Nastavlja se dalje priča Britanskog fotografa Ricka Tomlisona koji je svojim kamerama pratio najveće globalne offshore regate. U ovom nastavku na početku se dotaknuo svojih avantura na visokim geografskim širinama, a potom se vraća regati oko svijeta s ovog puta vrlo bogatim fotogalerijama!

Oduvijek je postojala, a prisutna je i danas, vrlo jaka veza između posade Drum-a, iz vrlo očitih razloga. Mnogi od nas su još uvijek u kontaktu i dijelili smo i druge velike avanture. Baš prije nekoliko mjeseci bio sam na palubi jedrilice Pelagic Australis, vodeći skupinu na Falklandske otoke.

Prva istraživačka jedrilica Pelagic nastala je kao rezultat razgovora dok smo sjedili na klizaču na Drum-u. Trojica iz posade dogovorila su se da će napraviti jedrilicu za jedrenje na visokim geografskim širinama. Skip Novak, Phil Wade i Chuck Gates, dok je Patrick Banfield odlučio sudjelovati sa svojim dizajnom. A nekolicina iz tima je rekla da će je izgraditi. To je u kratko kako je do toga došlo. Jedrilica je napravljena od čelika u Ocean Village u Southamptonu i prvi Pelagic je porinut godinu kasnije, 1987.

Toliko sam želio ići na bilo koje od putovanja da sam se pridružio Philu u Čileu u Kanalu Beagle i sa Skipom jedrio do Antarktika. Bio sam oduševljen pejzažima, divljim životom, ledenjacima i ledom. Stvarno mi se to jako svidjelo i slike su bile fenomenalne. Bio sam oduševljen jedrenjem u tako izoliranim područjima i ljudima koje smo tamo susretali. Fotografije su objavljivali razni časopisi, poput Yachting World u Velikoj Britaniji, Voile et Voiliers u Francuskoj, Kazi magazine u Japanu i naravno u mojim kalendarima.

Fotografija Pelagic-a pored ledenjaka bila je iznimno iskustvo, kao i istraživanje špilje unutar ledenjaka. Fotografija Pelagic-a dok jedri niz Kanal Beagle pokazuje veličanstvenost okolne prirode i bio sam vrlo sretan kad su me pokupii s mora, jer sam fotografirao iz vrlo malenog pomoćnog broda.

Iskustva stečena u ovim prvim godinama rada kao fotografa dalje su me vodila do novih avantura na visokim širinama i zadataka i na Arktiku i na Antarktiku i na ponovljene posjete Beagle-u, Ushuaia, Port Wiliams-u i Cape Horn-u gdje sam lovio jedrilice na Volvo Ocean Race-u.

Više fotografija s Falklanda možete pronaći na ovom linku.

A još informacija o Skipu Novaku i Pelagic ekspedicijama na ovom linku.

Prije nego nastavim s Whitbreadom pokazao bi još neke izazovne fotografije.

Za fotografije na palubi morate imati podršku posade. Takvih primjera je bilo puno na Drum-u. Kao kad smo podignuli tangun u orcu samo da fotografiram izmjenu jedara koju vjerojatno nismo ni trebali napraviti. Ili višenje na podigaču u zavjetrini da bi fotografirao jedrilicu iz vani. Riječ „dron“ tada još nije niti postojala. Na jedrilici The Card napravio sam sistem da kamera leti na zmaju! Istina, nije baš da bilo nešto od tih fotografija, ali sam dobio amterija snimljen van jedrilice.

Cilj mi je bio da ljudi vide fotografije kakve nikad ranije nisu bile snimljene. Priče s Whitbreada su legendarn, ogromni valovi se valjaju preko palube, fenomenalne brzine dok se surfa na beskonačnim valovima, albatrosi i ledenjaci. Ali to se događalo jedino daleko od kopna i van dometa kamera. Također sam htio pokazati i neke mirne trenutke... jedrenje noću i život na palubi.

Fotografija Rothmansa ispod vode u stvari je nastala na regati Sydney Hobart iako je često predstavljala Whitbread. Sve je izgledalo kao Južni ocean, ali ako se pažljivije pogleda odjeća može se vidjeti da smo svi u laganim odijelima.

Opis na kalendaru za 1992. glasio je ovako:

„Ova fotografija jedrilice Rothmans nastala je na regati Sydney Hobart, jurnjava prije vrlo neogodnog stanja mora s vjetrom do 40 čvorova. Poletjeli smo na seriji valova surfajući brzinama većim od 28 čvorova! Jedrilica je udarila u dno vala i nastavila ići dalje, a more se počelo kotrljati po palubi. S preko 6 tona mora jedrilica se zaustavila. Kormilar Gordon Maguire držao je jedrilicu pod kontrolom, a posada je samo gledala prema gore da vidi hoće li jarbol izdržati opterećenja. Srećom ništa loše se nije dogodilo, a pod palubom je bilo samo metar mora!
Nikon AWAF kompaktna kamera i Fuji RDP film

Whitbread iz 1989. se često navodi kao jedan od najboljih, sudjelovale su 23 posade, najveća flota ikada na ovoj regati i flota je prvi put jedrila do Sjeverne Amerike. Često se zaboravlja i na raznovrsnost flote, od ekipe poštara na Beneteau od 51 stope, pa do maxi keča Steinlager 2 Petera Blakea... za mene inače najbolje jedrilice ikada napravljene za Whitbread. Čak je postojala i „cruising“ skupina... možda je to nešto što bi se moglo vratiti natrag?

Novi Zeland su predstavljale dvije jedrilice (Fisher & Paykel i Steinlager), Finsku i Francusku također dvije jedrilice, Velika Britanija je imala pet predstavnika ako uključimo žensku posadu na jedrilici Maiden. Francuska, Irska, Švicarska, Švedska, Španjolska, Italija, Nizozemska, Njemačka, Belgija i Sovjetski savez s Fazisijem...

Mnogi jedriličari koji su tada jedrili još uvijek su aktivni, uključujući Richarda Brisiusa (s jedrilice Gatorade) i Johana Salena (jedrilica The Card) koji su danas vlasnici The Ocean Race-a.

Zanimljivo je pogledati sažetak svakog izdanja Whitbread/Volvo regata na web stranici The Ocean Race koju uređuje Lizzie Ward.

Također možete napraviti pretragu po imenima jedrilica na mojoj web stranici.

Ovdje možete pronaći nasumični izbor fotografija posada s regata iz 1985., 89., 93. i 97.Trenutno nisam u mogućnosti pristupiti svojoj arhivi slajdeva, pa su ovdje fotografije koje sam pronašao na hard disku. Toliko je prijatelja i osobnosti na ovim fotografijama...

Postoji posebna veza među posadama koje su jedrile na Whitbread/Volvo regatama i često se nazivamo Race obitelji. Riječ je o razumijevanju onoga kroz što je svatko od nas prolazio, poštovanje, a također i saznanje da će tvoj protivnik biti i tvoj spasitelj ako se nešto dogodi daleko od kopna. Zaustavljanje i čekanje pored ili okretanje i jedrenje u oštru orcu u oluju da bi se pomoglo kolegama natjecateljima često se znalo dogoditi tijekom svih tih godina.

Nekoliko ljudi je primijetilo da bi se od ovih postova mogla složiti vrlo zanimljiva knjiga. Možda to i napravim, ali već je mnogo toga već obrađeno u knjizi „Shooting H2O“ koju sam napravio s Mark Chisnellom, a u kojoj je obuhvaćena moja fotografska karijera od 1985. do 2003. Ako nekog zanima imam još nekoliko kopija...

Bio sam službeni fotograf na Volvo Ocean Race 2001/02, a radio sam sa Steveom Ancsellomi snimateljem Georgeom Johnsom. Bili smo ekipa sa zadatkom fotografiranja jedrilica po cijelom svijetu kad god su bili na udaljenosti kojoj smo mogli prići s kopna. Ovo je bilo prije reportera na svakoj jedrilici, prije dronova, a ja sam snimao s 35 milimetarskim filmom.

Pripremili smo helikopter i uzletjeli smo u mrak iz Wollongonga (oko 50 milja južno od Sydneya) fotografirati Illbruck u svitanje i kasnije u pobjedi. Zatim smo fotografirali svaku od jedrilica kako su prilazile Sydneyu. Također smo snimili i AmerSport 1 na boku, kao i mnoge druge fotografije vrijedne spomena. Nakon svakog obilaska vraćali bi se na kopno po gorivo, kao i na slanje fotografija u sjedište regate putem prijenosnog Inmarsat satelitskog odašiljača. Tog dana smo imali 11 sati leta helikopterom, a naš šef Michael Woods samo nam je govorio da nastavimo s radom, a da će se on već nekako pobrinuti za budžet! (Sat leta helikopterom je bio preko 1000 funti na sat.)

Već je počelo nestajati dnevno svjetlo i jedino smo još mogli snimiti Assa Abloy, ali bili su još predaleko na pučini.

Pilot je rekao da može letjeti još oko 30 milja prema vani, ali mi smo htjeli 40 i govorili smo pilotu da dok doletimo do tamo da će oni biti dosta bliže. U stvari, znali smo da su oko 60 milja udaljeni od nas, ali znali smo i da kad se već nađemo tamo da će nam ipak pomoći da ih pronađemo. 60 milja daleko od kopna u jednomotornom helikopteru u potrazi za malenom jedrilicom nije bilo za one sa slabim srcem. (A danas nije niti legalno :))

Zahvaljujući Steveu Ancsellu koji je usmjeravao pilota konačno smo ih pronašli dok su surfali u fantastičnim uvjetima. Nikad nisam vidio da VOR 60 tako surfa! Imali smo goriva za vrlo malo vremena, ali zato su fotografije ispale iznimno dobre i objavljene su diljem svijeta. Tako mnogo prijatelja i legendi je bilo na toj jedrilici... Neal McDonald, Magnus Olsson, Richard Mason, Mark Rudiger, Jason Carrington, Klabe Nylof, Guillermo Altadill, „chuny“ Bermudez i drugi.

4. prosinca 2001. Volvo Ocean Race – Assa Abloy surfa s preko 30 čvorova prema Sydneyu na kraju 2. etape koja je krenula iz Cape Towna na VOR-u 2001/02.

Na tom 9 mjesečnom zadatku još sam fotografirao na filmu i samo nekoliko „fotografija za novine“ napravio sam s ranim modelima digitalnih kamera. To je bio Nikon D1x (samo 6MP).

Nakon tih dana više nikad nisam snimao na filmu.

Svi oni koji imaju želju vidjeti još tih starih fotografija mogu kliknuti na ovaj link.

Dok više informacija o djelovanju Ricka Tomlinsona, pa i mogućnost naručivanja njegovog kalendara, možete pronaći na njegovoj službenoj web stranici.