvalifikacije po donekle slučajnom principu sastavljanja grupa, a potom se jedri u jakosnim skupinama iz kojih se nakon svakog plova može ispasti u slabiju ili prijeći u jaču. Riječ je o dosta zahtjevnom sustavu kako za jedriličare koji osciliraju u rezultatima, tako i za RO koji sebi ne smije dozvoliti nikakvu grešku tijekom cijelog natjecanja.

U svakom slučaju, nakon dva kvalifikacijska plova kreće se s jedrenjima po skupinama i u Italiji svi jedre dok nije jače zapuhalo, pa onima sa starijim jedrilicama oprema počinje pucati i moraju napustiti regatno polje te se natjecatelji koncentriraju u dvije jakosne skupine. Kompletna flota je odjedrila pet plovova, da bi potom krenulo desetkovanje

Bez problema se jedrilo prvog i drugog dana. Prvog dana jedrenja bio je lagani vjetar uz mnogo jezerske trave koja je plutala po površini ili blizu nje, pa je stvarala ozbiljne probleme natjecateljima. Drugog dana vjetar je bio još slabiji, ali začudo trave više nije bilo, a trećeg dana jezero je zahvatilo kišno nevrijeme.

Nakon što je prestala kiša zapuhao je vjetar sličan našoj buri i do kraja prvenstva jedri se s C (najmanjim) jedrima s tim da bi na momente vjetar malo i oslabio, ali rijetki su se prebacivali na nešto veća B jedra. Čak kao mali kuriozitet, u posljednjem plovu pobijedio je Talijan Cappa s B jedrima i on je bio najbolji na zatvorenom dijelu Prvenstva Italije.

Foto: Leonardo

Išli smo tamo jer dugo nismo regatavali, od PH u Rogoznici u svibnju, a i ne nazire se ništa kvalitetnije do travnja kad bi se trebalo jedriti Svjetsko prvenstvo.
U Italiju smo otišli da bi vidjeli što se dešava u ostatku Europe, jer tamo ima nekoliko svjetskih top skipera, a bila je i najava da će doći još neki među kojima treba istaknuti Španjolca Beltrija.
Sve u svemu tri dana jedrenja, ali ne baš lakog jer je cijelo vrijeme bio veliki problem s travom. Naravno, organizatori su pričali da tog problema nije bilo nikad prije i eto baš tih dana se pojavila :) i ona je definitivno utjecala na rezultate svih sudionika. Netko je prošao s malo više sreće, a netko s malo manje.
Ali iskustvo je i tu dalo neku prednost. Mi smo već jedrili na nekim sličnim jezerima, pa smo znali kako se treba ponašati u takvim uvjetima, odnosno da s treba što češće dolaziti s modelom do kraja i provjeravati ima li trave ili nema.
Meni je to dosta pomagalo i uspijevao sam nekako prolaziti kroz te probleme. Od osam plovova možda u dva nisam imao travu, za razliku od Beltrija za kojeg znam da je travu uhvatio u samo dvije regate.
Također je i Zvonko dosta propatio zbog toga...
U prva dva dana bila je bonaca i čini mi se da smo tada uspjeli odjedriti samo četiri plova. A treći dan je zapuhalo. Stigla je neka ciklona i dok su se organizatori snašli s postavljanjem polja uspjeli smo odjedriti još samo četiri plova i to s B i C jedrima.
I u zadnju regatu ja i Beltri ulazimo s podjednakim brojem bodova. On je imao bod manje, jer sam predzadnji plov opet uhvatio travu i ušao 6. a on kao drugi. I ne znam, nešto sam zeznuo u prvoj orci, kasnije sam ih pohvatao sve, ali mi je nedostajao doslovno metar da i njega prođem i osvojim regatu. Tako da to što smo jedrili bilo je stvarno napeto, ali uz veliki utjecaj te trave.
A zadnji dan je bio strašan. Bilo je i kiše, pljuska, nevere. Jedrili smo u odijelima... Baš je po toj sjevernoj Italiji prošla neka ciklona, bilo je pijavica, munja, stvarno nezgodno vrijeme.
A konkretno tu na polju, pedesetak metara od bove od orce slijevao se kanal oborinskih voda gore s brda i unio dodatne količine lišća i grana u polje. Tako da stvarno nije se moglo proći a da se nešto ne uhvati. I eto, prihvatiš da je to tako i jedriš kako možeš.

Ante Kovačević, JK Zenta

Koliko dobro je Ante jedrio pokazuje to da je u dva moguća odbacivanja odbacio dva šesta mjesta i regatu završio s 14 kaznenih bodova. Od zlata su ga dijelila samo dva boda!

Zvonko Jelačić, Antin klupski kolega, regatu je završio na trećem mjestu s osam bodova više od Ante. Trava na kolombi, pogotovo u prvom i trećem plovu, bila je prejaka kočnica za borbu za sami vrh.

Ostali naši predstavnici bili su standardno dobri i generalno možemo biti zadovoljni njihovim nastupom. Na 12. i 13. mjestu završavaju Boris Bakotić i Vedran Vesanović, na 23. Tomislav Bezić i na 26. Bruno Marević.

Kompletne rezultate možete pronaći na ovom linku.

A evo i jedne male crtice iz talijanskog katastra. Jezero na kojem se jedrilo, Lago Maggiore je inače kompletno u privatnom vlasništvu i na njegovim obalama je zabranjena gradnja u svakom pogledu. Obitelj Borromeo još uvijek je i u ekskluzivnom posjedu prava na ribolov u jezeru, kao i otočića koji se nalaze u njemu.

 

Naslovna foto: Leonardo